Objavljeno u Nacionalu br. 840, 2011-12-20

Autor: Ilko Čulić

Najbolji albumi u 2011.

Fonoteka bez instant hitova

Diskografska industrija tone u sve dublju krizu, naklade (osim rijetkih bestselera) nezaustavljivo padaju, ali albumi neće nestati s tržišta sve dok postoji izbirljiva publika koju se jednim instant hitom ne može nagovoriti da kupi ulaznicu za koncert. Možda će već sljedeća generacija pop konzumenata cijelu kućnu fonoteku držati na USB sticku, ali ni to neće umanjiti potražnju za dobrim albumima. Ovo je izbor 20 naslova koji su, svaki na svoj način, obilježili proteklu godinu.

DVADESET STRANIH IZDANJA

1|Foster The People - Torches (Sony BMG / Menart)

Do pretprošle jeseni Mark Foster (27) je pobožno slušao stare ploče Beach Boyse i zarađivao za život snimajući podloge za reklamne jingleove u Los Angelesu. Američki izvori tvrde je pregovarao s Def Jamom o samostalnom soul albumu, ali to je srećom propalo pa je okupio indie-pop trio Foster The People i svoju trajnu fascinaciju Beach Boysima (i u nešto manjoj mjeri s electro-funkom iz Gorillaz kuhinje) ugradio u prvi singl „Pumped Up Kicks“. Zahvaljući rijetko viđenoj potpori glazbenih blogova zarazna pjesma obišla je svijet još prije početka snimanja debi albuma „Torches“ s prekaljenim hitmakerima Paulom Epworthom (Adele) i Gregom Kurstinom (Lily Allen). Rock kritičari kojima Foster The People zvuče premekano odmah su ih gurnuli među one-hit-wondere ili u najboljem slučaju dočekali kao kalifornijski odgovor na MGMT, ali mlada pop publika doista ih je prihvatila kao svoje Beach Boyse, a trijumfalni nastupi na najvećim američkim festivalima potvrdili su da je riječ o najbrže rastućem novom bandu. Foster The People došli su do dvije nominacije za Grammy, „Torches“ je od ljeta prodan u milijunskoj nakladi, a „Pumped Up Kicks“ još uvijek se svakodnevno vrti na radiju i ometa lansiranje jednako zaraznih singlova „Call It What You Want“ i “Don't Stop (Color On The Walls)“. Čak i legendarni Brian Wilson može biti ponosan na ovakve sljedbenike!


2| Kasabian - Velociraptor (Sony BMG / Menart)

Rock magazin Q malo je požurio pa je Kasabian već prošle godine proglasio najboljim bandom na svijetu, međutim „Velociraptor“ je daleko nadvisio naveliko hvaljenog prethodnika „West Ryder Pauper Lunatic Asylum“. Frontman Sergio Pizzorno ovdje je potpuno nadomjestio odlazak nekadašnjeg glavnog autora Cristophera Karloffa, a Kasabian je toliko napredovao da može držati i najgrandioznije stadionske pozornice.

3| Theophilus London - Times Are Weird These Dayz (Warner / Dancing Bear)

Ime njujorškog rappera Theophilusa Londona nećete naći na komercijalnim chartovima zato što se, nakon zapaženog gostovanja kod Davea Siteka (Maximum Balloon), s prvim solo albumom otvoreno suprostavio dominantnim trendovima u hip hopu i krenuo svojim putem. Došao je do zapanjujuće originalne fuzije electro-hip hopa, disco-funka i indie-popa koja bolje kotira u Europi nego u Americi.

4|PJ Harvey - Let England Shake (Universal Island)

Ne može se nikako reći da je PJ Harvey prije ovog albuma bila u slabijoj formi , ali „Let England Shake“ ipak predstavlja veliko iznenađenje i njen najbolji rad nakon 16 godina starog i vjerojatno nedostižnog remek djela „To Bring You My Love“. Prestižna nagrada Mercury tek je prvo u nizu priznanja koje će Polly Jean dohvatiti desetim studijskim albumom. Potpuno zasluženo!

5| Couer De Pirate - Blonde (Universal)

Najbolji album na francuskom jeziku u 2011. imala je 22-godišnja montrealska kantautorica Beatrice Martin koja je pod pseudonimom Couer De Pirate došla do perfektnog spoja neošansone i američkog indie-folka. Premda je izvan Kanade primijećena tek prošle godine na gostovanju kod reggae-rock banda Bedouin Soundclash, Beatrice je s „Blonde“ u nekoliko tjedana preskočila sve jezične barijere.

6| Adele - 21 (XL / Dallas)

Nakon tri milijuna prodanih primjeraka prvijenca „19“ moglo se očekivati da će Adele Adkins s drugim albumom podebljati svoju tiražu, ali „21“ je ostavio neusporedivo dublji trag. Praćen megahitovima „Rolling In The Deep“, „Set Fire To The Rain“ i „Someone Like You“ ovaj bestseler pokrenuo je planetarni soul revival i sad je samo pitanje koliko će dugo Adele izdržati u ulozi predvodnice trenda.

7| TV On The Radio - Nine Types Of Light (Universal Polydor)

S tri antologijska albuma TV On The Radio je u prošlom desetljeću bio najjača uzdanica eklektične njujorške art-rock scene. Neumorni graditelji novog zvuka, predvođeni genijalnim producentom Daveom Sitekom, na četvrtom su albumu ipak malo prorijedili eksperimente i uspostavili kontakt s brojnijom publikom koja je otkrivajući TVOTR podjednako uživala u electro-soulu i postrocku.

8| The Dø - Both Ways Jaws Open (Six Degrees)

Najugodnije iznenađenje ljetošnjeg INmusic festivala bio je pariški band The Dø koji je hrvatska publika upoznala u proširenoj koncertnoj postavi. No, baš kao i na prvom albumu “A Mouthful” cijeli posao u studiju napravili su svestrani muzičar i producent Dan Levy i njegova finska partnerica Olivia Merilahti. “Francuska Morcheeba” bio je lijep kompliment za početak, ali The Dø su ga očito prerasli.

9| Tamikrest - Toumastin (Glitterhouse / Dancing Bear)

Chris Eckman zaputio se na malijski „pustinjski Woodstock“ tražeći inspiraciju za svoj desert-rock projekt Dirtsand, a iz Sahare se vratio u društvu mladih tuareških gitarista koji su odmah prozvani „Tinariwen nove generacije“. Tamikrest će još dugo pratiti usporedba sa slavnim sunarodnjacima, makar „Toumastin“ u Eckmanovoj produkciji predstavlja senzacionalnu indie frakciju ishumar-rocka.

10| The Black Keys - El Camino (Nonesuch / Dancing Bear)

Nakon sjajnih albuma „Attack & Release“ i „Brothers“, te jednako impresivne solo akcije Dana Auerbacha na „Keep It Hid“, The Black Keys su bili suočeni s izuzetno velikim očekivanjima, ali srećom nisu pokleknuli. „El Camino“ je album s kojim Auerbach i Carney nezadrživo ulaze u prvu rokersku ligu i dokazuju kako se uigran tandem može suprotstaviti svakom mnogoljudnom bandu.

11| Bjork - Biophilia (Universal)

Povratak u formu poslije teško objašnjivog pada na prethodnom albumu „Volta“. U prvom planu je opet moćan i potpuno savršeno snimljen glas koji će pažljivijeg slušatelja zadržati u jednakoj napetosti od uvodne teme „Moon“ do sve do odjavne „Solstice“. Vrhunac albuma je briljantna pjesma „Mutual Core“ koja nadvisuje sve što je Björk objavila nakon „Pagan Poetry“.

12| Lykke Li - Wounded Rhymes (Warner / Dancing Bear)

Tijekom snimanja u Los Angelesu švedska kantautorica proučavala je stari West Coast rock pa uvodna „Youth Knows No Pain“ zvuči kao hommage za The Doors. No, amerikanizacija nije zahvatila ostatak njenog drugog albuma koji je donio originalan mix gothicsoula, electro-popa, akustičnih balada i tribalnih ritmova, a pjevačke uzore Lykke Li prije treba tražiti u Skandinaviji nego u Kaliforniji.

13| My Morning Jacket - Circuital (V2 / Universal)

Kad bi se dijelila priznanja za rezultate postignute u prvom poluvremenu šesti studijski album My Morning Jacketa imao bi mjesto u samom vrhu recentne rock diskografije. Od početne psihodelične vožnje „Victory Dance“ do briljantne šeste pjesme „Holding On Black Metal“, „Circuital“ miriše na ponajbolje izdanje ekipe iz Kentuckya. U nastavku nema velikih padova, ali ni velikih uzbuđenja.

14| Susana Baca - Afrodiaspora (Luaka Bop)

Stara dama Susana Baca privremeno se udaljila od afroperuanskog zavičaja kako bi istražila skrivene puteve afričke dijaspore u Latinskoj Americi. „Afrodiaspora“ otvara prebogati katalog portorikanskih, kubanskih, kolumbijskih, venecuelanskih i ekvadorskih afro ritmova, a vrhunac albuma je Susanina kolaboracija sa zvijezdama portorikanskog reggaetona Calle 13 u pjesmi „Plena Bomba“.

15| White Denim - D (Downtown)

Austin je pravi rasadnik vrhunskih teksaških rock bandova, a godinu koja je protekla bez novih izdanja Spoona i The Black Angelsa tamo su najbolje iskoristili dečki iz kvarteta White Denim. Nakon nekoliko garažnih samizdata dokopali su se ugovora s velikom kućom i hrabro uletjeli u kompleksnu fuziju (razumno skraćenih) psihodeličnih jamminga ala Grateful Dead, post-punka i math-rocka.

16| Tom Waits - Bad As Me (Anti / Dancing Bear)

Stari fanovi Toma Waitsa strplivo su čekali ovakav zaokret još od legendarne trilogije iz 1980-ih u kojoj su dobili „Swordfishtrombones“, „Rain Dogs“ i „Frank's Wild Years“. Album „Bad As Me“ je najprije temeljito očišćen od radikalnih eksperimenata i teško prohodnih dionica, a pokraj gostiju kao što su Keith Richards, Flea i David Hidalgo čak se i vječni bitnik nakratko prometnuo u rokera.

17| Jamie Woon - Mirrorwritting (Universal)

Pohađao je umjetničku školu kroz koju su prošle Amy i Adele, gdje se pripremao za karijeru soul pjevača, a onda se navukao na post-dubstep elektroniku i snimio alternativnu klupsku himnu „Night Air“. Premda su ga u medijskim prezentacijama zasjenili Jamie XX i James Blake, na debi albumu Jamie Woon ima više aduta od obojice – „Lady Luck“, „Streets“, „Shoulda“ i još jedanput „Night Air“.

18| Oh Land - Oh Land (Sony)

Danske pjevačice ne prolaze dobro čak ni na trivijalno- revijalnom Eurosongu, ali bivša balerina Nanna Fabricius je preko Brooklyna došla nadomak planetarnog uspjeha već s prvim internacionalnim izdanjem objavljenim pod pseudonimom Oh Land. Nanna je sama producirala maštovitu fuziju electro-popa i triphopa kojoj je jako teško odoljeti, osobito u „Son of a Gun“ i „Wolf & I“.

19| Gotye - Making Mirrors (Universal)

Ultimativni hit „Somebody That I Use To Know“ dao je naslutiti kako se naturalizirani Australac Wally De Becker – Gotye neće još dugo zadržati u vodama Južnog Pacifika. Njegov treći album upućuje na izniman komercijalni potencijal u modernim interpretacijama klasičnog popa, softrocka i blue eyed soula s kojima će 31-godišnji kantautor belgijskog porijekla vrlo brzo zavladati svjetskim pozornicama.

20| The Civil Wars - Barton Hollow (Sensibility)

Country-folk kantautorica Joy Williams krenula je iz Santa Cruza i zaustavila se u Nashvilleu da bi s Johnom Paulom Whiteom pokrenula The Civil Wars. Nastupnim albumom osvojili su i publiku nimalo privrženu lo-fi konceptu „dva vokala plus akustična gitara minus ritam sekcija“. Tajna je u izvrsnim pjesmama, a najbolja „Poison & Wine“ već je upisana na listu budućih alter-country klasika.

PET DOMAĆIH IZDANJA

1|General Woo – 'Verbalni delikt' (Aquarius)

Nema optimizma, nema veselja, nema kompromisa i što je najvažnije nema nikakvih padova iako "Verbalni delikt" nije samo najbolji, već i jedan od najopširnijih domaćih albuma u 2011. godini. Pogled na svijet iz vukovarske perspektive donio je ultimativni klasik hrvatskog hip hopa, a čak i ako ste potpuno nepripremljeni na rafalnu paljbu Generala Wooa, brzo ćete skužiti što je i kome želio poručiti.

2|Overflow – Hit Me (PaF!)

Nije se Overflow puno promijenio od revitalizacije benda izvedene prije pet godina s "Live At Parties". No "Hit Me" (prvo izdanje na vlastitu labelu PaF!) je ipak puno kompaktniji album, što je najvidljiviji rezultat obnavljanja dragocjene suradnje s amsterdamskim producentom Zlajom Hadžićem koji je 1990-ih imao vrlo velike zasluge u izgradnji masivnoga zvučnog zida koprivničkih punkera.

3|Goran Bare&Majke – 'Teške boje' (Croatia Records)

Povratnički unplugged album Majki bio je dobra priprema i gotovo nikakva garancija da će Bare iznijeti još jedan studijski projekt. Na koncu se pokazalo da je on imao više snage od većine drugih članova Majki pa je niz personalnih promjena dodatno usporio snimanje albuma "Teške boje". Kad se zna kako se odvijao taj proces, rezultat je gotovo impresivan, osim povremeno banalnih stihova.

4|TBF – 'Pistaccio Metallic' (Dallas)

Najkomercijalnije izdanje TBF-a, prepuno općenarodnih hitova koji privlače brojnu novu publiku... i polako rastaču tvrdu jezgru starih fanova. "Grad spava" i "Uvik kontra" još malo podebljavaju reputaciju Saše Antića kao uvjerljivo najboljeg domaćeg tekstopisca, ali "Pistaccio Metallic" ima previše rupa u produkciji zvuka koja je prvi put rađena bez Lukyja što se osjeti na cijelom albumu.

5|Dječaci – 'Istina' (Croatia Records)

Dječaci su dugo tražili izlaz iz splitskog hip hop undergrounda, a drugim albumom su širom otvorili vrata samo odškrinuta nakon debija "Drama". Možda su mogli doći do još uvjerljivijeg rezultata, ali tek uz odbacivanje nekoliko slabijih (od ukupno 16) pjesama.

Vezane vijesti

Porasla prodaja albuma Whitney Houston

Porasla prodaja albuma Whitney Houston

Prodaja glazbe Whitney Houston naglo je porasla otkako je u subotu objavljena vijest o njezinoj smrti. Whitney Houston (48) umrla je u Los Angelesu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika