Objavljeno u Nacionalu br. 842, 2012-01-03

Autor: Robert Bajruši

Ciljevi hrvatske diplomacije

Hrvatska vodi BiH u NATO

RH želi presudno utjecati na političku situaciju na Balkanu, zauzeti vodeću poziciju u jugoistočnoj Europi i pomoći Bosni i Hercegovini u njenoj demokratskoj transformaciji

Prošlog ljeta na Brijunima je održan trilateralni sastanakProšlog ljeta na Brijunima je održan trilateralni sastanakVodeća pozicija u jugoistočnoj Europi i pomaganje u demokratskoj transformaciji Bosne i Hercegovine te Srbije dva su glavna regionalna vanjskopolitička cilja nove hrvatske diplomacije. Hrvatska se ubuduće ne namjerava predstavljati kao regionalni lider, već, u skladu s novom strategijom, želi postati mozak regije koji će u idućih pet do deset godina presudno utjecati na političku situaciju na Balkanu, doznaje Nacional iz visokih političkih krugova. Donedavno je uloga stabilizatora na Balkanu pripadala Sloveniji, ali bio je to neuspješan pokušaj. Slovenija je prilično daleko od balkanskih kriznih žarišta, kao država poprilično je malena, a realno, ni tamošnja politička elita nije pokazala prevelik interes za veći utjecaj u regiji. Ono što Slovenci nisu napravili idućih godina trebala bi obaviti Hrvatska. Unutar te strategije središnji prioritet hrvatske vanjske politike je BiH. Uostalom, i glavne hrvatske saveznice – SAD i Njemačka – podržavaju, pa i zahtijevaju da se Zagreb angažira u sređivanju situacije u BiH.


U PROŠLOJ GODINI hrvatski dužnosnici održali su važne sastanke s njemačkom premijerkom Angelom Merkel i ministricom vanjskih poslova SAD-a Hillary Clinton. Od sudionika tih sastanaka moguće je doznati da su oba izgledala gotovo identično, prvih pet minuta bilo je posvećeno odnosima Hrvatske i Srbije, a zatim se punih 45 minuta raspravljalo o situaciji u BiH i o tome kako Hrvatska može pomoći u stabilizaciji tamošnjih prilika. Angela Merkel i Hillary Clinton nedvosmisleno su dale do znanja da SAD, Njemačka i EU gotovo ultimativno traže rješavanje dugotrajne političke krize koja je potpuno paralizirala rad državnih institucija u BiH. Pritom se tražilo da Hrvatska pomogne u rješavanju situacije, od utjecaja na bošnjačke i srpske političare pa do obuzdavanja tamošnjih Hrvata koji traže osnivanje trećeg entiteta. Zauzvrat je predložen preustroj Federacije BiH, što je koncesija hrvatskim političarima. Potvrdio je to prošli tjedan američki veleposlanik u BiH Patrick Moon izjavom da je nužno reformirati Federaciju BiH ako se želi osigurati pravedna pozicija Hrvata u tom BH entitetu. "Svaki političar u Federaciji BiH s kojim sam razgovarao složio se da federalni ustav treba reformirati kako bi se osigurala bolja vladavina i zastupljenost svih građana", izjavio je Moon. Ujedno je objasnio da je ustavna reforma nužna i da se riješe problemi Hrvata, ali i upozorio da se SAD protivi zahtjevima za osnivanjem hrvatskog entiteta. "Budućnost mora osigurati suvremeniju i učinkovitiju BiH spremnu za potpunu integraciju u Europu, a treći entitet je korak u pogrešnom smjeru", rekao je Moon.

UBRZO NAKON Moonova nastupa vodeći bosanskohercegovački političari dogovorili su se o formiranju vlasti na državnoj razini. BiH nema vladu još od posljednjih izbora održanih 3. listopada 2010., na kojima je relativnu pobjedu odnio SDP koji, međutim, nije uspio imenovati mandatara. Blokada je trajala 450 dana, sve dok 28. prosinca SDP nije odustao od zahtjeva za premijerom i taj položaj pripao je – jer je sada hrvatski predstavnik na redu da vodi vladu - Vjekoslavu Bevandi iz HDZ-a, nekadašnjem ministru financija Federacije BiH. Sada, kad je postignut dogovor o ustroju vlasti na razini države, hrvatska politika pokušat će pomoći Hrvatima u BiH da ostvare prava koja im pripadaju. U skladu s američkim direktivama nitko ne namjerava otvarati pitanje trećeg entiteta, ali može se očekivati potpora zahtjevima za promjenom načina izbora hrvatskog člana tročlanoga Predsjedništva BiH. Sadašnja pravila dovela su do apsurdne situacije u kojoj je izabran Željko Komšić koji je dobio manje od trećine glasova tamošnjih Hrvata, ali pobijedio je zahvaljujući glasovima Bošnjaka i Srba. Komšićeva pobjeda ima izborni legitimitet, ali je upitno u kojoj mjeri on predstavlja hrvatske glasače i vrlo lako je moguća promjena zakona kako bi se u budućnosti izbjegla ovakva situacija. Na dulji rok nisu isključene ni teritorijalne promjene unutar Federacije BiH, čime bi se uvažio barem dio zahtjeva pripadnika tamošnjeg hrvatskog naroda.

ZANIMLJIVO JE da se u vrhu hrvatske politike (ali i u međunarodnoj zajednici) kao akutni problem ističu odnosi u Federaciji BiH, a ne Republika Srpska i njen lider Milorad Dodik. Iako je Dodik više puta javno sugerirao da BiH treba podijeliti, unutar hrvatske diplomacije prevladava mišljenje da se radi o skupljanju političke podrške među stanovnicima RS-a, a ne o stvarnoj namjeri secesije. Razlozi zvuče logično: današnja službena Srbija podržava suverenitet BiH, a Dodik je svjestan da bi, čak i da se BiH stvarno raspadne, Republika Srpska bila rubni i zaostali dio nekakve povećane Srbije. U ekonomskom smislu, RS orijentirana je na Hrvatsku preko koje idu svi putovi prema europskim tržištima. Dodik je, de facto, bahati trgovac koji izigrava nacionalista, a zapravo je cilj njegove politike gospodarska stabilnost i politička autonomija srpskog entiteta, što je moguće jedino kroz čvrstu suradnju s Hrvatskom. Dvije su protuusluge koje hrvatski politički vrh namjerava pružiti vlastima u BiH. Prije svega, Hrvatska će snažno lobirati da BiH bude primljena u NATO. Radi se o procesu koji traje, a hrvatski dužnosnici u nedavnim su razgovorima s predstavnicima SAD-a i Britanije dobili implicitne odgovore da administracije u te dvije utjecajne države podržavaju pristup BiH u najjači svjetski vojni savez. Članstvo u NATO-u imalo bi golemo značenje za BiH jer bi definitivno potvrdilo i osiguralo njen teritorijalno-državni integritet. Razumije se da je BiH u ovom trenutku poprilično daleko od članstva, ali ako u međunarodnoj zajednici prevlada stav da bi tako došlo do daljnje stabilizacije regije, cjelokupan proces mogao bi se ubrzati. Drugi način kako Hrvatska pokušava pomoći jest lobiranje u jačanju veza između BiH i EU.

Nakon što 2013. Hrvatska postane članica, od zemalja u regiji još jedino Srbija ima izglede za ulazak u EU, i to, vjerojatno, tek 2020. godine. BiH neće još 15-ak godina pristupiti Uniji i zato hrvatski politički vrh namjerava pomoći Sarajevu u jačanju odnosa s EU. Premda čitava stvar nije potpuno definirana, svodi se na lobiranje u Bruxellesu kako bi BiH dobila status neke vrste privilegiranog partnerstva i tako ostvarila kontinuitet u odnosima s Bruxellesom, sve dok jednom ne postane punopravna članica. Unutar tog procesa Hrvatska može odigrati ključnu ulogu. Jedno od najvažnijih obilježja nove državne politike jest i stav da su hrvatsko-srpski odnosi izrazito stabilni i ne dogodi li se nešto dramatično, poput trijumfa nacionalističkih stranaka na izborima u Srbiji, nitko ne očekuje pogoršanja između Beograda i Zagreba. Kao predvodnik u regiji, Hrvatska je zainteresirana za to da i druge države što prije počnu surađivati s EU, a zbog svoje geopolitičke važnosti na prvom je mjestu Srbija. Zbog toga je ministrica Vesna Pusić i najavila potrebu povlačenja uzajamnih optužbi za genocid, dok će na diplomatskom planu Hrvatska u ožujku zagovarati otvaranje pregovaračkog procesa za početak pregovora Srbije s EU. Normalizacijom odnosa sa Srbijom Hrvatska se potvrđuje kao stabilna zemlja kojoj je mjesto u EU i za koju je rat iz 90-ih prošlost.

Osim toga, važnu ulogu imaju i ekonomski interesi, jer je Srbija, uz BiH, država u kojoj hrvatske tvrtke ostvaruju najveći trgovinski suficit. Htjeli ili ne, ali tu su i bliska popularna kultura, turizam pa i zajednička sportska natjecanja koja također pridonose normalizaciji međusobnih odnosa. Kad se svemu tome doda i interes međunarodne zajednice za stvaranje stabilnih odnosa u regiji, postaje logična nova orijentacija hrvatske vanjske politike na Balkanu.

NARAVNO, SVE TO uz uvjet da ne dođe do nove radikalizacije. Iako sve ide u pravcu smirivanja odnosa između Srbije i Kosova, koji će biti kao nekada Zapadna i Istočna Njemačka (suradnja, ali bez formalnog priznanja), nitko sa stopostotnom sigurnošću ne može jamčiti nestanak svih problema. Srbiju ove godine očekuju parlamentarni i predsjednički izbori, a najjaču podršku imaju tamošnji nacionalisti koje vodi Tomislav Nikolić. Njegova pobjeda može zakomplicirati situaciju i zato ne začuđuje stajalište hrvatskoga političkog establishmenta da, naravno, vrlo diskretno Borisu Tadiću i proeuropskim snagama treba pružiti svu moguću pomoć. Sve to pokazuje da politika funkcionira prema sistemu spojenih posuda – samo uz mirnu BiH i Srbiju, i Hrvatska se može etablirati kao mozak regije.

Vezane vijesti

Srbija koči BiH na putu u NATO?

Srbija koči BiH na putu u NATO?

Iako su prije nekoliko mjeseci dogovorili knjiženje vojne imovine, vladajuća šestorka nije realizirala dogovor u Parlamentu BiH. Postavlja se pitanje… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika