Ivan PolanPrije nekoliko dana predsjednik SDP-a i aktualni premijer izjavio je: “Ova vlast nije uspjela kazniti one koji su opljačkali Hrvatsku u privatizaciji jer taj grabež i pljačka nisu bili u sukobu s tadašnjim zakonima”. Takva predizborna retorika ne bi mogla proći ni kod najnepismenijih građana. Nekorektno je reći da su Tuđmanovi zakoni štitili pljačku i grabež. Možda su samo pogodovali. Većina tih zakona je i danas na snazi. Na primjer, Zakon o privatizaciji oko čije izmjene se vodila bezuspješna borba kroz čitav mandat ove Vlade. Zakon o pretvorbi i Zakon o privatizaciji su temeljni zakoni koje javnost percipira kao zlo koje je omogućilo takvu privatizaciju, a Račan kaže i zaštitilo pljačku i grabež. Ti zakoni ni danas nisu izmijenjeni, pa ostaje zaključak kako Ivica Račan usred predizborne kampanje tvrdi da je i za njegova mandata grabež i pljačaka pod zaštitom i da će ostati pod zaštitom u mandatu nove vlasti. Ne poziva li to valjda Ivica Račan lopove da glasaju za njega?

Tko je imao priliku vidjeti nacrt novog Zakona o privatizaciji, uvjerio bi se da on u pogledu mogućnosti pljačke i grabeža ne donosi ništa novo. U svega tridesetak članaka ovaj Zakon sva najvažnija pitanja prepušta na reguliranje Upravnom odboru Hrvatskog fonda za privatizaciju, najkontraverznijem državnom organu u Hrvatskoj. Politička moć koju je ovo tijelo imalo u proteklih desetak godina, i koje je provedbom zakona omogućavalo pljačke u istom, ako ne i većem obimu, zadržava se i u prijedlogu novog Zakona o privatizaciji. Nije bio toliko problem u Zakonu, već u njegovu provođenju od strane činovnika Hrvatskog fonda za privatizaciju. Narod bi već nakon desetak godina zaboravio grabež i pljačku pri stjecanju dionica i udjela da nije uslijedila još veća pljačka izvršena nakon provedene pretvorbe i privatizacije. Radnici uspješnih tvrtki više i ne pitaju na koji način su njihovi vlasnici stekli dionice. Ali, tamo gdje je ostala pustoš, nestao novac, propale tvrtke, tisuće ljudi ostalo bez posla itekako se može pitati: ”Što je ova vlast učinila da se taj dio grabeža i pljačke kazni ?” Prema izjavi premijera i ova rabota je bila u skladu s tada važećim zakonima. To naprosto nije točno. Mnogi primjeri mogu demantirati Ivicu Račana.

Jedan od glavnih modela pljačke se je provodio kroz banke koje su kredite davale svemoćnim tajkunskim carstvima, novac je nestao, a ostala je pustoš – stotine tvrtki u stečaju, desetine tisuća radnika na cesti. Da bi se takav model mogao provesti banke su morale uštimavati svoje bilance i prikrivati stvarni gubitak. To im je uspijevalo sve do početka 1998. godine kada je “pala” Dubrovačka banka. Lažno prikazivanje bilanci banaka pri čemu su rabljene čak i nezakonite, fiktivne dokapitalizacije mogle su se kazneno sankcionirati po Kaznenom zakonu, Zakonu o bankama, Zakonu o trgovačkim društvima, a naročito Zakonu o obveznim odnosima. Primjerice, radi uštimavanja bilance Istarske banke tvrtke Tisak, Croatiatrade i Trgoplasman ostale su bez dvadesetak milijuna kuna jer je neobjašnjivim asignacijama dug Istarske banke preusmjeren prema tvrtkama Globus grupe koje su banci dugovale novac. Primjenom Zakona o obveznim odnosima novac bi se mogao vratiti. Umjesto pompoznih, ispuhanih kaznenih postupaka mogli su se voditi parnični postupci u kojima će se poništavati ugovori o asignaciji i vraćati novac opljačkanima. To bi bila mnogo veća korist za radnike Tiska, Trgoplasmana i Croatiatradea koji su svi završili u stečaju, a i veća kazna za sudionike pljačke od one koja im u kaznenim postupcima prijeti.

Primjena Zakona o obveznim odnosima i Stečajnog zakona omoguavala je da se pokuša novac vratiti opljačkanim. Stožerne tvrtke Kutline Globus grupe – Globus holding i Dastra – završile su u stečaju s više stotina milijuna kuna duga. Tisak, Slobodna Damacija i Diona od njih potražuju također više stotina milijuna kuna jer su po nalogu iz “centrale” uzimali bankarske kredite i taj novac upućivali u Globus grupu, ili su se pojavljivali kao jamci za kredite koje je Globus grupa dizala, a nikad vraćala. Danas stečajni upravitelj Globus holdinga i Dastre vjerovnicima izjavljuje kako u stečaju nema nikakve imovine, iako takva imovina bjelodano postoji. Tisak i Slobodna Dalmacija, obje u državnom vlasništvu, službeno su upoznati o mogućnostima djelovanja prema Globus holdingu. Umjesto pokušaja vraćanja novca dobili smo izjavu Ivice Račana da su grabež i pljačka bili u skladu s zakonima. Opća je tendencija u zadnjih četiri godine da se provodi i likvidacija nad vjerovnicima Globus grupe i tako se paralelno s kaznenopravnom provodi i građanskopravna amnestija. Primjerice, tvrtka Croatiatrade iz Splita čiji vlasnik je Tisak, likvidirana je usprkos činjenici da od Globus holdinga potražuje četrdesetak milijuna kuna. Slikovito – ubijaju se vjerovnici pa glavni dužnik sve lakše diše.

Grozna izjava premijera o nemogućnosti kažnjavanja, kako on kaže “grabeža i pljačke”, pogubna je za moral građana. Kako je uopće moguće vjerovati vlasti koja ne može kazniti jedno od najvećih zala koje može zadesiti te građane? Kakva je to poruka za budućnost ? Kakva je to poruka državnim odvjetnicima i istražnim sucima koji u spisima DOK-2002/00, DOK-2604/00, DOK-2607/00, DOK-2165/00, DOK-2166/00, DOK-2675/00, DOK-2153/99 itd. pokušavaju dokazati kaznenu odgovornost vinovnika tog grabeža? A kakva li je to tek poruka grabežljivcima i pljačkašima? Bilo bi bolje da premijer osigura kompjutere državnim odvjetnicima jer oni svoj posao još uvijek rade s guščjim perom, pa nemaju mogućnosti nikakve ozbiljnije analize niti šanse u borbi s vrlo sofisticiranim oblikom kriminala. I nacistički zločinci su djelovali u skladu s zakonima, ali nikome, još do Ivice Račana, nije palo na pamet da njihovu rabotu proglasi zakonitom, a kažnjavanje nemogućim.