Denis LatinSanader je još jednom evidentno zabio autogol. Krajnje amaterski režirana i izvedena predstava s iznenada otkrivenim prislušnim uređajima mogla je izazvati samo silnu neugodu pred potencijalnim biračima koji su se mogli samo zgroziti onim što im je isporučeno. Šeksovim čipom, kakav se može nabaviti u bilo kojem malo bolje opskrbljenom dućanu tehničkom robom, fino je demontirana sva ozbiljnost kampanje kakvu namjerava voditi navodno reformirani HDZ i Sanader. On se već tako nesigurno vidi u premijerskom stolcu da i najbeznačajniju priliku koristi kako bi sam sebe, poput početnika autogenog treninga, uvjerio da je tako nešto uistinu moguće i bez ikakvih programskih i političkih određenja. Njegova reformska misija stoga se već na prvom koraku pokazala teškom krinkom: faul s izmišljenom aferom o prisluškivanju donio je samo kontraefekte. Sanader se pokazao kao neodgovoran i neozbiljan političar kojem su u planu samo udarci na prvu loptu, a stvarni sadržaj sasvim nebitan. Uz to idu i nusprodukti: neugodno i nelagodno podsjećanje na pogreb tuđmanizma kad se krajem prošloga stoljeća raskrinkavala jedna od najmorbidnijih afera totalitarističkog režima koji se spremao na vječni počinak: uhodilo se, pratilo i prisluškivalo jer se uz takvu stegu jedino mogao održati sustav koji se iz temelja počinjao urušavati. Danas je, kao što je to još jednom duhovito primijetio Mesić, nestalo bilo kakve potrebe prisluškivati one čije je javno djelovanje toliko tanko da se njihovo uhođenje i bubiziranje može činiti posve izlišnim. HDZ ne želi postavljati relevantna pitanja zato jer je u raskoraku s vremenom. Namješteno pronalaženje čipova jeftinijih od 10 kuna nedvosmisleno determinira hadezeovsko kašnjenje za cijele četiri godine, i ukazuje kamo bi moglo odvesti njihovo preuzimanje kormila na putu ka priželjkivanom priključivanju EU zajedno s Bugarskom i Rumunjskom 2007./2008.

Sanader je svoje kašnjenje za aktualnim računanjem vremena pokazao i u isforsiranoj važnosti njegova posjeta Irskoj, sljedećoj predsjedavateljici EU. Sanader je silno htio iskazati oduševljenje tzv. irskim razvojnim čudom zanemarujući podatke koji Hrvatsku određuju kao mnogo napredniju od Irske: rast je niži nego u Hrvatskoj, a stopa inflacije najviša u EU i mnogo viša od one u Hrvatskoj.

Sve navedeno argumentira sveopću predizbornu pripremljenost u HDZ-ovskom stožeru. Prije otprilike godinu dana njihov je predsjednik najavljivao kako će svoje adute i program čuvati do onog trenutka kad započne kampanja: rezultati su za početak očajni i deprimirajući jer programa nema osim dojma da ga neće ni biti.

Novinski izvjestitelji donijeli su ovaj tjedan porazan podatak kako su čak četiri marketinške agencije odbile voditi kampanju za HDZ. Vijest je simptomatična zato što govori prvenstveno o tome kako je iznimno teško na ho-ruk mijenjati generalni imidž stranke, koja se promjenom predsjedavatelja i njenim kozmetičkim preinakama pokušala javno obnarodovati kao nešto sasvim drukčije.

U prošlotjednom prilogu Slobodne Dalmacija Forumu Sanader je ponovno napao Informativni program HRT-a zato što u središnjem Dnevniku nije prenijela njegovo neargumentirano i nevjerodostojno objašnjenje najnovije špijunske afere. Krah namještenog falš-skandala koji je naglo trebao podići rejting HDZ-a potvrdio je da je katkad izjave koje pozivaju na netoleranciju i mržnju zaista nužno izrezati, pogotovo onda kad se i svakoj novinarskoj šuši mogu učiniti sasvim neuvjerljivima. Predsjednik HDZ-a je očito uvjeren da je sama činjenica da je na čelu najjače oporbene stranke dovoljno da se njegov lik, pa i neargumentirane optužbe, nužno moraju naći kao obvezno medijsko gradivo. U tom smislu, unatoč svim kozmetičkim farbanjima, Sanader ocrtava neke od najgorih Tuđmanovih osobina. Među njima se svakako ističu bahatost i nasilni pokušaj da se, ne argumentima već silom i snagom pozicije, kreira slika o sebi koja je najčešće i nerealna i u sukobu sa stvarnošću.

U tom se smislu iz svih mogućih aspekata isecirani Račan, u istovrsnim omjerima, prema Sanaderu zaista može činiti samo kao mala beba i veliki demokrat. Malo je onih ili ih gotovo nema koji mogu posvjedočiti o tome kako je aktualni premijer insignijama moći šibao one koji su mu vadili mast zbog njegove pomirljive politike i SDP-ovske skučenosti.

Mnogi su analitičari ocijenili kako će izbori 23. studenoga biti glas za europsku Hrvatsku i njeno programirano i većinskom podrškom javnosti podmazano napredovanje uz bok Rumunjske i Bugarske. Na tom putu neki će nas voditi brže, a neki sporije. Stavljanje na tapet ključnih tema tog puta dat će smisao izborima koji su pred nama.

Ako već nakon prvih nekoliko tjedana poslije objave izbornog datuma treba davati ocjene o tome tko bi nas bolje i brže vodio prema europskom cilju – onda se odgovor na to pitanje lako može sam iščitati.

Iako su mnogi sadašnju koaliciju zamrzili zbog nezaustavljive trakavice međusobnih optužbi, podmetanja i klevetanja nije teško zaključiti kako je takva koalicijska i raspršena vlast ipak demokratizirala i uljudila Hrvatsku i njene unutarnje odnose. Njena efikasnost i odlučnost u provođenju reformi bezbroj je puta i gotovo svakodnevno stavljena pod znak pitanja, ali je i ispod takvog oklijevanja lako prepoznati jasne obrise koji Hrvatsku vrlo sporo, ali ipak prepoznatljivo i s jasnim obrisima tog puta vode prema europskim integracijama i svemu onome što znače i kamo smjeraju.

Ako europski cilj promatramo kao krajnje mjesto do kojeg nas može odvesti trenutačna politička putanja ove zemlje, onda je isto tako lako zaključiti kako HDZ po onome što je pokazao, čak i uz trenutačno po snazi i utjecaju prenapuhane HSLS-DC koalicijske partnere, taj željeni napredak može samo usporiti i destruirati.

Ako nije bio u stanju organizirati kvalitetnu i jasnu kampanju u kojoj će biti razvidno kamo stremi i kojim resursima raspolaže na putu rastakanja i dezavuiranja aktualne koalicije, onda je sasvim jasno da će u tome teško uspjeti, iako zasjedne u toliko željenu premijersku fotelju. Sanader još do danas ni jednom gestom i ni jednim potezom nije dokazao da nudi nešto kvalitetnije i radikalno drukčije od svog preminulog stranačkog prethodnika i najjačeg aktualnog konkurenta. Štoviše, dosad viđenim i učinjenim samo nas je još više uvjerio da Račan, na žalost, i dalje može mirno spavati.