Objavljeno u Nacionalu br. 841, 2011-12-27

Autor: Marko Biočina

Prava cijena protekcionizma

Jesu li Slovenci spremni živjeti lošije samo zato da Agrokor ne bi kupio Mercator?

Manje od 24 sata trebalo je američkoj rejting agenciji Moody's da reagira na akrobatski potez čelnog čovjeka slovenskog Mercatora Žige Debeljaka. On je, u želji da spriječi preuzimanje Mercatora od strane hrvatskog Agrokora, pokrenuo proceduru preuzimanja posrnule Pivovarne Laško, inače najvećeg Mercatorovog pojedinačnog dioničara. Iako je takav potez zaustavio Agrokor na barem mjesec dana, njegove posljedice mogle bi biti puno dalekosežnije. Prvi je to prepoznao Moody's pa je Sloveniji, po drugi put u tri mjeseca, snižen kreditni rejting i to pod obrazloženjem da će teško naplativi krediti u portfelju slovenskih banaka mogli bi porasti na 20 posto, a država sljedećih godina u dokapitalizaciju banaka morati uložiti između dva i osam posto BDP-a.

Iako će u ovoj odluci mnogi u Sloveniji vidjeti utjecaj moćne Europske banke za obnovu i razvoj koja je jedan od partnera u Agrokorovom konzorciju za preuzimanje Mercatora, njezina argumentacija je sasvim logična. Slovenske banke, a pogotovo najveća Nova Ljubljanska Banka, teško su pogođene neneplativim potraživanjim prema tamošnjim velikim kompanijama. Samo Pivovarna Laško dužna je oko 380 milijuna eura. Logičan način rješavanja te dubioze bila bi prodaja imovine, kao što su dionice Mercatora. U tom slučaju teško je vjerovati da bi itko u bližoj budućnosti ponudio bolje uvjete od hrvatskog Agrokora. Ipak, prodaja bi značila i gubitak moći za pripadnike slovenske gospodarsko-političke elite koja je preko paradržavnih fondova godinama upravljala većim dijelom nacionalne ekonomije. Ideja da će Mercator, stabilna i uspješna kompanija, preuzeti svog posrnulog dioničara, stoga je samo metoda održanja takvog sustava, ali uz popriličnu cijenu. Najočitiji je taj da bi kombinirani dugovi Pivovarne Laško i Mercatora tada činili više od četvrtine ukupnog kreditnog portfelja NLB-a, što je zakonski zabranjeno. Dakle, konzorcij bi opet morao reprogramirati dio svojih dugova, odnosno otplatiti dio duga u NLB-u kreditom iz neke druge banke.

S obzirom da je takav aranžaman u Sloveniji nemoguć, jer je druga velika nacionalna banka - Kreditna banka Maribor - još u lošijem stanju od NLB-a, to zaduženje moralo bi biti kod stranih banaka. Ipak, sa sniženim kreditnim rejtingom, a mogao bi uskoro još pasti, kamata tog novog zaduženja bila bi znatno veća od prvotnih kredita, pa bi tako i visina duga Mercatora na kraju porasla. Dakako, moguće rješenje bila bi i dokapitalizacija banaka, kako bi one mogle otpisati nenaplativa potraživanja i pritom zadržati likvidnost. Problem je samo što bi dokapitalizacija banaka privatnim novcem za Sloveniju značila i gubtak vlasništva nad bankama, a to je, kao i gubitak Mercatora, tamošnjim političkim elitama neprihvatljivo.

Ostaje zadnja opcija - ona koju predviđa Moody's. Banke će se morati sanirati novcem poreznih obveznika, što znači da će porezi rasti, kao i kamatne stope na kredite - što će se negativno reflektirati na cijene potrošačkih proizvoda i usluga, kao i na konkurentost slovenskih poduzeća na stranim tržištima. Pojednostavljeno rečeno, Slovenci će zarađivati slabije, plaćati više, izvoziti manje i raditi teže, ali će NLB, Mercator i Pivovarna Laško i dalje biti slovenski.

Vezane vijesti

Mercator ostao bez Uprave zbog propale prodaje Agrokoru?

Mercator ostao bez Uprave zbog propale prodaje Agrokoru?

Uprava najvećeg slovenskog trgovačkog lanca Mercatora kasno sinoć podnijela je neopozivu ostavku na svoj položaj. Odlazak čelnih ljudi Mercatora… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika