Dio vrha Hrvatskog kluba olimpijaca s predsjednikom Zoranom PrimorcemKad je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović razmišljao koga će odabrati za svog pomoćnika zaduženog za sport, razmišljao je o stolnotenisaču Zoranu Primorcu, bivšem tenisaču Mariju Ančiću, bivšim vaterpolistima Tomislavu Paškvalinu i Dubravku Šimencu, a na kraju je odabrao Petra Skansija, nekadašnjeg košarkaša te klupskog i reprezentativnog trenera. Ono što je zajedničko svim kandidatima jest da čine vrh organizacije koja se zove Hrvatski klub olimpijaca, koja je osnovana još prije 18 godina i dio je Svjetskog udruženja olimpijaca. U lipnju 2009. na čelo HKO-a nakon bivšeg košarkaša Stojka Vrankovića došao Zoran Primorac, nastavljajući angažman sportaša olimpijca u promicanju sporta u Hrvatskoj. Primorac se okružio ljudima za koje je znao da su spremni učiniti sve za promjenu statusa sporta u Hrvatskoj. Nisu to umirovljeni sportaši koji ne znaju kud bi sa sobom nego akademski građani, pa su za dopredsjednike odabrani diplomirani pravnik Paškvalin, bivši veslač Igor Boraska koji je diplomirao strojarstvo i ekonomiju u Americi, politički otprije angažirana Danira Nakić i Petar Skansi.

U Upravnom odboru Kluba hrvatskih olimpijaca su, među ostalima, diplomirani ekonomist Perica Bukić, diplomirani pravnik Mario Ančić, doktor medicine i bivši veslač Tomislav Smoljanović, a sa svima njima tijesno surađuje Gordan Kožulj, koji je diplomirao politički marketing na američkom Berkeleyju. Upravo ta grupa ljudi posljednjih se mjeseci vrlo energično angažirala pokušavajući predočiti političarima probleme sporta u Hrvatskoj, počevši od neadekvatnog rješenja načina financiranja kao uzroka lanca korupcije i deformacija sportskih organizacija do nedorečenosti Zakona o sportu.
Prijateljstvo Zorana Primorca s današnjim mladim političarima, čak i generacijski povezanih, sežu petnaestak godina unatrag. Primorac je od 1992. do 2002. nastupao za belgijski klub Charleroi, a u drugoj polovici 90-ih kao djelatnik Ministarstva vanjskih poslova u Bruxellesu je boravio današnji premijer Zoran Milanović koji je često znao doputovati u 55 km udaljeni Charleroi i gledati dvoboje Zorana Primorca. Naravno, tada su se i upoznali, ali tadašnje upoznavanje nije bilo presudno za današnju suradnju vlasti i sportaša. Presudniji je bio angažman Primorca i ostalih u proteklih šest mjeseci oko saborske odluke po kojoj bi osvajači olimpijskih medalja i osvajači medalja na svjetskim prvenstvima u olimpijskim sportovima dobivali određenu financijsku naknadu (osvajači zlatne medalje iznos u visini dvije prosječne plaće)nakon navršene 45. godine, što je zakon koji ima većina europskih zemalja gdje su sportaši kudikamo financijski bolje nagrađeni. Na tom prijedlogu, kojim su pokušali reafirmirati i zaštititi svoje starije kolege olimpijce, što je od posebnog značenja za one koji su pridonijeli popularnosti sporta i vlastite zemlje, sudjelujući u sportovima koji nisu materijalno atraktivni, popucale su veze između bivše vlade i HKO-a. Ni na koji način nisu mogli doći do svog resornog ministra Radovana Fuchsa kako bi mu predstavili svoj prijedlog, ali su uspjeli doći do Jadranke Kosor koja im je, kako saznajemo, rekla da će njihov prijedlog biti usvojen. A razgovarali su i s tadašnjom oporbom.
Iako su i Danira Nakić i Perica Bukić, kao i mnogi drugi olimpijci, članovi HDZ-a, koji su agitirali za razumijevanje i potrebu donošenja takvih propisa, Sabor je u listopadu prošle godine odlučio da će osvajači medalja dobivati dvostruko manje naknade od predloženih, i to muškarci nakon 60. godine, a žene nakon 55. godine. U tom trenutku puknuo je odnos između HDZ-a i najboljih hrvatskih sportaša koji su, naročito 90-ih, bili manekeni njihovih predizbornih kampanja a kad su u HDZ-u vidjeli kakve su medijske reakcije na saborsku odluku, Radovan Fuchs brže-bolje je shvatio da bi ipak trebao naći vremena za razgovor s čelnicima Kluba hrvatskih olimpijaca.
Kako je u to vrijeme Primorac nastupao na stolnoteniskom europskom prvenstvu u Poljskoj, Fuchs je razgovarao s Ančićem, Kožuljem, Skansijem i Paškvalinom pa je u jednom trenutku, činilo se, pronađeno kompromisno rješenje koje bi zadovoljilo obje strane. Ali nakon sastanka HDZ je ipak odlučio ne mijenjati saborsku odluku pa su olimpijci shvatili da nema više svrhe razgovarati s HDZ-om.
Kako su bila samo dva mjeseca do izbora i bilo je jasno da će Kukuriku koalicija pobijediti te kako je Jovanović već tada figurirao kao glavni kandidat za ministra znanosti, prosvjete i sporta, riječki ogranak Kluba hrvatskih olimpijaca, bivši sportaši poput rukometaša Alvara Načinovića i košarkaša Aramisa Naglića, počeo je konkretnije razgovarati sa svojim sugrađaninom Jovanovićem o problemima u sportu. Problemima, naravno, nikad kraja, nedorečen Zakon o sportu, kriminal u nogometu, vlastodržac u košarci, sumnjivo mešetarenje novcima u Zagrebačkom sportskom savezu, indiferentnost Hrvatskog olimpijskog odbora spram svih tih problema. Na kraju su završne razgovore s Jovanovićem i Milanovićem obavili Primorac i Ančić, koji su im predočili svoje viđenje sporta kao nečega što je od nacionalnog interesa, ali, kako saznajemo, ipak nisu članovi Kluba hrvatskih olimpijaca odredili tko će biti pomoćnik Jovanoviću. Iako je Skansi u novinskim intervjuima tvrdio da je sa 68 godina prestar za funkciju pomoćnika ministra, na kraju je Jovanović odabrao upravo njega.
"Uz dobre želje koje su mi prijatelji sportaši uputili ovih dana, moram reći da su me zasuli pozivi, prijedlozi i primjedbe iz niza sportskih organizacija o kojima, moram priznati, nisam dovoljno znao", rekao nam je Skansi. "Ma koliko bili gorući svi njihovi problemi, a vjerujte, nisu vezani samo za ono na što svi misle – nedostatak sredstava - očito je da treba početi od pronalaženja sistemskih rješenja. Stoga mislim da ćemo uz neophodnu suradnju i pomoć HOO-a, njihovih sustava i organizacija najprije morati raditi na poboljšavanju Zakona o sportu."
Skansi je time samo potvrdio brojnost problema u sportu. Međutim, sportske organizacije i cjelokupna javnost očekuju da sportski ogranak Ministarstva započne s čišćenjem kriminala, ne zato što to može izgledati kao populistička mjera već zato što je to nužno za početak obnove sporta u Hrvatskoj. O potrebi promjena dijelova Zakona o sportu govori i ministar Željko Jovanović u intervjuu koji je dao za Novi list prošlog tjedna. Jasno je da je prihvatio i preporuke koje mu je prije dva tjedna sugerirao upravo Nacional, a to je da, u prvom redu,pooštri zakon, aktivira tzv. sportske inspektore koji su zaduženi za kontrolu provedbe Zakona o sportu i striktno kažnjava prekršitelje.
Osim o prepravljanju Zakona o sportu, razgovarat će se s ljudima iz vrha hrvatskog sporta koji su već trebali reagirati na ovakvo stanje. Primjerice, nije jasno kako je moguće da se Hrvatski olimpijski odbor i predsjednik Zlatko Mateša nisu oglasili o događajima u Nogometnom savezu, kao i prije u drugim savezima, ako ti savezi čine Hrvatski olimpijski odbor te njihovi predstavnici čine skupštinu HOO-a? U Ministarstvu znanosti, prosvjete i sporta očekuju da HOO ipak nešto učini, i to preko Vijeća sportske arbitraže, tijela koje djeluje pri HOO-u. Pretar Skansi će ovih dana razgovarati s Matešom i to će biti prvi njegov korak na mjestu pomoćnika ministra.
Ministarstvo bi se itekako trebalo pozabaviti i organizacijama sporta na gradskoj razini, posebno Zagrebačkim sportskim savezom, organizacijom koja je imala godišnji proračun za prošlu godinu od 185 milijuna kuna, što je kudikamo više čak i od proračuna HOO-a, koji je iznosio 130 milijuna kuna. A da je to ogroman novac, pokazuje i to što je prije nekoliko godina član Upravnog odbora ZSS-a postao Zdravko Mamić, koji na sjednicama prijeti onima koji bi reorganizirali i ZSS i način raspodjele novca među zagrebačkim sportskim klubovima, a on im to ne dopušta i pritom dobiva velik novac za Dinamo.
Osim nogometom, kojim se bave pravosudna tijela, ministar Jovanović je najavio da će se pozabaviti i vrhom Hrvatskog košarkaškog saveza, gdje godinama nedodirljivo vlada bivši košarkaški sudac Danko Radić. I tamo ima brojnih kršenja zakona, dovoljno je reći da je posljednji i sada već bivši izbornik Josip Vranković bio izabran mimo uvjeta natječaja, da ne podsjećamo na to da po Zakonu o sportu sportski sudac tri godine nakon završetka karijere ne smije biti član saveza, a kad je Radić postao predsjednik HKS-a, još nisu bile prošle tri godine. Napustio je suđenje 2005. i postao ponovno predsjednik 2007. rekavši da je sve legalno jer je Zakon o sportu - nejasan.
Ovo su samo primjeri kojima će se Ministarstvo najprije pozabaviti, a da kraja nema, potvrdili su nam sugovornici koji su nam rekli da su čelnici Kluba hrvatskih olimpijaca posljednjih tjedana zatrpani pozivima iz cijele Hrvatske, gdje im se podastiru dokazi o nelegalnom poslovanju unutar klubova i saveza. Očito su i Jovanović i Klub hrvatskih olimpijaca ulili nadu hrvatskom sportu.