Objavljeno u Nacionalu br. 842, 2012-01-03

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Milanović će imati problema sa saveznicima

Što se Milanovićeve ere tiče, potrebni su oštriji zakoni protiv nasilja, galopirajućeg kriminala i bahatosti u prometu; potrebne su radikalne intervencije u sferi pravosuđa (napose sudova), ulazak u obračun s uznapredovalim banditizmom u nogometu, intervencije na državnoj televiziji i cjelokup nom medijskom prostoru unakaženom trivijalnošću, agresivnim primitivizmom i interesnim spregama s tajkunima i političkim borcima za utjecaj

Srećko JurdanaSrećko JurdanaHrvatska osoba godine mogao bi biti i Ivo Sanader koji se pravnom magijom izvukao iz pritvora, provocirajući kod mnogih promatrača pitanje je li time možda i završena borba protiv korupcije. Formalno gledajući, titula vjerojatno ipak pripada Zoranu Milanoviću, koji je nakon dugoga marša uspio postati premijer. Godinama je vapio za izborima, i kad su stigli, osvojio je na njima uvjerljivu većinu, premda s manje glasova nego na prošlima, koje je tijesno izgubio. Izborna algebra nauka je za odabrane. U svakom slučaju, literarno nastrojeni gospodin Milanović dobio je priliku da u poprilično barbariziranoj Hrvatskoj pokuša izvesti nešto poput kulturnoga preporoda, premda se u aktualnom trenutku ne može još razabrati je li čovjek uopće svjestan težine hrvatskoga kulturološkoga problema, iz kojeg proizlazi niz drugih.


Pragmatički komunikacijski ventil

Osim borbe s opozicijom, suočit će se i s konfliktima u vlastitim redovima. Izjavio je kako se "Vlada ne će ponovno iscrpljivati na utvrđivanju lažnih branitelja", nasuprot novom ministru za branitelje Fredu Matiću koji je najavio reviziju i objavu braniteljskog registra. Pitanje lažnih branitelja iznimno je važno za naciju u psihološkom, etičkom i ekonomskom pogledu. Milanović kao premijer djeluje s oprezom i očito želi nastupiti u ulozi nacionalnoga pacifikatora, pomiritelja i koordinatora, što je za pohvalu sa stajališta bontona, ali moglo bi u kratkome roku dovesti u pitanje uvjerljivost njegove predizborne retorike ili efikasnost njegove "tihe revolucije". U savezničkim redovima Damir Kajin (IDS) otvoreno se suprotstavio idejama o povećanju PDV-a i uvođenju poreza na "suvišne" nekretnine, kakve su odmah počeli generirati Milanovićevi financijaši i ekonomičari. Gospodin Kajin tvrdi da su te namjere štetne, za cijelu Hrvatsku, a Istru posebno, i da su naknadno konstruirane, tj. da uopće nisu spomenute u koalicijskom predizbornom "Planu dvadeset jedan". Šef IDS-a Jakovčić ogradio se od diverzije i pokušao u danom kontekstu Kajina prikazati kao profesionalnoga solista koji po instinktu govori što misli, irelevantno od stajališta stranke i šireg savezničkog okruženja. Vjerojatno je tako, iako bi Kajinova naglašena autonomnost gospodinu Jakovčiću često mogla poslužiti kao pragmatički komunikacijski ventil, preko kojeg će Milanoviću slati osjetljive poruke izbjegavajući izravnu savezničku konfrontaciju. Osim disidentske poruke o porezima, Kajinove riječi kako "IDS u Vladi ne namjerava biti SDP-ov HSS", djeluju dramski iznimno simpatično. Funkcionirajući kao HDZ-ova marioneta HSS je na kraju uspio ukinuti samoga sebe, što za IDS svakako nije poželjan scenarij, a ni za vlast - sastavljenu od raznorodnih elemenata - ne bi bilo preporučljivo nastojanje da se pretvori u lažni monolit. Recentna povijest pokazala je da takve tendencije uglavnom završavaju kao parodija.

Oštriji zakoni protiv nasilja i bahatosti

Zorana Milanovića s poteškoćama se može doživjeti kao osobu čija je životna ambicija bila da postane premijer. Svjestan da mu ekonomija nije poseban forte, svojedobno je - kao šef stranke - za premijera gurao Ljubu Jurčića. S vremenom je, međutim, shvatio da ga okolnosti tjeraju na osobno preuzimanje dirigentske palice, i počeo se - prilično kvalitetno - razvijati u tom smjeru. Nedostatak ekonomske podloge mogao bi efikasno kompenzirati reformističkim društvenim vizijama i njihovom snažnom primjenom, imajući na umu da je hrvatski problem neusporedivo širi od ekonomskog. Ni Ivica Račan nije imao veze s ekonomijom, ali držao je uzde i usmjeravao konje, često i prema dubioznom cilju. Što se Milanovićeve ere tiče, potrebni su oštriji zakoni protiv nasilja, galopirajućeg kriminala i bahatosti u prometu; potrebne su radikalne intervencije u sferi pravosuđa (napose sudova), ulazak u obračun s uznapredovalim banditizmom u nogometu, intervencije na državnoj televiziji i cjelokupnom medijskom prostoru unakaženom trivijalnošću, agresivnim primitivizmom i interesnim spregama s tajkunima i političkim borcima za utjecaj. Pokazati će se vrlo brzo ima li gospodin Milanović za sve to dovoljno volje i sposobnosti.

Sveobuhvatna kriza

Ako je gospodin Milanović ponekad bio ambivalentan u pogledu svojih ambicija, pojedina imena u njegovoj ekipi prepoznatljivo su ostvarila svoje željene statusne ciljeve. Vesna Pusić, na primjer, dobila je napokon položaj (ministrice vanjskih i europskih poslova) koji joj je prije četiri godine iskliznuo iz šake, a njezin stranački suputnik Radimir Čačić autoritativno se vratio na tron razvojno-ekonomskoga arbitra, premda u ponešto nestabilnim okolnostima. Nakon prometne tragedije u Mađarskoj sudjelovao je u još dvije lakše nesreće, dokazujući da se ne može odreći volana iako mu ovaj stvara psihološke konflikte. Gospodin Čačić vjeruje možda da će se vožnjom osloboditi opterećenja, no incidenti pokazuju da mu mađarski kompleks utječe na koncentraciju. I njegova televizijska komunikacija odaje čovjeka pod stresom, razumljivim s obzirom na pitanja savjesti i sveprisutnu neizvjesnost oko razvoja događaja na mađarskome sudu, ali i javno provokativnim kad je riječ o političkome liku čiji planovi i odluke mogu drastično utjecati na nacionalnu sudbinu. Premijer Milanović nalazi se, dakle, u položaju da mu je jedan od vodećih suradnika i šef ključnog resora osoba s potencijalnim PTSP-om, što mu svakako ne olakšava život. Preuzeo je vodstvo nacije u velikoj i sveobuhvatnoj krizi, i promatrači mu jedino mogu poželjeti sretnu novu godinu.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika