Vlada potražnja za njemačkim obveznicamaMnoge zemlje i u Europi moraju nuditi sve više kamate za svoje državne obveznice - i još uvijek moraju uzaludno trčati za kupcima takvih vrijednosnica. Na primjer, nedavna planirana aukcija državnih obveznica Mađarske je pokazala kako Budimpešta mora ulagačima obećati gotovo 10% kamata, a čak i tako je aukcija otkazana jer se pokazalo kako niti tako sve obveznice neće biti prodane i kako će u državnoj blagajni nedostajati najmanje jedna milijarda eura.

Dugi rep među zajmodavcima

S druge strane, već dugo traje prava jagma za državnim obveznicama Njemačke. Procedura je slična u mnogim zemljama: u ovoj zemlji prodaja državnih obveznica je povjerena posebnoj agenciji (Finanzagentur der Bundesrepublik Deutschland) koja prikuplja ponude ovlaštenih, institucionalnih kupaca takvih vrijednosnica. Oni u svojim ponudama upisuju i kakve kamate žele i u trenutku prodaje, Agencija odabire one ponuđače čiji su uvjeti najbolji.

Ali njemačka agencija može uživati u golemoj potražnji: već u prosincu se nudilo 3,8 puta više novca nego što je Berlin htio posuditi, tako da je ta dražba njemačkih polugodišnjih državnih obveznica završila s gotovo simboličnom kamatom od 0,001% - drugim riječima, na tisuću eura je kamata ispala jedan cent. Ovog siječnja je potražnja za njemačkim papirima bila nešto manja - za 3,9 milijardi za koliko se Berlin želio zadužiti se nudilo nešto preko 7 milijardi eura, ali je na koncu ispalo da će oni koji kupe njemačke obveznice, Njemačkoj platiti za tu uslugu.

Sigurna luka za imutak

Iznos nije velik - prosječna dobit iznosi jedan cent na 100 eura koliko se posudilo, ali i u Agenciji priznaju kako se tako nešto još nikad nije dogodilo. Naravno, ulagači imaju svoju računicu: prvo, nije više lako niti naći mjesto gdje se može "uskladištiti" svoj novac na siguran način. O tome svjedoče i kratkoročni polozi u Europsku središnju banku, poslovno gotovo besmislen potez koji jedva da donosi nekakvu korist, ali prošlog vikenda (preko novogodišnjih praznika) je taj depozit dostigao rekordnu vrijednost od preko 460 milijardi eura! To nije dobar znak, jer pokazuje nepovjerenje držati novac u drugim financijskim institucijama pa se zato taj dnevni depozit ESB-a često u šali zove i "indeks straha".

Ali kod vrijednosnica Njemačke, njihov posjed otvara mogućnost i preprodaje na tržištu kapitala gdje se opet može zaraditi novac. Od zemalja Europske unije trenutno još jedino Danska uživa taj luksuz da joj se još plaća kada posuđuje novac. Ta praksa nije nepoznata: možda običan smrtnik može očekivati da će neka banka nuditi kamate ako se kod nje otvori štedni račun, ali osobito u vremenima krize (na primjer za vrijeme Drugog svjetskog rata) je u bankama Švicarske bilo gotovo samo po sebi razumljivo da solidno naplaćuju tu "uslugu" da ste im odnijeli svoj novac.