Objavljeno u Nacionalu br. 840, 2011-12-20

Autor: Zoran Ferić

Otpusno pismo

Igrači na prljavom terenu

Mladi nogometaši kao djeca ulaze u korumpirani sustav u kojem su namještanja normalna stvar, sudjeluju u njemu i na kraju završe u zatvoru

Zoran FerićZoran FerićJoš je davne 2002. uprava Dinama uputila dopis Zagrebačkoj nadbiskupiji da im pošalje nogometnog kapelana. Već je onda, naime, bilo jasno da hrvatskom nogometu može pomoći samo Bog. Prošlo je devet godina, a kapelan nikako da stigne. Umjesto kapelana u Hrvatski nogometni savez stigao je USKOK. I sad je odjednom, otkako su nogometni suci Željko Širić i Stjepan Djedović u pritvoru, jasno zašto hrvatskom nogometu već dugo treba svećenik. Svećenstvo ima jednu iznimno dobru osobinu: ne snima ispovijedi. I dužno je poštovati ispovjednu tajnu.

S USKOKom je pak druga priča. Oni snimaju, zapisuju i postavljaju neugodna potpitanja. Doduše, i oni su dužni čuvati ispovjednu tajnu, barem do suđenja, dok se ne pretvori u dokaz, ali ta tajna uvijek nekako iscuri u novine i odjednom cijela Hrvatska zna ono što je neki grešnik govorio u skučenoj ispovjedaonici i uskome krugu. Svi dobronamjerni ljudi, i navijači i oni koji to nisu, nadaju se da su spomenuta uhićenja početak obračuna s dosad nedodirljivom nogometnom hobotnicom koja vlada hrvatskim nogometom dvadesetak godina. Stvar je krajnje neugodna. Korumpirana politika povezana s gospodarstvom ugrozila je u Hrvatskoj rad i egzistenciju, a nogometna mafija ugrozila i ono što ljudi rade u slobodno vrijeme.


Najvažnije aspekte života, preživljavanje, rad i odmor u Hrvatskoj ugrozila je neka specijalizirana kriminalna formacija. Upravo zato, uhićenja nogometnih sudaca dočekana su s primjerenom euforijom. Uhićenje sudaca Širića i Djedovića gotovo je paralelno s izricanjem presude korumpiranim igračima i nogometnim funkcionarima iz afere Offside. Od petnaestero optuženih u toj aferi 13 ih je dobilo i zatvorske kazne. Većina osuđenih su igrači. To je možda ono najtragičnije. Ti dečki vrlo mladi, praktički još djeca, ulaze u korumpirani sustav u kojemu su namještanja i prijevare postali normalna stvar. To osuđene igrače ne opravdava, ali možda nam može objasniti zašto ih je toliko. Ako se odnosi u nogometu najnovijim istragama promijene, njihova će karijera biti ozbiljno obilježena. A kako su stasali, vježbali i sazrijevali, to kako je trula situacija u hrvatskom nogometu utjecala na njihovo formiranje ostat će izvan novina, izvan crnih kronika, pa čak i izvan uobičajenih nogometnih tračeva po gostionicama. U knjizi "Ispod stola", što ju je inicirao Transparency International Hrvatska, sakupljeno je 16 priča koje govore o nekom obliku korupcije; 16 autora napisalo je priče o korupciji kako bi i na taj način senzibilizirali javnost na probleme i oblike u kojima se korupcija pojavljuje.

O jednoj od tih priča, onoj Vlade Bulića pod naslovom "Kompletan igrač", o korupciji u sportu, u posljednje vrijeme intenzivno razmišljam. Pogotovo otkako se počelo odmotavati ono u što smo svi godinama sumnjali, ali se nije moglo dokazati: razmjeri koruptivnih aktivnosti u hrvatskom nogometu. U priči se, doduše, ne govori o nogometu, ali svojim je značenjem i ironijom primjenjiva na nogomet, kao i na svaki sport u kojemu ima taktičkog predavanja utakmica, trgovanja rezultatima, mita i skupih poklona. Dječak iz priče bavi se boćanjem. Ozbiljno shvaća svoju ligu i klub, moglo bi se čak reći da živi za boćanje. Trener ga uči da postane kompletan igrač, a to je onaj koji u ovom sportu može igrati svaku disciplinu i kojem su potrebne tri stvari: valjanje, izbijanje i glava. Međutim, u svom sportskom sazrijevanju, nastupajući na sve važnijim natjecanjima, glavni junak shvaća da mu je osim vještine valjanja, izbijanja i mentalne stabilnosti neophodno još nešto: znati kvalitetno namjerno izgubiti. To je vrhunac vještine, ne samo kad su balote u pitanju, nego svaki sport. Pogotovo nogomet.

Tribine nisu pune, ali nađe se ljudi, a navijači su, kao što znamo, često paranoični. Dovoljno je jedno namigivanje pa da pomisle kako je utakmica prodana. Treba usavršiti svoje tehnike do te razine da izgleda kako se strašno trudiš, ali te sreća, eto, neće, a lopta nikako ne ulazi u gol. Treba usavršiti i svoje manipulativne sposobnosti, treba djelovati na suigrače, treba ih znati uvjeriti da im je, baš sad, poraz važniji nego pobjeda. Naravno, osim toga, kompletan igrač toga tipa mora svladati još jednu opasnu prepreku: samoga sebe i svoje sportsko poštenje. Međutim, u tome je našim mladim nogometašima situacija u Hrvatskoj bitno olakšana. Poštenja ima malo, čini se da je sve dogovor i taktika, pa u takvoj situaciji poštenje baš i nema smisla. Nogomet je neka vrsta socijalnog lakmusa, odnosi u nogometu jasno pokazuju ukupni stupanj trulosti društva. Raspad Jugoslavije nisu najavili samo rudarski štrajk pod zemljom u Trepči, Gazimestan i napuštanje slovenske i hrvatske delegacije na 14. kongresu SKJ. Najavilo ga je prije svega namješteno prvenstvo Jugoslavije u nogometu 1986.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika