Objavljeno u Nacionalu br. 842, 2012-01-03

Autor: Zoran Ferić

Otpusno pismo

Lažne želje za novu godinu

Čovjek je od Boga preuzeo brigu o sebi. Prije smo se za zdravlje molili, danas uzimamo kalcij, cink i kalij uz vitamine A i B. Prije smo odlazili u crkvu i palili tamjan, danas trčimo

Zoran FerićZoran FerićU čestitkama što ih već duže vrijeme dobivam za božićne i novogodišnje blagdane prevladavaju tri riječi: zdravlje, sreća i ljubav. Reklo bi se da smo doista uvjereni da se u te tri riječi može sažeti sve ono što su nam u okviru ove civilizacije najveće vrijednosti. Istovremeno, u prošlom smo tjednu obilježili 30 godina od smrti Miroslava Krleže, pisca koji je sasvim sigurno najoštrije i najpametnije pisao o civilizaciji kiča u kojoj živimo. I kad današnje vrijeme i vrijednosti usporedimo s onim u kojem je djelovao Krleža, možemo vidjeti da je civilizacija kiča iz Krležina vremena u suvremenosti postala još kičastija, da nas je kič kao produkte globalizacijskoga vremena još više kontaminirao.

A ta se sklonost kiču najbolje očituje kad mislimo o budućnosti, kad nešto želimo ili pokušavamo sami sebi proreći. Vizija života u sljedećoj godini ili desetljeću, uopće vizija budućnosti puna je kičastih slika koje često nazivamo optimizmom. Naravno, većina je takvih čestitki što nam sada stižu sms-om, a prije su stizale napisane na šarenim oslikanim kartončićima, puna fraza koje su ispražnjene od smisla i toliko su se otrcale da od tih riječi nije ostao ni zvuk. Međutim, upravo takve, otrcane, one nam pokazuju neke opće preferencije. I stvarno, kad biste upitali bilo kojeg čovjeka je li mu važno zdravlje, vjerojatno bi odgovorio da mu je to najvažnije jer je preduvjet da bi se uopće živjelo. Isto tako, ako govorimo o sreći, svatko će bez razmišljanja reći da je sreća najvažnija.


Uostalom, zar ono što smatramo srećom nije preduvjet svakog ljudskog života kojeg možemo smatrati vrijednim. Sva su nam postignuća uzaludna ako ne postoji i onaj subjektivni osjećaj sreće. A sreću je pak, misli većina, nemoguće ostvariti ako nema ljubavi. Ljubav je temelj sreće. Bez ljubavi, sreća gubi jednu od svojih najvažnijih komponenti. No upravo zato što zdravlje, sreću i ljubav smatramo vrijednostima, naša ih se globalna civilizacija opasno dohvatila i silnim energijama ih pretvara u kič. Po svaku cijenu želi ih isprazniti od smisla i ljudskosti. I tu se najbolje pokazuje umijeće kapitala da od apstraktnoga stvara konkretno, od vizije uslugu ili proizvod, a od predodžbe novac. I nije stoga čudno što je jedna od najunosnijih trgovina danas zapravo trgovina zdravljem. Pri tome se veći dio te trgovine odnosi na prevenciju, a ne na liječenje. Dodaci hrani, vitamini i minerali, čitav spektar proizvoda farmaceutske industrije namijenjen je prevenciji i jačanju čovjekova osjećaja da živi zdravo i da aktivno prevenira moguće bolesti.

Čovjek je danas od Boga preuzeo brigu o sebi. Prije smo se za zdravlje molili, danas uzimamo kalcij, cink i kalij uz vitamine A i B. Prije smo odlazili u crkvu i palili tamjan, danas trčimo. Međutim, jamči li nam ono što danas zovemo zdravim načinom života uistinu zdravlje? Načelno, ne. Pa iako se određen broj bolesti može uspješno prevenirati, ostaje ih još uvijek sasvim dovoljno da naš život čine mizerno riskantnim. Čovjek današnjice živeći zdravo po teretanama i trim-stazama pokušava zapravo prevenirati rizike. Ideal je život bez zdravstvenih rizika. A to nije ništa drugo nego kič koji danas jako puno plaćamo. I, naravno, ne govorimo ovdje protiv prevencije, govorimo protiv prevencije koja se pretvorila u ideologiju. Heretik i reakcionar našeg doba je debeljko koji sjedi pred kompjutorom, gricka čips i guta cocacolu, a diže mu se kosa i od same pomisli na kretanje. Sreća, najapstraktnija od novogodišnjih želja, ugrožena je danas na vrlo jednostavan, ali efikasan način: neprestanim traženjem sreće.

Budući da ju je teško definirati, a bome i osjetiti, iscrpljujemo se u neprestanu traženju, mijenjamo poslove, ljubavne partnere, vjere i kontinente, mijenjamo imidž, odjeću i dijelove tijela, mijenjamo svoju psihu i osobnost, radimo na sebi u svakom smislu, a sreća je uvijek jednako daleko od nas i najlakše ju je usporediti s fatamorganom. I posve je vjerojatno da je naša nemogućnost da dosegnemo sreću uzrokovana osjećajem da imamo pravo na nju, a da je nismo dohvatili. Mi danas jednostavno ne želimo riskirati da ne dohvatimo sreću jer nam je život onda uzaludan i prijeti nam suvremena forma pakla: apsurd. Stoga je taj rizik da nećemo dohvatiti sreću, jedan od najgorih rizika našega života pa ga pokušavamo što efikasnije prevenirati. Kao i bolesti. A što se ljubavi tiče, i tu suvremeni čovjek teži kiču: ljubavi bez rizika.

U knjižici "Pohvala ljubavi" suvremeni francuski filozof Alain Badiou govori o čovjeku današnjice koji teži ljubavi bez rizika, nekoj sigurnosnoj koncepciji ljubavi u kojoj nema rizika od promašaja i povrijeđenosti. A u tome mu pomaže svojevrstan "ljubavni coaching". Budući da je upravo sigurnost strana ljubavi i često je njena negacija, ova koncepcija je zapravo lažiranje ljubavi, a njen produkt život koji se pretvara u kič, šareni luna-park u kojem je sve igra, a bol i povrijeđenost su jednostavno prebrisane. I nakon što smo si zaželjeli tri varijante kiča, nakon što su se petarde stišale, a vatrometi ugasili, valjalo bi možda da svi skupa sami sebi zaželimo nešto što će nam u idućoj godini stvarno trebati: skromnosti, hrabrosti i zajedništva.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika