Objavljeno u Nacionalu br. 843, 2012-01-10

Autor: Renato Baretić

Samo sloga Hrvata spašava

Svi su složni: socijaldemokracija i klerikalizam, Linić i Todorić, Josipović i Bozanić, Milanović i mitropolit Jovan, Kotromanović i gospođa Gotovina, pravoslavni Badnjak i misa za Pavelića

Razmišljajući i raspravljajući o budućem modelu društvenih odnosa, onom nečemu što će zamijeniti izdišući kapitalizam, mnogi koriste sintagmu "nova solidarnost". Premda lijepo, humanistički i zavodljivo zvuči, nitko još zapravo ne zna dokučiti i definirati njezin puni sadržaj. I to je sasvim normalno - nisu ni feudalizam ni kapitalizam nastali preko noći i dekretima o novom ustroju. Svoj obol tom aktualnom promišljanju, ali i djelovanju, premda uglavnom neprimjetno, daje i hrvatska teorijska misao.


Pogledajte, recimo, ove optužene carinike s Bregane i Maclja. Zaustavljali su, kaže optužnica, kamiondžije na granici, odvodili ih u carinarsku kućicu, tamo preuzimali mito, potom se pravili da pregledavaju teretni prostor kamiona (zbog nadzornih kamera) i pravili se da je s teretom i papirima sve u redu. Potom su ravnopravno dijelili dnevni utržak, ali ne samo među sobom: dio novca obavezno su ostavljali u nečemu što se zvalo "smjenska kasica", tako da dio plijena ostane i kolegama iz druge smjene, za slučaj da njima promet bude rjeđi i mršaviji. I tako iz smjene u smjenu, godinama... Kolegama koji se nisu htjeli uključiti u taj lanac solidarnosti zagorčavali su život sve dok ovi ne bi dali otkaz ili završili na dugotrajnom bolovanju. USKOK je sad podigao optužnicu protiv 45 osoba, ali nitko živ zapravo ne zna koliko su točno dečki solidarno maznuli državnom proračunu, iz kojega su - uzgred - sve to vrijeme dobivali i plaće. Sve dok jedan od njih nije pokušao sam, na svoju ruku, pa još i u uniformi, u privatnom autu prošvercati 600 - stolnjaka!? Pa je stvar pukla.

- Kaja znom kulike su drugi metali vu tu škrabicu, jas bi ebične vnuter hitil sam tak, onega žutega kaj bi bile v mem žijepe, nič več, onak, some da si meju za gableca - reći će Štefina iz Maclja trenutak prije nego što pod njegovim iskazom pregori i treći detektor laži...

I sad mi vi recite da to nije teorijski osmišljena i praktično provedena matrica nove solidarnosti! Ili, evo, ova priča s nogometom: kaže optužnica da je bivši nelegalni sportski direktor davao plaće igračima "Splita" na ruke da bi mu onda oni dio tog novca vraćali u zajednički klupski fond za suce, odnosno za famozno "pošteno suđenje". Zašto su mu išta vraćali ako su znali da ih je isplatio nelegalno i da im može staviti soli na rep ako odbiju nemoralnu ponudu? Zašto, ako ne iz čiste solidarnosti s ostalim suigračima, klupskom upravom i svim kolegama iz svih liga kroz koje su u tri sezone prohujali, sve pored poštenih sudaca?

- Štajaznan, direktor je reka par puti da mu triba malo para pa bi mu ja zna posudit, al za plaću nikad ništa nisan dobija. A nisan ni pita, ako ćemo pravo. Ja balun igran iz ljubavi, meni je bila čast zaigrat u prvu momčad Splita, razumite? - ponovit će i treći put nesebični, solidarni centarhalf Mate, sekundu prije nego što si istražitelj iz službenog pištolja ispali metak u sljepoočnicu.

Ili, da se dignemo na višu filozofsku razinu - što je ako ne nova solidarnost ovo kako se naši vladajući agnostici i ateisti odjednom odnose prema vjerskim zajednicama i njihovim blagdanima? Što je, ako nije nova solidarnost, to što su nam i lijevi centar i desni centar složni oko ulaska u EU, dok su krajnja ljevica i krajnja desnica jednako tako složne oko toga da u tu uniju nipošto ne smijemo ulaziti? Ako naprasna, prekonoćna SDP-ovska rehabilitacija Tuđmana i tuđmanizma, puštanje Crkvi da sama pomiluje svoje ustaše, novootkrivene pedofile i prevertite u lancima i tangama, mimo svih zakona što vrijede za druge građane, najavljivanje nove porezne politike pod mutiranim stranačkim geslom "Porezi svima, a ne samo njima!", ako to sve, dakle, nije nova solidarnost, onda - što je? Nova pravednost možda?

Socijaldemokracija i hropćući neoliberalizam, sve u svemu, nikad nisu bili složniji i solidarniji nego u današnjoj Hrvatskoj, baš kao ni socijaldemokracija i klerikalizam, Linić i Todorić, Josipović i Bozanić, Milanović i mitropolit Jovan, Kotromanović i gospođa Gotovina, pravoslavni Badnjak i misa za Pavelića, planovi o prodaji javnih poduzeća i istovremene najave kobnog pada kreditnog rejtinga... Ne zna čovjek tko je s kime solidarniji u ovoj zemlji, i što s čime! Gledaj, svijete, i uči! Alo, Žižek, ne bulji sad kroz prozor!

Da ne ispadnem lažno skroman - i moja je kaplja pomogla tkati taj solidaristički slap, i teorijski i praktično: u Split je neki dan stigao gospodin sa štakom, o kojemu nisam nimalo lijepo pisao dok je bio na vlasti, niti je on o meni ikad mislio bogznašto, i kojeg već više od dvije godine bezuspješno pokušavam nagovoriti da mi dade intervju za Nacional. Sad smo se, na inicijativu posrednika, napokon nakratko i uživo susreli, i to pred cijelom bitnicom fotoaparata, ali od tog nesuđenog intervjua i dalje - ništa. Bilo kakva izjava za novine mogla bi naštetiti njegovoj obrani na sudu, jasno, pa nam obojici valja u strpljenstvu i skrušenosti te nadi čekati do daljnjega. Srećom, u cvijetu smo mladosti obadva, pa, tko zna, jednog dana, kad napokon posvud zavlada taj naš novi solidarizam...

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika