Objavljeno u Nacionalu br. 413, 2003-10-14

Autor: Ilko Čulić

GLAZBA

Dopadljive neofolk melodije na svjetskom bestseleru

Bolje je 17 puta čuti Dido nego vidjeti jednu reportažu iz riječkog HNK

U najveća iznenađenja zabilježena posljednjih godina ubraja se i nagli uspon "dream-pop" kantautorice Dido Armstrong.U najveća iznenađenja zabilježena posljednjih godina ubraja se i nagli uspon "dream-pop" kantautorice Dido Armstrong.Dido – ‘Life For Rent’ (Arista / Menart)

U diskografskom kartelu, gdje se svakodnevno manipulira desecima milijuna kupaca i stotinama milijuna dolara, nisu poželjna velika iznenađenja. Dileri planetarnih pop-hitova najspokojniji su dok se izvještaji s važnijih tržišta podudaraju s krivuljama ucrtanima u njihove grafikone. Dakako, višestruko ispunjenje plana donosi lijep bonus u godišnjoj raspodjeli dobiti tvrtke, ali uz to ide neplanirani dodatni angažman koji izaziva višednevni stres, odgađa ljetovanje na privatnom otočiću u Mikroneziji, a u ekstremnim slučajevima može završiti i brakorazvodnom parnicom. No iznenađenja se ipak događaju, čak i ako su diskografski maheri čvrsto uvjereni da sve drže pod kontrolom.
U najveća iznenađenja zabilježena posljednjih godina ubraja se i nagli uspon “dream-pop” kantautorice Dido Armstrong. Njezin prvijenac “No Angel” dočekan je 1999. kao solistički izlet bivše klasičarke i pozadinske pjevačice Faithlessa, dotad gotovo neprimijećene pokraj Sister Bliss i Maxi Jazza. A onda je sveprisutni Eminem ubacio vokalni sample iz pjesme “Thank You” u svoj hit singl “Stan” i pokrenuo lavinu koja se zaustavila tek na 12 milijuna prodanih primjeraka albuma “No Angel”.
Nema sumnje da je Dido dobra pjevačica, dapače po nekima je upravo ona kvalificirana za nasljednicu velike Sinead O’Connor, ali osmocifrena tiraža njezina prvog albuma bila je pravi globalni mirakul u trenutku kad se stariji brat Rollo Armstrong borio s dramatičnim padom popularnosti Faithlessa. Dido je prilično tražena i u našim krajevima, no hrvatski mirakul je ipak Severina. Estradna izmišljotina Zrinka Tutića već je bila potrošila svojih 15 minuta slave, kad je Davor Šuker odigrao ulogu Cro-Eminema i na povratku sa svjetskog prvenstva u Francuskoj zapjevao “Djevojku sa sela”. Imbecilno-infantilni refren prihvatile su tisuće nogometnih navijača i profi domoljuba, valjda podjednako hipnotiziranih Šukerovom brončanom medaljom i Severininim poprsjem. Nogometna euforija je u međuvremenu splasnula, brončani golgeter otišao je u mirovinu, ali ostale su teške posljedice masovne hipnoze. Nakon ovacija na premijeri “Karoline Riječke” i hvalospjeva kazališnih kritičara, Severina je prerasla okvir nacionalnog fenomena. Ona je danas neviđena nacionalna sramota jer bi se kazalište s takvom primadonom vjerojatno dalo rentati i za kakvu raskošniju svadbu. Najvažnije je da umjetnica ima iskustva u sličnim projektima.
Dido Armstrong još uvijek ne pozivaju u teatar, što je logično jer ona, koliko je poznato, nikad nije pjevala na svadbama. Na novom albumu zadržala je sve bitne karakteristike razvikanog prethodnika, a nakon pripreme terena s ultimativnim hit singlom “White Flag”, britansko je tržište progutalo četvrt milijuna kopija “Life For Rent” za samo pet dana. Pažljivo dozirana mješavina dopadljivih neofolk melodija na tragu Beth Orton i “chill out” elektronike iz arsenala koji je brat Rollo prvi put testirao u off projektu Dusted, u sljedećih nekoliko dana osvojit će i vrh američke top-liste albuma, što je najkraći put do još jednog svjetskog bestselera. Zahtjevnija publika možda će ga odbaciti zbog povremeno dominantnih aranžmana “middle of the road”, ali bolje je po sedamnaesti put čuti na radiju “White Flag” nego vidjeti jednu reportažu iz riječkog HNK.

David Bowie – ‘Reality’ (Sony / DOTC)

Odmah poslije albuma “Tonight”, a najkasnije do kraja 80-ih David Bowie trebao se prebaciti u Hollywood i poštedjeti svijet ambicioznih glazbenih eksperimenata koje katkad ni sam nije mogao razumjeti. Impresivan niz loših ili jedva prosječnih albuma, od “Never Let Me Down” i “Tin Machine” do “Hours” i “Heathen”, napokon je prekinut s “Reality” jer je obnovljena suradnja Bowieja i Tonyja Viscontija barem iz daljine zamirisala po klasicima iz vremena Ziggyja Stardusta i Thin White Dukea. Retro sound, nekoliko dobrih pjesama, hommage Jonathanu Richmanu s obradom “Pablo Picasso”, neočekivani country štimung u “Days” i izrazi zadovoljstva na licima najvjernijih fanova koji nikad nisu prestali vjerovati u Bowieja.

Cesaria Evora – ‘Voz d’Amor’ (Lusafrica / Menart)

Europska publika Cesariju je definitivno prihvatila kao zamjenu za legendarne pjevačke dive iz “bolje prošlosti”. Kraljica “morne” i “coladere” u Francuskoj prolazi kao nova Edith Piaf, u Portugalu je dočekana kao druga Amalia Rodrigues, a u Italiji njezine koncerte masovno posjećuju nostalgičari za zlatnim godinama festivala u Sanremu. Tržište world musica postalo je pretijesno, albumi “Cafe Atlantico” i “Sao Vicente Di Longe” suočili su je s pop-auditorijem, a remiks album “Club Sodade” potvrdio je da njezin raskošni vokal, uz odgovarajući tretman, može držati i klupski dancefloor. Međutim, prilagođavanje euro-pop standardima je privremeno zaustavljeno sa 14 pjesama raspoređenih na “Voz d’Amor”. Starije i novije kompozicije brazilskih i zelenortskih autora u aranžmanima Fernada Andradea zvuče kao nastavak albuma “Cabo Verde” iz 1997., što će sigurno obradovati Cesarijine dugogodišnje simpatizere.

Steve Wynn & The Miracle 3 – ‘Static Transmission’ (Blue Rose)

Kalifornijski pjevač i gitarist Steve Wynn zauvijek će ostati obilježen kao frontmen kultnog “Paisley underground” banda Dream Syndicate i malo je vjerojatno da će uspjeti završiti svoju zagrebačku premijeru bez podsjećanja na “See That My Grave Kept Clean” ili na neki od neopsihodeličnih dragulja s albuma “The Days Of Wine & Roses” iz 1983. U solo-karijeri Wynn nije imao tako visokih dometa, ali “Static Transmission” daje više nego dobru preporuku za bliski susret u KSET-u, u utorak, 14. listopada. U kombinaciji sa starim prijateljem, klavijaturistom Chrisom Cacavasom (ex-Green Of Red) i koproducentom Craigom Schumaherom (Calexico), Steve je postavio ovaj album znatno iznad prosjeka nove “americane”, a izvrsnom uvodnom pjesmom “What Comes After” mogao bi osvojiti gotovo svakog poklonika R.E.M-a.

Zvjezdice:
Dido – 3
David Bowie – 3
Cesaria Evora – 4
Steve Wynn – 4

Top lista:
1. Sergent Garcia – ‘La Semilla Escondida’
2. Cesaria Evora – ‘Voz d’Amor’
3. Chemical Brothers – ‘Singles 93-03’
4. Dido – ‘Life For Rent’
5. Hladno pivo – ’Šamar’

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika