Objavljeno u Nacionalu br. 424, 2003-12-30

Autor: Ilko Čulić

HRVATSKA GLAZBENA SCENA 2003.

Severina je promjenom menedžera zauvijek nadišla 'kulturnu razmjenu sisa' sa Srbijom

U 2003. najviše se nosila živopisna kombinacija anglo-američke MTV konfekcije i balkanske turbo-folk uniforme, a svi klinci koji se danas pripremaju da impresioniraju Novkovića i Škoru uskoro će s jednakim entuzijazmom pratiti TV Pink

Ilko ČulićIlko ČulićHiperpotrošačka groznica uoči božićnih i novogodišnjih blagdana stvorila je idealnu klimu za održavanje tradicionalnih estradnih manifestacija na kojima se može dobro zaraditi bez velikih ulaganja. Prije desetak godina ovu pogodnost počeli su koristiti i ovdašnji alternativni rockeri rezervirajući jedan od najboljih predblagdanskih termina u velikoj dvorani Doma sportova za svoj festival Fiju Briju. Franjini škovacini dotad su počistili skoro sve ostatke subkulturne scene iz 80-ih, ali Fiju Briju je negdje u trećem pokušaju ipak skupio dovoljno publike za prelazak u komercijalnu fazu. Rijetko uspješan alter-rockerski projekt koji je povremeno izazivao duboku zavist posustalih “urbanih gerilaca” iz ex-Yu susjedstva vodio je Tomislav Petrović. Do konca 90-ih Fiju Briju ekipa nametnula se čak i kao politički faktor, gotovo stalno prisutan na predizbornim skupovima opozicijskog SDP-a. Severina je tada pjevala samo za lovu i za HDZ.

Najbolji termin u Domu sportova ove godine je opet rezerviran za gostovanje Đorđa Balaševića. On je više puta učinio totalnu štetu, ali definitivno nije bio umiješan u rušenje projekta Fiju Briju. Bomba koja je usput raznijela veći dio hrvatske rock scene aktivirana je iznutra. Iz ruševina Fiju Briju bez ikakvih posljedica izvukli su se samo Hladno pivo i Tomislav Petrović. Dečke iz Hladnog piva spasili su punkerski refleksi koji omogućavaju dugotrajno preživljavanje daleko od dominantnih trendova. Premda se u protekloj godini kod nas najviše nosila živopisna kombinacija angloameričke MTV konfekcije i balkanske turbo-folk uniforme, Hladnom pivu je u svakom momentu ostajalo dovoljno mjesta za promociju albuma ”Šamar”. No za takvu privilegiju nije bilo dovoljno ustrajati na punkerskim idealima iz mladosti. ”Šamar” je najbolji album u karijeri Hladnog piva i uvjerljivo najbolji domaći album u 2003. Besprijekorno obrađen komad nu-metala u “Soundtracku za život”, urnebesni prepjev “Let It Be” u “Mlohavoj čuni” i antologijska završnica u “Par pitanja” vjerojatno bi izdržali i nadmetanje sa znatno jačim konkurentima, ali su oni uglavnom zakasnili.

The Beat Fleet je umjesto odavno najavljenog trećeg albuma predstavio tek dva jaka singla, Edo Maajka je pomaknuo snimanje zbog angažmana na soundtracku za bosanskohercegovački film “Zlatna dolina”, Damir Urban ušao je u petu godinu neviđeno studiozne pripreme novog studijskog materijala, a Pips, Chips & Videoclips nisu ispunili očekivanja koja su išla uz najavu suradnje s glasovitim producentom Flaming Lipsa. Jedino domaće izdanje iz 2003. koje će možda trajati dulje od ”Šamara” je “Dumb Loud Hollow Twang De Luxe”, ponovno snimljeni i neznatno prošireni prvijenac Bambi Molestersa. Dok njihovi rezultati na domaćem tržištu još uvijek izgledaju prilično skromno, remake rasprodanog debitantskog albuma ima vrlo solidno pokriće u interesu pokazanom kroz globalni market. Zbrajanjem efekata srednjoeuropske turneje s velikanima iz R.E.M uskoro bi se mogla ostvariti prognoza da će profilirani surf-rock Bambi Molestersa biti prihvaćen kao najtraženiji izvozni proizvod hrvatske popularne glazbe poslije prastarih internacionalnih hitova Ive Robića. Na domaćem terenu prednost će ipak zadržati Hladno pivo i nezaobilazni Tomislav Petrović.

Nakon propasti festivala Fiju Briju i njegove ljetne open air inačice “Zagreb gori”, Petrović je nastavio trgovati na malo s preostalim rockerima, dok nije shvatio da može obnoviti veleprodaju ako se udruži sa Severinom. Njezina popularnost nije značajnije porasla otkad je prekinula suradnju s Lidijom Samardžijom, međutim novi menedžer je uspio potpuno izmijeniti Severininu reputaciju i popraviti rejting u medijima .U protekloj godini ona je promovirana u primadonu riječkog HNK, a rijetke prigovore koji su se zbog toga čuli iz umjetničkih krugova zaglušio je frenetični pljesak na unaprijed rasprodanim izvedbama “Karoline Riječke”. Da je nacionalna folk-pop heroina s promjenom menedžera zauvijek prevazišla gostovanja na svadbama i barem privremeno odbacila glavnu ulogu u “kulturnoj razmjeni sisa” s istočnim susjedima, Petrović je dokazao tijekom nedavne kampanje za parlamentarne izbore. SDP je bio spreman potrošiti veliku lovu na jednu od planetarnih pop-rock atrakcija, ali je lokalnim koncertnim promotorima ostavio premalo vremena za kontakte i popis s lijepim željama je na koncu bačen u smeće. U zadnji čas je za još veću lovu angažirana Severina, kao još jedan u nizu parapolitičkih aduta Ivice Račana. Dakako, nikad se neće doznati koliko je glasova izgubio SDP zbog skupo plaćenog deala sa Severinom, no zato je prilično jednostavno utvrditi koliko je za povratak HDZ-a bilo važno ideološko savezništvo s Markom Perkovićem. Njegovi stadionski koncerti počinjali su i završavali kao oporbeni politički mitinzi na kojima je desnica, barem godinu dana prije početka službene predizborne kampanje, osigurala naklonost većine mladih birača.

Thompsonov koncertni ritual isprovocirao je i mnoštvo negativnih reakcija, ali zapravo su još veći odjek imale kontroverzne poruke iz njegovih pjesama. To naravno ne znači da su se raspjevani navijači poslije koncerta naoružali bakljama i otišli “zapaliti krajinu do Knina”. Tamo je ionako sve već bilo spaljeno. Međutim, bilo bi zanimljivo doznati jesu li Thompsonovi vatreni stihovi utjecali na fanatike Torcide koji su u Dugopolju pokušali zapaliti Bad Blue Boyse ili na nepoznate počinitelje koji su na Vranskom jezeru spržili cijeli park prirode. Charles Manson na sudu se pozivao na Beatlese, engleska školarka koja je jednog davnog ponedjeljka upala u zbornicu i pobila omrznute profesore citirala je pjesmu Boba Geldofa “I Don’t Like Mondays” pa ne bi bilo ničeg neobičnog u tome da je neki piroman pogrešno shvatio Thompsonove duboko kršćanske metafore. Njegova je glazba, srećom, mnogo jednostavnija i razumljivija prosječnom slušatelju. Korijeni Thompsonovog zvuka brzo se otkrivaju u “pastirskom rocku” ranog Bijelog dugmeta, ali pažljivije istraživanje otkriva još neke zanimljive podudarnosti. Od svega što je objavljeno u obimnoj ex-Yu rock diskografiji najsličnija mu je bila hard rock grupa Vatrostalno staklo iz okolice Beograda. Ključni dokaz s jedinim tonskim zapisom pohranjen je na kompilaciji “Ventilator” iz 1985. Istoimena emisija Zorana Modlija na beogradskom Radiju 202 prezentirala je prve demo snimke postnovovalnih bandova poput Partibrejkersa, Katarine II, Gustafa i Psihomodo Popa koji su prije ili kasnije došli do samostalnih albuma. Vatrostalno staklo ostalo je zauvijek neshvaćeno, što se često događalo progresivnim glazbenicima na zaostalom Balkanu. Nakon Thompsona se takva greška više ne može ponoviti. Njegovim uspjesima napokon je otvoren prolaz do estradnog vrha za samozatajne inovatore poput Miroslava Škore, a dosta prostora ostalo je i za 4 Asa, možda najavangardniju glazbeno-scensku skupinu u povijesti domaće pop-rock scene. Uz dragocjenu Thompsonovu asistenciju na albumu “Milo moje”, Škoro je u protekloj godini napunio veliku dvoranu Doma sportova, no znatno teže posljedice mogao bi imati njegov predani rad na otkrivanju mladih talenata.

Početkom 2003. natjecanje “Super Nova Music Talents” izgledalo je kao tipični televizijski karaoke show čiji se učinak automatski poništava odmah poslije odjavne špice. Međutim, do kraja godine je ova TV parada pjevača amatera prerasla u dosad neviđeni teen-pop fenomen koji samo potvrđuje dubinu ovdašnje estradne provalije. Upornim radom na terenu Đorđe Novković i Miroslav Škoro zaobišli su jedno od temeljnih pravila industrije zabave prema kojem se na stvaranje pjevačke zvijezde mora potrošiti barem jedan novi hit. Njihovi štićenici dočekali su svojih 15 minuta slave s repertoarom sastavljenim od nevještih kopija svjetskih pop-rock standarda, ali njihovo završno nadmetanje odvijalo se u krcatoj dvorani “Dražen Petrović” uz cijene ulaznica višestruko veće od domaćeg prosjeka. Na blještavoj pozornici pojavila se i jedna nedvojbeno talentirana pop pjevačica, no pobijedio je provincijski heavy metalac kakav prije petnaestak godina valjda ne bi prošao ni na audiciji za frontmana Crne udovice. Kako putujući cirkus Nove TV ostaje u punoj brzini, praćen agresivnom reklamnom kampanjom što najavljuje “turneju godine”, novi teenagerski idol Rafael Dropulić mogao bi se u popularnosti izjednačiti s prvacima domaće estrade prije nego što dospije snimiti vlastiti debut album. Meteorski uspon prvog karaoke-metalca ohrabrit će sve koji misle da znaju pjevati pa će se euforija oko “Super Nova Music Talents” najvjerojatnije ponoviti sljedeće godine. Pop scena postavljena na takvim temeljima ne može osigurati produkciju dovoljno jakih novih pjesama jer iznenadno otkriće većeg broja mladih pjevačkih talenata podrazumijeva i aktiviranje nekakvih dodatnih autorskih potencijala, a čini se da u mrežu TV Nove nije upao niti jedan novi songwritter. Bez autorskih pojačanja nikakvom se medijskom manipulacijom neće zaustaviti narodnjačka invazija.

Vesna Zmijanac već je osvojila Split, dok zagrebački ljubitelji autentičnog turbo-folka napeto iščekuju najavljeno gostovanje Jelene Karleuše. Makar su i dalje samo simbolično zastupljeni u hrvatskim radijskim i televizijskim programima, narodnjaci nezadrživo napreduju svojim kanalima i sve češće putuju od neuglednih birtija do takozvanih elitnih klubova. Danas je sasvim normalno vidjeti plakat za doček Nove godine u popularnoj zagrebačkoj pivnici na kojem uz detaljan opis gastronomske i glazbene ponude stoji napomena “bez narodnjaka”. No to bi mogao biti jedan od posljednjih džepova organiziranog otpora. Klinci koji noćas marljivo pretražuju MTV i biraju kreacije za svoj prvi nastup kod Novkovića i Škore možda će sutra s jednakim entuzijazmom pratiti TV Pink. Nakon Severine i Colonije, ništa ne izgleda nemoguće pa ni to da Rafo zapjeva “Ove noći nije smela” s obnovljenim Vatrostalnim staklom.

Najbolji domaći albumi:

1. Hladno pivo – ”Šamar” (Dancing Bear)
2. Bambi Molesters – “Dumb Loud Hollow Twang De Luxe ” (Dancing Bear)
3. No Name No Fame – “No Name No Fame” (Egoboo.bits)
4. Leut Magnetic – “B162” (Aquarius)
5. Šo! Mazgoon – “Velegradele” (Aquarius)
6. Pips, Chips & Videoclips – “Drveće i rijeke” (Menart)
7. Ihthis – “Armaggedon Fun” (Croatia Records)
8. Ibrica Jusić – “Amanet” (Dancing Bear)
9. Emir & Frozen Camels – “Znam” (Dallas)
10. Bare & Plaćenici – “7” (Croatia Records)

Najgori domaći albumi:

1. 4 Asa – “4 Asa” (Memphis)
2. Colonia – “Dolazi oluja” (Croatia Records)
3. Maja Šuput – “Čista 5-ica” (Menart)
4. Soma Dolara – “Casino” (CBS)
5. Mladen Grdović – “Evo mene moji ljudi” (Orfej)
6. Matija – “Carica” (Croatia Records)
7. Miroslav Škoro – “Milo moje” (Croatia Records)
8. Super Silva – ”Živi brzo” (Dallas)
9. Kuzma & Shaka Zulu – “Idemo na more” (Kondorcomm)
10. Marijan Ban & Ostali – “Staro zlato” (Menart)

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika