'Političari u Rusiji ne bave se mladima, a ja sam, uz Putina i Medvjedeva, jedini za koga su mladi uopće čuli'U Zagrebu je nedavno boravio neobičan ruski političar, jedan od najdugovječnijih zastupnika parlamenta Ruske federacije kojem trenutačno teče peti mandat, nekad desničar, danas ljevičar, s istodobnom karijerom estradnog menadžera, čiji je najveći projekt u kojem je sudjelovao bio ruski pop duet t.A.T.u., visokoplasirani predstavnik Rusije na Eurosongu 2003.

Ime mu je Aleksej Mitrofanov, zastupnik je treće stranke po zastupljenosti u ruskom parlamentu Samo Rusija i jedan je od rijetkih ruskih političara koji smatraju da je bez pogovora Rusiji mjesto u Europskoj uniji. Karijeru su mu obilježile mnoge kontroverze, od nacionalističkih izjava poput one da će Ukrajina postati dio Ruske federacije, do kratkog erotskog filma "Julija" u kojem ismijava bivšu ukrajinsku premijerku Juliju Timošenko i gruzijskog predsjednika Mihaila Saakašvilija.

Nakon što je 14 godina proveo u u Liberalno-demokratskoj stranci Rusije - na čelu koje je ruski nacionalist Vladimir Žirinovski, čiji su stavovi toliko radikalni da je svojedobno čak i ruski javni tužitelj protiv njega podigao optužnicu zbog raspirivanja rasne mržnje i poticanje rata – Mitrofanov je danas član mlade socijaldemokratske stranke Samo Rusija i zalaže se za socijalna prava najsiromašnijih Rusa.

Uz Žirinovskog je u Dumu ušao kad je imao 31 godinu, a napustio ga je 2007. kad se osnovala najmlađa ruska stranka Samo Rusija Sergeja Mironova, kojeg se smatra bliskim Putinovim suradnikom. Žirinovski je tada izjavio da će Mitrofanovljev odlazak samo poboljšati imidž Liberalno-demokratske stranke Rusije, a s obzirom na loše rezultate koje je Mirtrofanovljeva nova stranka postigla na parlamentarnim izborima 2007., za razliku od one Žirinovskoga, Mitrofanovu su predvidjeli kraj političke karijere. Međutim, na nedavnim izborima u Rusiji stranka Samo Rusija udvostručila je broj zastupnika u Dumi te nadmašila stranku Mitrofanovljeva bivšeg šefa, a Mitrofanov smatra da njegovo vrijeme tek dolazi. Tvrdi da je on jedan od rijetkih političara u Rusiji koji se bave mladima, da ostali nisu svjesni da su došla nova, internetska vremena u kojima mladi glasači sasvim drukčije razmišljaju te da je među njima i Putin, zbog čega će ga, ako takav ostane, pregaziti vrijeme.

U Zagrebu je boravio privatno, ali nije propustio poraditi i na poslovnim projektima koje planira – povezivanju ruske i hrvatske estrade te tržišta televizijskih sapunica. Mitrofanov se estradnim menadžmentom bavi još od 80-ih, kada je zastupao nekoliko ruskih pjevača i bendova, a u svjetski showbusiness dovela ga je uključenost u projekt vezan uz duet t.A.T.u. "Showbusiness i politika imaju puno toga zajedničkog: funkcioniraju na isti način, osnova im je komunikacija s masama", kaže Mitrofanov. "I političari i zvijezde moraju impresionirati mase, uvjeriti ih da su upravo oni najbolji izbor te moraju navesti ljude da ih vole. Nije tajna da mnoge tehnologije iz showbusinessa prelaze u politiku, pa i obratno. Estrada je napredan laboratorij ljudske tehnologije koja se može primijeniti u politici i sudjelovanjem u njoj naučio sam jako puno toga što je iskoristivo u politici."

Samo Rusija je relativno nova stranka u Rusiji. O kakvoj se stranci radi, je li ona socijalistička u istoj mjeri u kojoj je vaša bivša stranka bila liberalnodemokratska?

- Ne, to je klasična socijalistička stranka lijeve orijentacije koja se ni po čemu ne razlikuje od europskih socijalista. Od Komunističke partije Ruske federacije razlikuje se ponajprije po tome što je liberalnija i što nema krvavu povijest i vezu s Lenjinom i Staljinom. Zalažemo se za tržišnu ekonomiju, ali iz ljevičarske pozicije: razumijemo da moramo podržavati ljude u ovim teškim tržišnim vremenima, pogotovo umirovljenike i one nesposobne za rad.

Zbog čega ste napustili Žirinovskog i prešli s desnice na ljevicu?

- Problemi Rusije su se u zadnjih 10 godina promijenili. Nakon raspada SSSR-a osnovna su pitanja bila tko smo i gdje pripadamo, zašto naši rođaci žive u drugim državama i zašto moramo imati vizu da ih posjetimo, zašto stanovnici središnje Azije žele u Moskvu i Petrograd. Sve je to probudilo nacionalne osjećaje te stvorilo pitanje problema nacionalnih identiteta i bilo je logično time se u politici baviti. Deset godina kasnije sve je drukčije: ljudima je jasno gdje su granice, gdje su im rođaci i čiju putovnicu imaju, te žele socijalnu sigurnost. Zadnjih godina najveći problemi Rusa su poskupljenja; samo u zadnje četiri godine struja, gorivo, stanarine i komunalne naknade su se gotovo utrostručile i razočaranje gotovo 80 posto ljudi vezano je upravo uz to. Ljude više ne zanima politika, nego preživljavanje. Nekad su za svoj stari, nimalo luksuzan stan plaćali 50, a sada plaćaju 150 dolara. To je posebno velik problem za umirovljenike, kojih u Rusiji ima 40 milijuna. Zato je naša stranka problem umirovljenika i postavila na prvo mjesto. Komunisti kritiziraju Putina u svim pogledima, a ne bave se svakodnevnim problemima građana. Mi se trudimo pokušati promijeniti situaciju. Međutim, nisam napustio Žirinovskoga zbog toga što je osnovana nova stranka, nego zato što sam godinama pokušavao preorijentirati njegovu stranku iz ekstremno radikalne u normalnu nacionalnu stranku. U nekim sam razdobljima i uspijevao u tome, čak sam ih uspio uvjeriti da podržimo gay paradu u Moskvi 2007., u kojoj sam i sudjelovao, s ciljem da se okrenemo k europskim uvjerenjima. Žirinovski je profesionalni političar i razumio je da je nužno mijenjati se u skladu s novim trendovima, ali nije želio izgubiti stare glasače. Stoga je pokušavao balansirati između Europe i nacionalista, što je neizvedivo.

Je li Žirinovskog uzrujao vaš odlazak? Jeste li danas u dobrim odnosima?

- Nismo. Sa mnom je stranku napustilo još dvoje ljudi, i to važnih, i bio je jako uzrujan. Nije to očekivao. Danas sam u dobrim odnosima sa svim članovima njegove stranke, osim s njim i s njegovim sinom. On ima poprilično težak karakter, ali nije bio problem u njegovoj osobnosti, nego u politici. Ja sam dobio 27 posto glasova u svojoj regiji na sjeveru Rusije, što nije malo. Bio je svjestan da moja popularnost raste te da je moj odlazak loš za stranku.

No ni vi niste skrivali svoja nacionalistička uvjerenja, barem ako je suditi prema izjavama poput one o Ukrajini. Je li to bio samo dio showa koji ste tada smatrali potrebnim za prikupljanje političkih bodova?

- To je bilo 2008. i tada sam ponajprije mislio na utjecaj gospodarske krize na ukrajinsku industriju. Ukrajina je ekonomski usko vezana uz Rusku federaciju, imaju zajedničku infrastrukturu i poput sijamskih blizanaca su, što ne znači da će Ukrajina izgubiti političku nezavisnost, ali ne znači ni da ima ekonomsku samostalnost. Politika jednostavno odražava gospodarske probleme. I ruski i ukrajinski političari danas su vrlo pragmatični, žele novac i ništa više. Rusija želi što više novca od Ukrajine, nema tu velike politike i nije to ništa osobno. Paradoks politike između tih dviju zemalja je taj što je Timošenko politički bliža Europi i Zapadu, ali je ekonomski profitabilnija Rusiji, jer je spremna plaćati plin po europskim cijenama. Ukrajinski predsjednik Janukovič bliži je Rusima, ali im ekonomski ne odgovara jer želi jeftiniji plin. Julija Timošenko i jest u zatvoru jer je Janukovič preživio pet godina političke torture i shvatio da gubi izbore te je uvidio da je ona njegov glavni problem. Stoga ju je da bi dobio iduće izbore, koji su uskoro, morao eliminirati s političke scene.

Je li ona ipak morala sudjelovati u financijskim malverzacijama da bi bila zatvorena?

- Kao politički analitičar i insajder, moram reći da je njezina predsjednička kampanja bila vrlo skupa i vrlo agresivna te da je, u okolnostima gospodarske krize, dobiti 45 posto glasova – samo tri posto manje od opozicije – golem i gotovo nedostižan uspjeh. Taj je novac od nekud morao doći, toliko velik iznos mogao je doći samo od privatnog kapitala, vrlo vjerojatno iz plinskoga biznisa.

To i jest bio njezin matični biznis, iz njega je i došla u politiku?

- Da, ona je bila vrlo utjecajna u plinskom biznisu, bliska menadžmentu najveće ruske energetske kompanije Gazproma. Jako je dobro razumjela sve detalje tog posla i imala je dobre veze te mislim da je upravo zato i ušla u politiku.

Što ste željeli postići producirajući film u kojem ismijavate nju i Saakašvilija?

- Surađivao sam s njom dok je bila u biznisu, od 1995. smo surađivali i poslovno, a imamo i neke zajedničke prijatelje. Dok je bila poslovna žena, živjela je vrlo slobodno i nije razmišljala o tome da će kad postane političarka, svi detalji iz njezina privatnog života izaći u javnost. Nije se trudila zaštititi svoj privatni život u kojem je bila ista kao i u poslu; radila je što je htjela i morala je dobiti ono što želi. To je uključivalo i muškarce, a za nju su svi bili na tržištu. Imala je, naravno, cijelo vrijeme i muža i kćer, koja je danas slična majci. Radeći taj film nije mi bila ideja ucijeniti je, već pokazati njezin karakter žene koja ne poznaje granice. "Ako nešto želim, bit ću uporna, vršit ću pritisak dok god treba i neću birati sredstva dok ne dobijem ono što želim. Svijet je moj", to je njezin stav.

A zašto Saakašvili?

- Svojedobno sam kontaktirao i s njim i mislim da je on isti tip osobe kao ona. No taj film nije ozbiljan, nego šala na njihov račun.

Kakve su reakcije bile na film, kako su njih dvoje reagirali?

- Film je, najviše preko interneta, pogledalo jako puno ljudi u Rusiji i izvan nje, čak je i na francuskoj televiziji bila rasprava o tome kako je moguće napraviti takav video o stvarnim političkim osobama. Njezina reakcija je bila adekvatna. Izjavila je: "Nema problema, odlična šala." To znači da je u svojoj 45. godini spremna za takav tip filma, da za sebe misli da je još uvijek moćna i još k tome seksi. Saakašvili je bio bijesan, napadao je čak i novinare koji bi ga pitali za film. Sve u svemu, taj mi je film pomogao u karijeri. Javnost u Rusiji tada je bila protiv Timošenko, Saakašvili je također bio izgubio reputaciju u Rusiji, o filmu se jako puno govorilo, što je meni bila odlična promocija.

Već 18 godina sjedite u Dumi. Što se od 90-ih promijenilo u ruskoj politici?

- Više nema romantičnih ideja i nada, danas se sve svodi na novac. No većina političara u Rusiji nije svjesna promjena koje su se dogodile u svijetu, ne slijede nove trendove, ne shvaćaju važnost interneta, misle da je on za djecu. Upravo su mladi oni kojima se političari u Rusiji ne bave, a ja sam, osim Putina i Medvjedeva, jedan od tek trojice političara za koje su mladi uopće čuli. Upravo mi je bavljenje showbusinessom pomoglo da bolje razumijem mlade glasače, a donijelo mi je i popularnost među njima.

Što se na kraju dogodilo s t.A.T.u.-om? Pisalo se da je projekt propao kad se saznalo da članice grupe nisu gay, kako su bile predstavljane, a pogotovo kad je jedna od njih ostala trudna.

- Ne znam otkuda su dolazile priče da one nisu gay, osam godina sam ih poznavao, čak i pratio na nekim turnejama i osam su godina spavale u istom krevetu. Možda su voljele i dečke, ali su zbilja bile kao obitelj. Razumjele su i čuvale jedna drugu bolje nego sestre. Ljudi su govorili: "Ako ima dijete, nije lezbijka." No to je pogrešan način gledanja na stvari. Projekt je završio jer su odrasle, nakon što su navršile 25 godina više nije imao smisla.

Spomenuli ste rusko-hrvatske projekte na kojima radite. O čemu je riječ?

- Riječ je o bendu koji se zove ORV, a autor njihovih pjesama je Boris Đurđević iz grupe Colonija. Snimili su već spot u Hrvatskoj, koji će ovih dana biti prikazan u Rusiji, a ideja je da nastupaju i u Rusiji i u Hrvatskoj, pogotovo ljeti za ruske goste.

Kako gledate na Putinovu vlast? Mislite li da on razvija Rusiju ili da je uništava?

- U početku je njegova uloga bila pozitivna, nastojao je riješiti ozbiljne probleme u Rusiji. Zaustavio je rat u Čečeniji, očistio je mafiju iz biznisa i slično. No danas su došle nove generacije, zahvaljujući internetu stvoren je svijet bez granica. U njemu ne može funkcionirati moć bazirana na restrikcijama. Danas smo pred vratima novog svijeta koji se zasniva na horizontalnim odnosima, a ne vertikalnim, i to je nešto što Putin ne razumije, dok nove generacije ne shvaćaju pojmove poput zaštite granica i nacionalnih interesa. Tako Rusija samo gubi vrijeme. To je velika zemlja, bogata prirodnim resursima i što bude otvorenija, bit će i bogatija. Gadafi je dobar primjer; želio je sam kontrolirati zemlju, što je danas nemoguće. Ako Putin to ne shvati i ne postane liberalniji, bit će gotov. To su pokazali i nedavni prosvjedi na kojima nisu bili rudari i metalurški radnici, nego mladi, obrazovani, internetski ljudi koji se nisu borili za veće plaće, nego za novi svijet. Njihova poruka je bila jasna: "Dečki, dosta je bilo! Ovo je novi svijet i ako to ne razumijete, odlazite!"

Koji je vaš stav o nedavno potpisanoj Deklaraciji o stvaranju Euroazijske ekonomske unije između Rusije, Kazahstana i Bjelorusije te Putinovim najavama da bi do 2015. ta unija mogla obuhvaćati sve države bivšeg SSSR-a?

- Smatram da je za nove generacije Rusa krucijalna integracija Rusije u Europsku uniju. Naravno da Rusija treba imati poslovne veze s Azijom, ali kulturno i ekonomsko-politički definitivno pripada Europi. Ideja o oživljavanju SSSR-a je suluda, to je kao da se bivši bračni par, nakon što su 20 godina razvedeni, ponovno oženi. Euroazijska ekonomska unija je politička konstrukcija o malom SSSR-u koja je potpuno besmislena. Puno logičnije bilo bi zagovarati integriranu Europu koja bi imala ruske resurse i koja bi bila jako moćna. Koji je smisao ujedinjavanja s Kazahstanom?! Putin se vraća u prošlost, što je uvijek lakše nego ići naprijed - to je već puno teže.