IlustracijaPoljaci su mnogo toga htjeli. Prvo, velika je želja bila da se premijer Donald Tusk i njegova vlada prikažu kao uzorni Europljani te da istodobno predstave svoja težišta kao predstavnici novih zemalja iz srednje i istočne Europe. No kriza eura i predizborna kampanja u vlastitoj zemlji zasjenili su planove poljskog predsjedanja.

Na kraju šestomjesečnog mandata i predsjedanja Europskom unijom, premijer Tusk je pred europskim zastupnicima trijezveno i iskreno priznao: „Danas ne mogu kazati je li Europa krajem 2011.godine ujedinjenija nego prije šest mjeseci, prije godinu dana ili prije pet godina". Tusk je otišao korak dalje i upozorio kako se Europa nalazi pred odlukom: „Pred nam je težak izbor, hoćemo li u teškim vremenima krize krenuti zajedno ili ćemo poći putem nacionalnih i državnih egoizama".

Prije ulaska u EU 2004.godine mnogi Poljaci strahovali su od utjecaja iz Bruxellesa. Posebice među ruralnim stanovništvom vladao je strah da će članstvo u Europskoj uniji značiti uništenje gospodarskog postojanja. Iskustva prisilne zajednice pod sovjetskom vlašću kod Poljaka još uvijek su bila vrlo duboka i prisutna.

Pa ipak, sedam i pol godina nakon ulaska u EU bilanca je uglavnom pozitivna. Na tisuće Poljaka je iskoristilo mogućnost slobodnog kretanja kako bi otišli raditi u Veliku Britaniju, Irsku ili Švedsku i nakon nekoliko godina, oni su si s ušteđevinom izgradili u Poljskoj novi život. Veliki gradovi kao Varšava, Wroclaw ili Poznan proživljavaju veliki ekonomski polet. Posebice u zapadnim dijelovima Poljske, članstvo u EU dovelo je do daljnjeg gospodarskog razvoja. Poljoprivredne potpore izazvale su jasnu promjenu mišljenja o EU među poljskim poljoprivrednicima.

Poljska se htjela predstaviti kao regionalna sila

Poljski političari prepoznali su priliku da zemlju predstave kao regionalnu vodeću državu - kao zagovornicu „novih članica", ali i onih koji to žele postati - Ukrajine, Bjelorusije i Gruzije.

Ugovor o pridruživanju i slobodnoj trgovini s Ukrajinom bio je jedan od velikih prioriteta predsjedništva, pa je utoliko bilo veće razočaranje, da je upravo sudski proces protiv bivše ukrajinske premijerke Julije Tomošenko, kojeg smatraju političkim obračunom, pokvario Poljacima njihove planove.

Poljaci zagovaraju jačanje europskih institucija

Što se više bližio kraj poljskog predsjedanja tim više su premijer Tusk i njegov ministar vanjskih polsova Sikorski zagovarali jačanje Europske komisije i Europskog parlamenta, te za dosljedniji nastavak integracije zemalja članica u zajednicu.

Kod kuće u Poljskoj, zbog takvog nastupa nisu dobili samo pohvale. Nacionalnokonzervativni političari već su, kako su rekli, prepoznali da je suverenost Poljske ugrožena. Međutim, europskim realistima Tusku i Sikorskom radi se o mogućnostima suodlučivanja i sukreiranja. Poljska nije članica eurozone, ali želi u krizi eura imati prava suodlučivanja. „Kriza eura mora biti prilika za obnovu Europe", poručio je Donald Tusk i dodao: „Ili ćemo se prihvatiti te borbe za buduću Europu ili ćemo sutra oplakivati Europu".

Što se tiče Hrvatske, poljsko predsjedanje ostat će u trajnom pozitivnom sjećanju, jer je upravo na kraju njezinog šestomjesečnog mandata Hrvatska potpisala ugovor o pristupanju, a Poljska okrunila svoje predsjedanje za kraj ipak jednom pozitivnom pričom.

Autor: Alen Legović, Bruxelles