Barack Obama i David Cameron (arhiva)Jedan ugledni američki političar izrekao je još davno čuvenu primjedbu da u slučaju globalne krize ne bi znao koga bi nazvao u Europi. Tako je na ne baš pretjerano fin način ukazao na kakofoniju koja je vladala u Europi punoj različitih glasova i mišljenja oko ključnih transatlantskih pitanja.

Nakon prošlotjednih diplomatskh i političkih potresa na Summitu EU-a, bivšem američkom državnom tajniku Henryju Kissingeru sigurno bi se moglo oprostiti ako se danas oko pitanja - "Koga nazvati?" - osjeća još nesigurnijim.

A trenutačnu političku elitu u Washingtonu još više zbunjuje pitanje treba li i koga zvati u Velikoj Britaniji? Odluka premijera Davida Camerona da u Bruxellesu odbije pristati na dogovor oko kojeg su se složile sve ostale članice EU-a nije samo uzrokovala duboku podjelu unutar vladajuće britanske koalicije konzervativaca i liberalnih demokrata, kao i javnu svađu Camerona s njegovim potpredsjednikom Nickom Cleggom, već i potaknula američki politički establišment da se u čudu počeše po svojoj kolektivnoj glavi.

Cameronova nespremnost da se Britanija u budućnosti uključi u rješavanje europske financijske krize bacila je sjenu i na takozvane posebne odnose između SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva te postavila pitanje kako će se sad ponašati Washington?

Bi li Amerikanci trebali razvijati još čvršće veze s vodećim zemljama eurozone u nadi da će za uzvrat dobiti podršku u rješavanju vlastitih gospodraskih problema, a uz opasnot da time još više izoliraju Britaniju? Ili bi se možda Washington ipak trebao prisjetiti povijesnih i sentimenalnih vrijednosti koje dijeli sa svojom tradicionalnom partnericom, uz opasnost da izgubi beneficije koje bi oslabljenom SAD-u mogla ponuditi ponovno oživljena eurozona?

Postoji i treći put. SAD bi svoje interese mogao usmjeriti u suprotom smjeru i od EU-a i od Britanije - prema Aziji. Isticanjem gospodarske i političke važnosti Azije tijekom svog nedavnog posjeta, predsjednik Barack Obama jasno je naznačio da se globalna politička i gospodarska savezništva mijenjaju. Njegove već ionako bliske veze s australskom premijerkom Juliom Gillard još su više učvršćene sporazumom o stacioniranju američkih snaga na sjeveru ove zemlje, što bi trebala biti protuteža sve većem kineskom utjecaju u tom području.

Što nas dovodi do ključne stvari: Australija SAD-u nudi nešto što Britanija više ne može - mogućnost geostrateškog partnerstva u sve važnijem dijelu svijeta.

Britanija više ne može igrati ovu važnu ulogu. Samu je sebe izmanevrirala daleko od strateški važne pozicije tampon-zone u odnosima SAD-a s ostalim vodećim europskim zemljama.

SAD sada traži nove partnere, a Britanija se momentalno nema komu obratiti.

Autor: Rob Mudge