Objavljeno u Nacionalu br. 414, 2003-10-21

Autor: Ivan Polan

GOST KOLUMNIST

Ingrid Antičević i Dijana Pleština lagale su javnosti

Jedinstvo pri donošenju zakona o medijima sukladno je nedostojnom odnosu državnih činovnika prema javnosti

Ivan PolanIvan PolanDana 16. 10. 2003. usvojen je novi zakon o medijima koji na snagu stupa već 27. 10. 2003. Zakon je usvojen u potpuno istovjetnom sadržaju u kojem je krajem ljeta dan javnosti na raspravu. Bez obzira na mnogobrojne meritorne primjedbe, javnost je po tko zna koji put u ovoj državi ponižena. Od prvog radnog teksta pa do usvajanja u Saboru promijenjeno je samo nekoliko članaka. Naprosto čovjek ne može povjerovati koliko je to silno jedinstvo HND-a, HHO-a, Ministarstva kulture, sindikata novinara, političkih stranaka i saborskih zastupnika. Skoro kao onih 101 posto na izborima u Albaniji. U takvom jedinstvu zaista nije potrebna javnost.

I drugi svakodnevni primjeri pokazuju nedostojan odnos državnih činovnika prema javnosti.

Zadnjih se dana mnogo pisalo o sukobima interesa, nepotizmu i sl. Novinar Stanković u TV emisiji “Nedjeljom u 2” vrlo precizno je upitao ministricu pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović je li to sukob interesa kada ona potpisuje suglasnost za kupoprodajni ugovor gdje je jedna ugovorna strana osoba koju zastupa ministričin muž. Ministrica je svojim treptavim očima gledala u čitavu hrvatsku javnost i bez imalo srama izjavila da njezin suprug s time nema veze, a kada bi se dogodio takav slučaj, ona bi se izuzela i dala suglasnost na potpis svojem zamjeniku. Prema informacijama Nacionala obje ove izjave su neistinite.

Prvo, ministričin muž ima itekakve veze s osobom kojoj je potpisana suglasnost, a drugo, suglasnost je potpisala osobno ministrica.

Nacional je u prošlom broju objavio faksimile dokumenata koji dokazuju njegove tvrdnje. I nikome ništa! Nije ovdje problem je li riječ o malverzaciji, nego je problem u odnosu prema javnosti. Kako će građani vjerovati ministrici kada je javno lagala? Kako će građani vjerovati u ambiciozne izjave ministrice o reformi propalog pravosuđa kada ga ona sa samog vrha načinje?

Ministrica je morala dati suvislije objašnjenje ili u interesu hrvatskog pravosuđa otići.

Dijana Pleština tek je nakon dugotrajnog i žilavog podcjenjivanja javnosti tražila razrješenje. I ona je kao Stankovićev gost gledala u javnost i prodavala bozu. Kao, sutra će pitati pravnike je li istina što se priča da ona nema zakonom propisane uvjete za veleposlanika. Jer ona to ne zna. I Dijana Pleština je lagala javnosti. Nemoguće je da se prije svog imenovanja nije raspitala o potrebnim uvjetima. Ili je mislila da s obzirom na položaj njena muža za nju ti uvjeti nisu bitni. Nakon takve prozirne izjave brojka u desnom kutu ekrana rapidno se počela povećavati u Dijaninu korist tako da je ispao rezultat po kome velik dio hrvatske javnosti ne vidi nepotizam u njenom imenovanju za ambasadoricu.

Razrješenjem Dijane Pleštine javnost nije dobila satisfakciju jer moraju nešto reći i svi ostali udvorice u Ministarstvu vanjskih poslova, unutarnja kontrola, ministri u Vladi, pa i sam premijer. Jer ako zaista nitko od njih ništa nije znao, onda bismo s pravom mogli zaključiti da nam državu vode neznalice.

Javnost i dalje ignorira šef najvećeg bunkera u Zagrebu Đuro Sessa, predsjednik Općinskog suda. Prije nekoliko mjeseci na Općinskom sudu u Zagrebu uvedene su neviđene, ali i primitivne mjere osiguranja zgrade i sudaca. Trideset pet novoangažiranih pravosudnih policajaca čuva zgradu, prekapa torbe, džepove i ostala skrovita mjesta građanima koji čekaju u redu da bi ušli u zgradu, kao da se dijeli milost. Istodobno na drugi ulaz uz predočenje iskaznice ulaze tisuće odvjetnika, sudaca, vještaka. Dugi redovi i nervoza stranaka svakako zahtijevaju promjenu načina osiguranja ili barem pristojno objašnjenje.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika