28.12.2011. / 08:49

 

O besramnom bogaćenju privilegiranih

Veličina (Vlade) nije bitna

Val cinizma koji sada guta Ameriku nema veze s veličinom vlade. Cinizam proizlazi iz rastućeg osjećaja da vlada ne radi za obične ljude. Umjesto toga radi za veliki biznis, Wall Street i vrlo bogate. Piše Robert Reich, nekadašnji ministar u mandatu Billa Clintona

IlustracijaIlustracijaOdlučujuće političko pitanje u 2012. godini neće biti veličina vlade, već za koga je ta vlada.

Amerikanci nikada nisu pretjerano voljeli vladu. Ipak je američka nacija začeta u revoluciji protiv vlade.

Ali val cinizma koji sada guta Ameriku nema veze s veličinom vlade. Cinizam proizlazi iz rastućeg osjećaja da vlada ne radi za obične ljude. Umjesto toga radi za veliki biznis, Wall Street i vrlo bogate.

U nedavnoj anketi zaklade Pew, 77 posto ispitanika reklo je da previše moći leži u rukama nekolicine bogatih ljudi i korporacija.

To je razumljivo. Spomenimo nekoliko primjera:

Wall Street je dobio financijsku pomoć, ali kućevlasnici zahvaćeni naglim slomom koji je uzrokovala neumjerenost Wall Streeta nisu dobili gotovo ništa.

Nekažnjena pljačka

Veliki poljoprivredni biznis i dalje zgrće milijarde u cjenovnim potporama i subvencijama za proizvodnju etanola. Velike farmaceutske tvrtke imaju pravo na produljenu zaštitu patenata zbog koje rastu svačije cijene lijekova. Naftna industrija dobiva vlastitu federalnu subvenciju. Ali mala poduzeća diljem Amerike jedva preživljavaju.

American Airlines koristi bankrot kako bi odbio dužnike i izmijenio ugovore o radu. Poslovi Donalda Trumpa propadaju ne ugrožavajući njegovo osobno bogatstvo. Ali zakon vam neće dopustiti da iskoristite osobni bankrot za ponovnu nagodbu oko hipoteke nad vašim domom.

Ako upravljate divovskom bankom koja je na prijevaru lišila milijune malih ulagača njihovih životnih ušteđevina, banka možda plati malu globu, ali vi nećete u zatvor. Ni jedan jedini vodeći izvršitelj s Wall Streeta nije završio na sudu zbog megaprijevare Wall Streeta. Ali ako prodate 30 grama marihuane, mogli biste dulje vrijeme provesti iza rešetaka.

Korumpiranost korporacijskim novcem

Ne prođe ni dan a da republikanci ne osude proračunski manjak. Ali najveći razlog za rupu u proračunu je što je Washington korumpiran korporacijskim novcem.

Jedan od najvećih pokretača deficita - Medicare - bio bi to u manjoj mjeri kada bi Medicare mogao iskoristiti svoj utjecaj u postizanju pogodbe kojom bi naveo proizvođače lijekova da snize cijene. Zašto se to nije dogodilo? Farmaceutska industrija to ne dopušta.

Administrativni troškovi Medicarea iznose samo 3%, daleko manje od prosječnih administrativnih troškova privatnih osiguravatelja od 10%. Pa zašto ne ukrotiti rastuće cijene zdravstvenog osiguranja za sve Amerikance tako što će se svakoj obitelji dopustiti da se uključi po volji? To je bio cilj u pozadini plana „javne opcije". Zdravstveni osiguravatelji sasjekli su ga u korijenu.

Nacionalna obmana

Drugi veliki proračunski trošak je nacionalna obrana. Amerika troši više na vojsku nego Kina, Rusija, Britanija, Francuska, Japan i Njemačka zajedno. Osnovni budžet za obranu (dio nepovezan s troškovima ratovanja) i dalje raste, a sada je otprilike 25% viši nego što je bio prije deset godina, ako se uračuna inflacija.

To je zato što su vojni poduzetnici razvili sponzorstva na Capitol Hillu i smjestili svoje tvornice i postrojenja u politički važnim kongresnim okruzima.

I tako nastavljamo trošiti milijarde na sustave naoružanja iz Hladnog rata poput nuklearnih podmornica, nosača zrakoplova i bojnih letjelica s ljudskim upravljanjem koji mogu donijeti korist Bechtelu, Martin-Marietti i sličnima, ali nemaju veze s ratovanjem u 21. stoljeću.

Sve manji iznosi na poreznim potvrdama također povećavaju deficit. To je dijelom stoga što većina Amerikanaca ovih dana ima manje prihoda za oporezivanje.

Ipak, najbogatiji Amerikanci uzimaju veći udio ukupnog prihoda nego u bilo kojem razdoblju nakon 1920-ih godina. Iznosi njihovih poreza su pali jer su Bushovi porezni rezovi smanjili njihove najviše rate na najnižu razinu u više od pola stoljeća, srezavši poreze na kapitalnu dobit na 15%.

Porezna amnestija

Kongres nije čak ni popunio rupu u zakonu koja dopušta menadžerima uzajamnih i privatnih dioničkih fondova da svoje prihode tretiraju kao kapitalnu dobit.

I tako 400 najbogatijih Amerikanaca, čije ukupno bogatstvo prelazi ukupan iznos imovine 150 milijuna najsiromašnijih Amerikanaca, plaćaju u prosjeku 17% poreza na svoje prihode. To je niže od porezne rate većine ljudi koji rade za dnevnice i zaposlenika u sektoru dječje skrbi.

U međuvremenu, doprinosi za socijalno osiguranje nastavljaju rasti u sklopu ukupnih poreznih prihoda. A ipak je porez na plaću regresivan i vrijedi samo za godišnje prihode ispod 106,800 dolara.

I udio prihoda koji stiže iz korporacija je u padu. Najveće od njih poput General Electrica pronalaze načine da uopće ne plaćaju federalne poreze. Mnogi skladište svoje prihode u inozemstvu, a Kongres im svakih nekoliko godina udjeljuje poreznu amnestiju kako bi donijeli novac kući.

*

Shvaćate li? „Velika vlada" nije problem. Problem je veliki novac koji preuzima vladu.

Vlada u manjoj mjeri radi ono što bi većina nas htjela - da osigura dobre javne škole i pristupačan studij, poboljša naše ceste i mostove i vodne sustave, održava sigurnosne mreže kako bi pomogla prosječnim ljudima u nevolji - a u većoj ono što od nje hoće velike korporacije, Wall Street i bogataši.

Neki konzervativci tvrde da ne bismo trebali brinuti o preuzimanju vlade od strane velikog novca kada bismo, kao prvo, imali manju vladu.

Novac govor, korporacije ljudi

Ovo mi je kongresnik Paul Ryan rekao u nedjelju ujutro kad smo raspravljali o svemu ovome u ABC-ovoj emisiji „This Week":

„Ako moć i novac budu ovdje u Washingtonu, ovamo će doći i utjecaj... ovamo će dolaziti moćnici kako bi vršili utjecaj."

Ryan je sve obrnuto shvatio. Manja vlada kojom još uvijek dominira novac nastavila bi postupati po nalozima Wall Streeta, farmaceutske industrije, naftnih kompanija, velikog agrobiznisa, velikih osiguravajućih tvrtki, vojnih poduzetnika i bogatih pojedinaca.

I ne bi napravila ništa drugo.

Želimo li vratiti svoju demokraciju, moramo maknuti veliki novac iz politike.

Trebamo pravu reformu financiranja kampanja.

I ustavni amandman kojim će se poništiti bizarne odluke Vrhovnog suda po kojima je u sklopu Prvog amandmana novac govor, a korporacije ljudi.

Robert Reich je sveučilišni profesor na Berkleyu. U Clintonovoj administraciji obnašao je dužnost ministra rada

Tekst je prenesen sa stranice robertreich.org

Prevela Diana Robaš

Vezane vijesti

Kockarski kapitalizam

Kockarski kapitalizam

Želio bih da predsjednik Obama povuče očitu paralelu između Bain Capitala i JPMorgan Chasea. Tako njegov takozvani „napad" na privatne investicijske… Više

Komentari

registracija
11/1/10

fluid, 28.12.11. 10:41

Neoliberalni kapitalizam-Armagedon buducnosti ! I to vrlo skore buducnosti.Ustroj drzave isti onakav kako su ga isplanirali planeri hrvatske buducnosti.Razlika je samo u kolicini novca i nacinu sticanja istog.Model je identican! Pa tko voli nek izvoli.Tko ne voli neka se seli ili umre muski .


registracija
11/10/10

agaSovulj, 28.12.11. 11:10

od početka 1980-tih pa do danas, američka vlada je postepeno predavala vođenje u ruke uskih interesnih grupa, koje su to iskoristile za vlastite interese. Započeo je proces korporatikracije. Umjesto obrane interesa građana, Washington je postao zaštitnik velikog biznisa (a i nije to samo u Americi, ali je tamo najvise izraženo).
I izbori koji slijede donijet će jednu te istu stvar - one koji su provjereno na strani velikog biznisa, ili one koji se u tome još nisu dokazali.
Nema pomaka na bolje bez masovnog izlaska na ulice. I zato podržavam Occupay Wall Street inicijative, ili WikiLeaks, i njima slične.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika