Ivan StarčevićZNAKOVI VREMENA
Srijeda, HRT 1, 21.35
Kaktus
Narodni heroj i voditelj Branimir Bilić, zvani Brbi, ovako pita sebe i još dva čovuljka u studiju: «Kako promijeniti uglavnom sluganski mentalitet hrvatskih političara i hrvatskih građana». Zanemarimo činjenicu da se ovo neviđeno vrijeđanje tv pretplatnika može donekle usporediti jedino s ponašanjem Ace Face prema benignom Canjugi, tri dana kasnije, u nedjelju u dva. Bitna je stvar da Brbi (hipokoristik za brbljavca i kratica za Branimir Bilić) zna o čemu priča, jer on se u svega šest godina promijenio toliko bitno da očekujemo njegov skori nastup kod Danijele Trbović u podrubrici rubrike «preuređujemo stan», nedjeljom između pet i sedam popodne.
Prisjetimo se, 8. lipnja 1997. godine, vlakovođa Brbi, tada još slugeranja, a ne gospodin kao danas, ukrcao se na zagrebačkom kolodvoru u vagon kompozicije koja se zvala «Vlak za Vukovar – Vlak mira» i ne bi tu bilo ničeg posebnog da Brbi nije govornika Tuđmana, kad se stiglo u Vukovar, najavio patetično uznesenim izrazom «šećer na kraju». Brbi se malo zanio i uz neznatnu ugodu u predjelu repnog kralješka postao prvak novinskog žanra «vlakopratnja». Stoga je i normalno da baš naša perjanica Brbi danas vrijeđa naciju, a ne netko drugi, jer od novinarskog i inog uglednog vlakopratnog osoblja jedini se on vinuo ka nedostižnim moralnim visovima. Kako, saznat ćemo u njegovu skorom nastupu onoj nedjeljnoj emisiji čiji je naslov numerički kod za glupu grozotu (5-7).

DNEVNIK
Četvrtak, HRT 1, 19.30
Četiri kaktusa
Poznat netko (vjerojatno novinar Brbijeva kalibra) najozbiljnije povlađuje odluci da komercijalne televizije ne moraju svaku političku stranku predstaviti u 50 minuta, kao što to mora HRT, nego u 25 minuta.
«Time je olakšano…» melje netko susretljivo, kao da je 25 tv minuta roba vrijedna 25 lipa, no ne ćemo se mi sad ovdje ulagivati pionirima tv poduzetništva u Hrvata. Kao i uvijek, recimo tautološku idiotariju, ono čuveno «pogledamo stvar sa strane gledatelja». U 25 minuta može se prepričati povijest čovječanstva, Enciklopedija Britanika, telefonski imenik i slične zahtjevne stvari, pa nije jasno što se ima 25 minuta slikati i pričati o nečem tako praznom i poznatom kao što je, recimo, ono što ćete zaokružiti na svojem biračkom mjestu. A u 50 minuta? Bez brige, HRT zna tu vještinu, jer program je pun praznih emisija koje traju i dulje. Držeći se isključivo želja čitateljica i čitatelja, spomenut ćemo «Znakove vremena».

MERIDIJAN 16
Četvrtak, HRT 1, 22.43
Četiri kaktusa
Nekakvo vijeće dalo je kompaniji razgovornog imena (Divan) da radi s telefonima, tj. moći ćemo biti telefonski pretplatnici koji će birati između dvije telefonske kompanije. Iz uporabe će uskoro nestati riječ «pošta» kao univerzalna oznaka za nevolje s telefonskim računima. A u Europama ima država ne s dvije nego s nekoliko desetaka telefonskih kompanija, što je toliko grozno da je izdavanje druge koncesije za hrvatski zvrr-zvrr i tu-tuu toliko izbezumilo čak i najveće zvijezde domaćeg tv neba, da je gđica Iva Gačić, koja se nadavala intervjua o svojem boravku u Americi, pomislila da je opet prodano nešto konkretno, neka frekvencija ili poduzeće.
Njeno prvo pitanje gostu iščuđavalo se da «o jednoj od najvažnijih privatizacija» saznajemo iz novina. Nedostatak elementarne upućenosti mogao se nadoknaditi instinktivnom radošću nad gubitkom monopola, ali tko je još vidio da se naši voditelji ičemu raduju, osim sebi i svojima koji ih gledaju i pucaju od ponosa, sretni kao Kinezi zbog prvog Kineza u svemiru. Ovu krajnju perverziju, iz zemlje iz koje ljudi bježe po cijenu vlastitog života, Meridijan 16 zaista nije morao objaviti. Trebala je ostati u Dnevniku, tom prirodnom staništu simpatija za kinesko društveno uređenje.

DNEVNIK
Subota, HRT 1, 19.30
Četiri kaktusa
Osam minuta Mediteranskih igara na početku Dnevnika, pa što se to dogodilo, da nije možda umro Tito, pita se manji dio Hrvata, koji je iz kupaonice zakasnio na prve minute izvješća o nacionalnoj tragediji: Rijeka ni treći put nije prošla kao mogući organizator igara s tri do pola potopljena kruga u slanoj vodi, ma zamislite molim vas, kojeg li užasa.
Kako veći dio nacije nema zahod u kući, to oni koji se čude večerašnjem Dnevniku (čudaci) stižu kako koji, odasvud, neki iz šljivika, neki iz daščane kolibice s izrezbarenim srcem u vratima i čavlom za uredno narezan dnevni tisak, smještenoj podalje od kuće, a oni koji žive kod punice užurbano hvataju maglu od velikog lonca s neuništivim fikusom.
Vijest koja ne zaslužuje ni 30 sekundi zapremila je skoro trećinu Dnevnika, pa bismo lijepo molili da nas se idući put kad negdje međunarodno ljosnemo toliko ne gnjavi.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
Četiri kaktusa
Na pitanje u telefonskom glasovanju (je li Zlatko Canjuga dobar ili loš političar) gledatelji su, nakon što je voditelj Stanković cijelu emisiju potrošio na sumanuto neodgojeno i bezobrazno vrijeđanje svojeg gosta, dali pravedan odgovor: da, Zlatko Canjuga je dobar političar.
Voditelj Aleksandar, čuveni naš kralj Aca Faca, i opet žrtva vlastite taštine, napravio je istu pogrešku kao s Dijanom Pleštinom. Jako se emotivno angažirao, pa je njegova nakazna agresija i opet iz jednog krvnika napravila žrtvu. Nema toga tko ne će glasovati za slabijeg, za Canjugu i njegovu stranku (HND), kad vidi da ga naš Larry King Aleksandar časti uvredama koje još ni jedan voditelj nije izustio. Jednu od njih, imenicu «ulizica», mali Stanković je suvereno i svadljivo proglasio pridjevom, što je samo jedna od niza katastrofa koje su mu se danas dogodile. Pustimo sad nedostatak kućnog odgoja i elementarne profesionalnosti (čovjek se malo naduo od friško potpisanog ugovorčića s Galićem), ali upotrijebiti insert iz «Balkanskog špijuna» u totalno krivom kontekstu neoprostiva je stvar. Stanković se tu poistovjetio s monstruoznim Ilijom Čvorovićem koji svoju žrtvu, kojoj je nehotice skinuo tupe, pita «tko si ti», pa je i Canjugi postavio isto pitanje: tko ste vi? Stvarno, tko ste vi, Stankoviću, srce mamino, kad se usuđujete vrijeđati jedno filmsko remek djelo, što vam je to trebalo, dijete naše drago? Primite pozdrav s onoga svijeta, od neumrlog Bate Stojkovića, a na ovom svijetu držite se Canjuge.

VIJESTI
Nedjelja, HRT 1, 15.05
kaktus
Iako četrdeset i dvije tisuće Hrvata od ranog jutra organizirano ždere po javnim mjestima, uvijek dobro obaviješteni urednik HrHrHr (Hrvat Hrvoje Hrengek) javlja nam krivo ime organizatora. Za njega je to Narodna škola zdravlja i svaka mu čast što je tako unakazio prijatelja Stipu Oreškovića Krntiju, direktora Škole narodnog zdravlja, jer čovjek to zaslužuje.

OD PET DO SEDAM
Nedjelja, HRT 1, 17.00
Četiri kaktusa
Kazališni redatelj Krešimir Dolenčić Aida jede žlicom iz nekakvog ćupa, onda tu istu žlicu punu mljecavog kruha gura u usta konzumentu Bakaloviću koji je praznu vraća Aidi koji nastavlja ždrati, možda iz zlobe prema onima koji će se pitati tko je tu odvratniji: onaj koji je prvi počeo ili obojica.
Jedno je jasno: naciji skromnih higijenskih navika i još skromnijih mogućnosti (tekuća voda, zahod u kući i slične ekstravagancije) serviran je još jedan primjer poželjnog ponašanja. Emisije u kojima se kuha idealna su prilika za to. Bivši voditelj «Političke kuhinje» Minja Trabakul oblizivao je prste, u ovoljetnoj Konzumovoj redaljki «Gušti su gušti» konzument Bakalović brisao je nos nadlanicom, a evo ga sada kako bratski ždere iz iste žlice, kao u starim filmovima Škole narodnog zdravlja koji su tridesetih godina prošlog stoljeća našem selu govorili što se ne smije. Gledatelji već razdraženi prethodnom emisijom (Kruške i jabuke) u kojoj se također slavio misterij jedenja, osjećaju da još samo nedostaje pokoje podrigivanje voditelja i gostiju, pa da svi zajedno uđu u novi strip Dubravka Matakovića.

POGLEDAJTE SEMAFOR
Nedjelja, HRT 2, 20.00
Četiri kaktusa
Naš najautoritativniji i najobrazovaniji sportski reporter je… Možete navesti bilo koje ime, ovom prilikom predlažemo Božjegdara Sušeca koji sebe zove i potpisuje kao Božo. Počeo Božo u Zagrebu buljiti u ekran, a kad tamo u Milanu nogometaši Milana i Lazia izlaze na teren u žutim majicama s natpisom udruge disleksičara. Učeni Božo nije bio toliko razborit da šuti i pričeka da obje momčadi skinu te dobrotvorne majice. Ne, veleučen i savršen, kakvog nam ga je Bog dao, morao je protrkeljati nešto kako nogometaši uvijek sudjeluju u nekim dobrotvornim akcijama, citiramo: «ovaj put protiv dislezije». Budući da je na majicama pisalo «dislessia», odvažni talijanist Sušec napravio je revoluciju: više se dva «s» ne čitaju kao jedno, nego … pustimo mi sad to. Upoznajmo čovjeka koji ne zna što je disleksija, ali odbija šutjeti o tome. Progovorio bi taj na … nema veze na što, evo odmah dokaza. Poslije skidanja dobrotvorne žute presvlake igrači su stali kao ukopani, ali nije se još rodio taj Sušec koji bi znao odšutjeti makar što, čak ni simboličnih tridesetak sekundi. Evo njegove informacije, jer gledatelji bi inače poludjeli od radoznalosti: «Minuta šutnje, netko je umro, ja se ispričavam, ovu informaciju ja zaista nemam ovdje iz zagrebačkog studija». A što ako «netko» nije umro, majmune jedan, kliče nacija Sušecu i njegovoj preciznosti koja Brazilca, golmana Jesusa (Hesusa) zove Džezus (Silva Dida), no to je nevažno.
Važno je da Sportski program HRT-a čuči na pravom blagu. Počeli su s ispunjavanjem video želja gledatelja, ali neka tu ne stanu. Nakladništvo je djelatnost u usponu, pa jedva čekamo Mićine transkripte, štivo koje će posramiti Mesića.