Objavljeno u Nacionalu br. 421, 2003-12-09

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI

Dosadni glumci dosadnog režisera

U ciklusu «aveti prošlosti», započetom nastupom Borislava Škegre u «Nedjeljom u dva», emitiran je i drugi nastavak serije «Osvajanja Ljudevita Posavca», koju je napisao i režirao Tomislav Radić, režiser ovdašnji

Ivan StarčevićIvan StarčevićBRISANI PROSTOR
Četvrtak, HRT 1, 21.15
Vijenac

Više nitko točno ne zna kako se zvalo ono što je Račanova vlada proglasila u hrvatskom dijelu Jadrana, nije to bio gospodarski pojas, možda gospodarsko-ekološki? Ono čega se najprosječniji čitatelj novina i gledateljica Dnevnika sjećaju jest medijska galama da će nas Europa zgromiti zbog toga, naročito Italija i moćna Slovenija, naročito na nekakvoj konvenciji pomorskih zemalja koja će se održati u Veneciji. Ta «Venecija» je održana i o njoj večeras Branka Šeparović govori blješteći, da ne kažemo briljantno, svadljivo. Briljantno zato jer je ona, u nemuštoj hrvatskoj javnosti, jedini glas razlike, a zvuči svadljivo iz istog razloga: jer jedina Branka Šeparović javlja da se u Veneciji nije dogodilo ništa, po njenim riječima nekoliko puta ništa. Pokazana su nam dva domaća novinska naslova koja su najavljivala suprotno: «Hrvatska u Veneciji pokušava ublažiti štetu zbog širenja jurisdikcije na Jadranu» i «Uzalud vam trud, Hrvati». Njima je, osim vlastitih riječi, gđa Šeparović suprotstavila izjave dvojice uglednih članova ribarskih udruga koji napadoše jednog našeg dopisnika iz Rima riječima teškim i poznatim, da tko ga plaća da tako piše i tome slično. Gospoda ribari, a nadasve gđa novinarka, bolje bi učinili da su hrvatskoj javnosti samo ponovili ono što ta ista javnost i sama otprilike misli o talijanskom ribarenju: Talijani žele Jadran kao samoposluživanje bez blagajne. To smo i ovaj put čuli, pamtljivo je, ali da ribari svojim šupljim mrežetinama pokušavaju hvatati sirote male novinare, e to je ipak malo preambiciozno, čak i za kolegicu Branku.

MERIDIJAN 16
Četvrtak, HRT 1, 22.40
Kaktus

Krivo je na ekranu pisalo da se gospođa koja govori zove Vuršić, jer ona se zove Buršić, ali to zna samo koja tisuća ljudi. Stoga su zabavniji oni ovotjedni potpisi pod tv slike, koji kažu da je netko «socijolog», a netko drugi da je psiholog iz «centra za razvoj osobnosti». Kako je pisan s malim «c» očito je da se taj centar nalazi u glavi, što je živa radost nama neobaviještenim gledateljima, jer svaka nova spoznaja veseli. Zato hvala gospođama i gospodi urednicima i vrsnim autorima na tome što svojeg dragocjenog vremena nemaju na bacanje, bar ne toliko da pogledaju vlastitu emisiju onim njihovim bolno dirljivim posljednjim pogledom koji pristaje veličanstvenom rastanku dviju savršenosti.

UPITNIK
Petak, HRT 1, 18.55
Kaktus

Ona krupnija od dvije djevojčice-voditeljice pročitala je hrvatskoj nezasitnoj javnosti da se George Washington rodio u državi koja se danas zove «virginija». Zašto to dijete nije imao tko naučiti da se njoj nepoznata riječ čita «virdžinija», e to već spada u pogreške sustava, neminovne u strateškom zaokretu «Upitnika» prema maloljetnoj publici. I nije sad važno da je taj zaokret bio u totalno krivom smjeru koji je doveo do skorog ukidanja emisije. Pri takvim korjenitim promjenama često se zaboravlja na sitne stvarčice, npr. da mlađahni voditelji pojma nemaju o stvarima koje čitaju, tj. da se nalaze u stanju blaženosti koje svaku večer obuzima voditeljice i voditelje «Dnevnika» i «24 sata», ali ti ljudi ne čitaju milijarde podataka, nego vazda iste kretenarije o našim i stranim politikama i političarima. Stratezi novog «Upitnika», koji će živjeti još mjesec dana, nisu išli dovoljno radikalno. Da su, umjesto jedva punoljetnim djevojčicama i dječacima, posao dali predškolskoj djeci, skinuli bi sa sebe svu odgovornost. Ovako su ispali totalni papci, jer izbjegavanje odgovornosti je osnovna sposobnost svakog pravog i zaslužnog zaposlenika javne televizije i sličnih ministarstava, državnih poduzeća i ostalog stranačkog blaga.

ŽELJKA OGRESTA I GOSTI
Petak, HRT 2, 21.35
Kaktus

Sveučilišna nastavnica književnosti i književnica Julijana Matanović izjavljuje onom nečem što se odaziva na ime Željka (Ogresta) da je ona, Julijana, prodavala najviše svojih knjiga dok se nije pojavila Arijana Čulina. Budući profesorica književnosti, gđa Matanović je odmah izdeklamirala kako biti tiražan ne znači biti trivijalan, a čitanost nikako ne treba dovoditi u vezu s kvalitetom ili nekvalitetom, posebno u njenom slučaju ona nikako ne bi htjela da se čitanost poistovjećuje s kvalitetom.
I eto, tako, taman pred ukidanjem zbog staračke nemoći, emisija koju, ako ima Boga visokoga, ne ćemo moći u Novoj godini gledati na tv, postala je žestoko aktualna, jer su istog jutra i idućeg jutra u jednom zagrebačkom dnevnom listu prijepodnevnog imena objavljeni člančići u kojima Pavićevi patuljci književnici Edi Popović i Borivoj Radaković, u ime svoje netiražne braće (okupljene u medijskoj crkotini zvanoj DRK), potvoriše veliku Arijanu Čulinu i veliku Vedranu Rudan (plus Rujanu Jeger i Julijanu Matanović) da su tiražne. Za večerašnju Ogrestinu Julijanu rečeno je da ona bar šuti, jer je svjesna svojeg grijeha, tj. zahvaljujući svojem zločinačkom umu ona je svjesno tiražna, a Čulina i Rudan pojma nemaju da prodati puno knjiga znači biti loš književnik.
Pronicljivi čitatelj sad se pita što je to DRK (Društvo ružnih književnika?) i zar nisam mogao smisliti bolje ime za lešinu koja za života bijaše FAK. Perivoj Radaković u subotnjem «Jutarnjem listu» napada nedavnih nekoliko «Nacionalovih» redaka o riječkoj promociji «Ljubavi na posljednji pogled» Vedrane Rudan. Eto, znao sam da će mi javno obožavanje Arijane Čuline i Vedrane Rudan donijeti samo nevolje, jer Perivoj me ranom zorom u «Jutarnjem» pere da sam «inače pronicljivi Nacionalov kritičar TV programa», a toliko sam nisko pao. Čim sam vidio da se čak i jedan Perivoj usudio komplimentirati mi na pronicljivosti, i to u novinama vlasnika kojeg sam napustio uz dirljivu javnu poruku (Kutle, Tutle, Mutle), odmah sam u prvoj knjižari u petnaest minuta pročitao najnoviju Perivojevu knjigu koja se zove «Zorno». Nadam se da će to njega i njegove DRK-ovce razveseliti. Oni i ja jedini smo to pročitali.

META
Petak, Nova TV, 00.25
Četiri vijenca

U prvom satu subote, negdje oko 00.59, voditelj P.V. izvolio je cijenjeno općinstvo obavijestiti kako je ovo posljednja «Meta», pa nas u ime svoje i u ime kolegice mu voditeljice lijepo pozdravlja i zahvaljuje što smo bili s njima često i u kasne sate. Molim, molim – rekoše onih četrdesetak ljudi koji su slučajno pritisnuli daljinac baš u trenutku dok su se obje rinčice u oba muška voditeljska uha dirljivo tresle. Subota nije mogla bolje početi. Laž. Moglo nam se ujedno saopćiti i da smo ove večeri, samo šest sati ranije, u 19 sati, posljednji put gledali «24 sata», projekt jednako kvalitetan i po svemu uspješan baš kao i «Meta», samo što u «Meti» nema svakovečernjih komentara kultnog Branka Vukšića. Ukine li se «Meta», nestalo bi ovog ukočenog suparnika Cezaru, Stankecu, Ševi, Braci, Vesni Kljajić, Slavenu Letici i ostalim razigranim Malnarovim likovima, a to je luksuz koji si hrvatski medijski prostor, siromašan svime pa i vukšićima, nikako ne smije dopustiti.

PO URE TORTURE
Subota, HRT 2, 22.06
Vijenac

Iz one neobjavljene emisije izbačeni su svi spotovi političkih stranaka, a emitirana je anketa o nepoznatoj rijeci koja teče kroz Frankfurt na Majni i velika većina intervjua sa Sinišom Vucom. Žestoko podržavam onaj njegov program o deset godina zatvora za sve one koji vode pse bez brnjice i ne čiste pasju im kakicu, tako da Vuco i ja svako malo «ugazimo u govna».
Poštovanje politici «deset godina zatvora» iskazujemo prvim objavljivanjem Vucine himne Hajduku, koju je on, za punim stolom janjetine, izveo za Petru, Marijanu i društvo.
Dakle, Nacional donosi ekskluzivno: «Bijeeee-li, bijeee-li, pobijeee-di, pobijeee-di/u naaa-pad, u naaa-pad, grmi sjever i jug, istok i zapad/Haaaj-duk, Haaaj-duk, pobijeee-di, pobijeee-di/Torcida svoja grla zbog tebe ne štedi/Idem kroz grad, nadrkan i tužan, već dobrano pijan, agresivan ružan/Idem kroz grad i mislim na igrače, zaboli me kurac kolike su im plaće/samo da dobiju, da prođemo dalje/smrdljiva UEFA kazne neka šalje/i taj Dinamo u Europi neka prođe/a onda na Poljud po porciju neka dođe/Bijeee-li, bijeee-li, u naaa-pad, u naaa-pad, grmi sjever i jug, istok i zapad/ Haaaj-duk, Haaaj-duk, pobijeee-di, pobijeee-di/Torcida svoja grla zbog tebe ne štedi/Torcida uz Hajduk je u bogatstvu i bijedi».
Nepristranim književnim i glazbenim stručnjacima skrećemo pozor na baladičnost distiha «idem kroz grad i mislim na igrače…», jer u ovom vremenu u kojem caruju materijalne vrijednosti pjesnik Siniša Vuco jedini ima hrabrosti iskazati prezir prema takvom stanju stvari i dići svoj glas u obranu naše zanemarene duhovnosti.

OSVAJANJA LJUDEVITA POSAVCA
Nedjelja, HRT 1, 21.10
četiri kaktusa

U ciklusu «aveti prošlosti», započetom nastupom Borislava Škegre u «Nedjeljom u dva», emitiran je i drugi nastavak serije koju je napisao i režirao Tomislav Radić, režiser ovdašnji. Iako je Tuđmanov žarki obožavatelj Škegro pojava puno starija od u svakom pogledu (glumačkom itd.) dosadne domaće tv serije, njoj nije bilo teško da u svega tjedan dana postane relikt slavne prošlosti. Otkrijte zašto.

Vezane vijesti

Nemam ništa protiv homofobije, ako je unutar 4 zida

Nemam ništa protiv homofobije, ako je unutar 4 zida

DNEVNIK 3 Srijeda, HRT 1, 23.03 “Na Braču sam. Inače, Sinišu Kovačića je nemoguće braniti, sjećam se kako je nemoralno napao svoju kolegicu Anu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika