Photo: Robert Anić/PIXSELL (arhiva)Potpredsjednik IDS-a Damir Kajin na stotinu je muka. Presretan je i oduševljen što su konačno njegovi došli na vlast. Istovremeno, "žulja" ga kada vidi da su ponašanje i odluke Kukuriku vlade umnogome nalik onima HDZ-ovima. Do te mjere ga to smeta da se ne libi o tome javno govoriti, ali vjerojatno ne otvoreno i iskreno koliko bi htio. Važno mu je jedino, kaže, da i sutra svakome može pogledati u oči.

Nakon što ste kritizirali Vladu zbog najave podizanja PDV-a i poreza na imovinu, vaš stranački šef Ivan Jakovičić poručio vam je "Damire, nismo više u oporbi". Znači li to da vam pozicija vlasti daje pravo da građanima govorite neistine ili da ih obmanjujete?

U novogodišnjoj noći, desetak minuta nakon ponoći razgovarao sam s predsjednikom Josipovićem koji mi je kazao "Damire, želim ti da u 2012. budeš na vlasti", a ja sam mu odgovorio: "Gospodine predsjedniče, od Damira Kajina će najveća korist biti ako bude na zemlji." Nikome ne radim iza leđa, ali ako je netko radio za lijevi centar i sve učinio da on dođe na vlast, onda je to Kajin. I 2007. sam uvjeravao Milanovića da moramo zajednički nastupiti jer samo to će dovesti do promjena, a znamo što nam se dogodilo. Mi smo ostali u dubokoj opoziciji, a zemlja je ostala u dubokom mraku. Ako se netko 21 godinu borio za promjenu vlasti u ovoj zemlji, onda sam to ja. Ali neću ni za koga držati figu u džepu, no za političara je nužno da govori. Slažem se da je lakše biti u opoziciji nego na vlasti, ali je daleko teže 21 godinu ustrajati na principima na kojima insistiram i danas, nego biti na vlasti. Svjestan sam da će građani sve prihvatiti jer danas Milanović, kao nitko prije njega, ima maksimalnu potporu, počevši od mene pa nadalje i nema pravo na grešku jer su prilike teške. Njegov inauguracijski govor gdje HDZ-u nije pružao ruku pomirenja, nego suradnje, i u kojem, istinabog, nije govorio o brojkama i rokovima, nešto je najbolje što se u zadnjih desetak godina moglo čuti u hrvatskom parlamentu.

Ali nije rekao neugodne istine koje umjesto njega vi izgovarate?

Istina je da je to bila zadaća nas ostalih. I istina je, a to sam govorio na svakom predizbornom skupu, da smo u zadnje dvije godine izgubili 150 tisuća radnih mjesta, da u ovoj godini trebamo vratiti 17,2 milijarde eura, da nam je vanjski dug prije deset godina bio 20, a sada je gotovo 50 milijardi eura. Ono što je Milanović radio za svaku je pohvalu, jer je nudio nadu da nije sve izgubljeno, nudio je ruku suradnje bez želje za revanšizmom, iako smatram da nova politika bez novih ljudi ne može biti nova.

Što ćemo s tom nadom i optimizmom koju nude Milanović i njegova vlada kada PDV podignu za dva ili tri posto i dodatno ugroze ionako loš standard građana?

Esencija i duša svake politike su porezi, a Milanović govori o tome da će porezno opterećenje ostati nepromijenjeno. To znači da će se u državni proračun od poreza sliti jednaka količina novca kao i do 2012., a bit je u raspodjeli tereta. Bit je u tome, što mi je jako teško priznati, što zemlju iz krize ne izvlače oni koji imaju najviše, nego oni kojih je najviše. Svjestan sam činjenice da će slabijima biti lošije, a bogatijima bolje. Protiv takve neoliberalne politike nastupao sam punih 20 godina, jer je neoliberalizam za sirotinju pravi feudalizam.

Ali sami tvrdite da i vaša vlada nastavlja s neoliberalnom politikom?

Imali smo samoupravljanje i nemam nikakvu nostalgiju za Jugoslavijom koja je 60-ih imala najbrže stope rasta i kada smo taj period naslijedili sa 400 tisuća društvenih stanova. Činjenica je da zemlja tada nije bila nedemokratska, ali neoliberalizam, koliko god meni bio mučan, danas je vladajući poredak kojega slijede svi, počevši od Montija u Italiji do Merkel u Njemačkoj. Jedino ga možda u nekim segmentima napušta Obamina politika, koja ga je i stvorila, time što su počeli velike poslovne sustave i banke stavljati pod nadzor države. Narod je "navučen" na dug, kamate su pojele radnika, sustav se urušava, potrošnja ne raste, Amerika je povukla Europu za sobom, a rastuće ekonomije poput Brazila, Indije, Kine, Turske pojavljuju se kao veliki samodostatni prostori. U Americi se intervenira, "podržavljuju" se banke, a mi izlaz tražimo u rasprodaji nacionalnog srebra, bilo da je jučer riječ o Ini, a sutra će to biti Croatia osiguranje i ono malo što nam je još preostalo. Do grla smo u banani, a ponašamo se kao narkomani koji su spremni na sve da bi očuvali tu supstancu. Vladi to ne treba zamjerati, iako bih bio najsretniji da smo sačuvali sve što smo imali jučer, no Hrvatskoj danas treba novac. Treba paziti da Vlada zbog tog novca ne pogoduje onima koji su jučer bez ijedne kune stekli sve ovo što će danas preuzeti.

Ministar financija Linić najavljuje rasprodaju nacionalnog srebra, CO-a i HPB-a?

Mislim da bi HPB trebao biti buduća nacionalna bankarska institucija. Svi znamo da smo banke prodali za milijardu dolara, a da je danas njihova aktiva oko 80 milijardi dolara. Ne mogu ništa protiv tih Linićevih nastojanja, ali znam što sam svojedobno, 2000. i 2001., poduzimao da se spasi Istarska banka. To iskušenje ne želim nikome u životu. Bez obzira na to što se iz HPB-a do jučer isisavalo, mogao bi postati obećavajuća financijska institucija kada bi se prema njemu kanalizirala nacionalna sredstva. Naš je bankarski sustav danas stabilan, zahvaljujući HNB-u i fiksnom tečaju kune, no hrvatski izvoznici, među njima i istarski turizam, pretrpjeli su enormnu štetu. Svjestan sam i da je pitanje bismo li, da strane banke nisu došle na ovo područje, imali stabilan financijski sustav ili bi politika stečajeva koja je dominirala bankarskim sektorom obilježila period i nakon 2000. godine. No činjenica je da bankarski sustav godišnje samo od banaka uprihoduje onoliko koliko je hrvatska država dobila krajem 90-ih prodajom 92 posto bankarskog sustava.

Linić priznaje da "obitelji u krizi prodaju djedovinu da bi platile dugove"?

Hrvatskoj apsolutno treba novac. Valja paziti da zaposlenici velikih gospodarskih sustava u upravama i nadzornim odborima sutra ne odrade poslove kako bi neke velike domaće ili strane kompanije preuzele te nacionalne bisere. Razumijem da se prodajom tih sustava može dobiti određena količina novca, nakon tog ćemo dobiti porez od dobiti, ali minimum svih minimuma je da to mora biti jamstvo za zaposlenike. Nisam sretan zbog najave tih prodaja, ali kada bih nastupio žešće od ovoga kako progovaram, vjerojatno bih opet bio prozvan za "izdaju" koalicije, a ako je nekom do nje stalo, onda je meni.

Za Ljubu Jurčića rasprodaja državne imovine je pogubna i vašoj vladi poručuje da se makne ako zna samo prodavati?

Jurčić je pozvan da govori o tome. Meni su isto prigovarali da nisam stručan za govor o PDV-u i ostalim porezima. Mogu se čak i složiti s tim, ali moja obitelj državni proračun puni vjerojatno daleko više od obitelji bilo kojeg ministra, a za razliku od njih, nemamo ništa, nego samo ispunjavamo svoje zakonske obaveze. Jurčić je, dok je u trećesiječanjskoj adminstraciji bio zadužen za gospodarstvo, bio autor privatizacije Ine kada smo 25 posto plus jednu dionicu zamijenili za 505 milijuna američkih dolara, ali smo time prepustili i natpolovični udio u upravljanju nad kompanijom koja je svojedobno iznijela i Domovinski rat. U tim riječima prepoznajem i svojevrsnu malicioznost gospodina Jurčića, iako treba u obzir uzeti i mogućnost da su ove najave samo probni baloni za testiranje hrvatskog javnog raspoloženja i na temelju toga povući ispravne poteze. No slažem se da je sve to trebalo biti objavljeno u Planu 21 i pripremljeno do 4. prosinca prošle godine.

S obzirom na to da ste pobrali velike kritike iz vlastitih redova, ostajete li i dalje pri stajalištu da će "veći PDV siromašnije pogoditi jače od kriznog poreza"?

Rekao sam da je PDV od 25 posto promašaj. Tvrdim da ni više manjih, diverzificiranih stopa poreza neće biti element socijalne politike, viši PDV uvijek izaziva veću poreznu evaziju, odnosno, izbjegavanje plaćanja poreza, a teret će pasti na one kojih je najviše. Destimulirat će potrošnju, pogodovat će iznošenju novca u inozemstvo jer je vani PDV na hranu znatno manji nego u Hrvatskoj, a nitko ne odlazi zbog hira kupovati hranu preko granice, nego zbog potrebe. U Italiji je porez na hranu od četiri do deset posto, u Sloveniji osam, u BiH 17 posto, koliko i u Crnoj gori, a u Srbiji 18 posto. Slažem se, svatko mi može kazati da nisam stručnjak za poreze, samo da za šest mjeseci ne dobijemo četiri milijuna stručnjaka za poreze.

Ne treba imati Nobelovu nagradu za ekonomiju da bi se zaključilo kako nakon tolikog podizanja PDV-a treba očekivati veliki val poskupljenja baš svega?

Osim što se mogu očekivati dodatna poskupljenja, još je gore što će pasti kupovna moć, a to znači da će država biti dodatno zakinuta. Koliko god ja podupirao diverzificiranu stopu PDV-a za turizam, toliko sam zabrinut da će sav budući novac u turizmu ostati u velikim gospodarskim sustavima, dok će mali obrtnici, ugostitelji, trgovci koji imaju svoje male trgovine ili druge djelatnosti, koji će vjerojatno plaćati 25 posto PDV-a, biti dovedeni u nepovoljniju gospodarsku poziciju na račun velikih sustava. Porezi su srce svake politike, o njima treba razgovarati, ne smije se o njima šutjeti, jer to pogađa svakog građanina. Naša koalicija nije HDZ i ne smijemo biti vlast samo jedne istine, a ako se pretvorimo u parlament klimavaca, to će biti slaba vlast i zato je bolje govoriti danas, nego sutra.

Čini se da ste na najboljem putu da postanete parlament klimoglavaca, kao i prošli s HDZ-ovom većinom. Na samom početku rada izglasali ste prilično problematični lex Komadina, protiv kojega ste također ustali, tvrdeći da je pisanje zakona za potrebe konkretne osobe bio HDZ-ov obrazac?

Točno je da sam kritički govorio o lexu Komadini, jer to nije najsretnije rješenje. Protiv takvog zakona ne bih imao ništa pod uvjetom da se na prvoj sjednici Sabora navijestilo što će se činiti u budućem mandatu, a meni je savjest govorila da se to ne može podržati jer nije obećavajuće. No to su prvi koraci nove vlasti, a narod kaže da se prvi mačići bacaju u vodu. Prilike su teške i mučne, parlament se okupio pred Božić i treba očekivati da će se prava politika početi voditi tek nakon "medenog mjeseca". Milanoviću ne treba zavidjeti na odgovornosti koju je preuzeo. On u ovom trenutku ima moju punu potporu, a želim vjerovati da je to i stav hrvatskih birača jer su svjesni da ako ova vlada ne uspije, onda nećemo uspjeti ni kao država.

Kako ćete u Saboru glasati ako na dnevni red dođe podizanje PDV-a i porez na imovinu?

Koliko god napadali moj istup u vezi s porezom na imovinu, činjenica je da je prerastao u javnu raspravu i mislim da to našoj koaliciji prije nego što se eventualni prijedlog uputi u saborsku proceduru ne može štetiti. Šteti eventualno meni jer me udaraju i moji. Taj porez promatram iz istarske perspektive, od svog oca pa nadalje. Istrijani imaju zavidnu imovinu, ali nisu bogati. Poručujem ekipi na vlasti, a o tome sam govorio i na našim skupovima prije godinu i pol dana, da od toga nećemo uprihodovati ni kune, pa se time ne trebamo ni poigravati. Nije ista pozicija mog oca koji je u Buzetu izgradio kuću, ali je u Kajinima naslijedio imanje od svog oca, on od svog oca, a ovaj je pak naslijedio od svog oca da plaća porez na tu imovinu, kao i onaj tko je došao u Zagreb, dobio društveni stan, a izgradio vikendicu na moru. Jedan mi je Istrijan, do čijeg mišljenja držim, rekao da se mi kao krpelji držimo za tu zemlju jer preko nje čuvamo svoj istrijanski identitet. Prema tome, neka izvole voditi računa o tome, kao što će Istrijani itekako voditi računa o državnim financijama, kao i do sada. Najrječitiji dokaz tome su podaci za prvih devet mjeseci prošle godine po kojima je istarski izvoz iznosio 1,27 milijardi dolara, dok je u PGŽ-u svega 570 milijuna dolara, iako imaju 100 tisuća stanovnika više, ili u Zadarskoj svega 170 milijuna dolara. Meni ne preostaje ništa drugo nego razgovarati i vidjeti što će se ponuditi, ali, ponavljam, ako nešto u Planu 21 nije bilo zacrtano, neka se od mene previše ne očekuje da glasam protiv vlastite savjesti. Nastupio sam na 50-ak predizbornih skupova i mislim da sam građanima govorio istinu, držeći da je bolje da im ja poručim ono što mogu sutra očekivati, nego da se razočaraju u mene zbog toga što sam ih svojom šutnjom obmanuo. Želim svakoga pogledati u oči i ne želim im reći - sada smo na vlasti, sada možemo po svojemu. Ja iza takve politike ne stojim. Mi smo izborima postigli društveni dogovor i moramo ga se držati. Imamo pravo i odstupiti zbog momenata koje nasljeđujemo, ali preko bitnih stvari kao što je PDV od 25 posto ne smijemo prelaziti.

Znači, nećete biti klimoglavac i nećete podignuti ruku za PDV od 25 posto?

Ja mogu biti i suzdržan, sjećajući se da sam bio najžešći kritičar Jadranke Kosor kada se uvodio krizni porez i ne bježeći od istine da bismo joj oči iskopali da je predložila nešto slično i s PDV-om. Premda vjerujem premijeru Milanoviću kada kaže da će doći do preraspodjele poreznog tereta, iako ne bih volio da najveći dio tereta padne na najsiromašnije. I opet ću kritizirati ako se porezno rastereti gospodarstvo, tajkuni i banke, a sve padne na sirotinju.

Kažete da ne želite biti taj koji će obmanjivati javnost. Čačić je kazao - izbori su iza nas, sada možemo otvoreno razgovarati. Grčić je u kampanji izjavio - kada bismo rekli što ćemo raditi, nitko za nas ne bi glasao. Kako se sada najavljuje puno poteza i odluka o kojima nije bilo ni spomena u kampanji, proizlazi da je Kukuriku koalicija u kampanji svjesno i namjerno obmanjivala građane?

Ne! Hrvatska doista nema drugu šansu, osim da se kroz potporu Kukuriku koaliciji nada da će ti ljudi izvesti zemlju iz recesije. Ako je netko građanima Istre govorio istinu, a moji su me upozoravali "nemoj govoriti tako crno jer ćemo zbog toga imati štetu", onda sam to ja. Jasno sam im rekao da lagati nikome neću jer i za četiri godine svakoga želim pogledati u oči. Znam da sam govorio točno ono što nam slijedi, da će nam 2012. biti daleko teža od prethodne godine, da 2012. nema govora da možemo industrijalizirati Hrvatsku jer je to trebalo učiniti 90-ih, kada je to činila Istra, da nema šanse da 2012. dođe do reprezentativnih stranih investicija jer je to trebalo učiniti od 2000. do 2005., da nema šanse da banke kada preispituju kreditni rejting Hrvatske smanjuju određene kamate. Vjerujem da će građani shvatiti da je u ovom trenutku primarna bitka za očuvanje kreditnog rejtinga, jer ako se pogorša, a naše se obveznice već danas prodaju kao smeće, onda to srozavanje neće pogoditi samo državu, nego i građane i gospodarstvo. Milanović je u kampanji zagovarao vrijednosti nove politike i razumijem da nam je u svakom govoru morao nuditi nadu i da nije sve izgubljeno.

Kukuriku koalicija je u kampanji obećavala i da neće biti otpuštanja u državnom i javnom sektoru, ali sada Linić najavljuje da će ih ipak biti?

Pa ja sam govorio da nova vlast ne može voditi politiku sa starim kadrovima. Od 388 tisuća ljudi u tim službama, HDZ je zaposlio 150 tisuća ljudi, SDP je, preptostavljam, zaposlio 10 tisuća ljudi, HDSSB i IDS tisuću do dvije, no oni koji su na čelna mjesta službi ili institucija došli preporukom politike, moraju slijediti sudbinu svojih stranaka u slučaju gubitka izbora. Zbog toga imam problema i u IDS-u, ali se ne libim stalno to ponavljati. S onima koji su došli preporukom politike, a nisu radnici ili službenici, nova vlast ne mora računati.

Kukuriku vlast vraća političare u nadzorne odbore javnih poduzeća pod izlikom da želi provoditi vladinu politiku. To se čini kao korak unatrag u odnosu na HDZ-ovu vladavinu, a i to ste kod HDZ-a napadali.

Izbor članova nadzornih odbora javnim natječajem nije samo blasfemija, nego je pripremanje terena za snimanje gospodarske situacije u tim sustavima kako bi se sutra ti isti preuzeli od privilegiranih hrvatskih nacionalnih kompanija. To je loše i zato je zadaća nas u vlasti da pratimo što se događa, i zbog najavljene prodaje CO-a i HPB-a. Politika se treba vratiti u nadzorne odbore, ali je treba kontrolirati, jer politika ne smije nadmašivati privatizaciju. U te nadzorne odbore slali su se ljudi koji su pregledavali gospodarsko stanje pojedinih tvrtki i na taj način svojim vlasnicima slali podatke o tome trebaju li ući u njihovo preuzimanje ili ne. To je bio slučaj Ine, CO-a, HPB-a i ostalih. Na prvi pogled, mjera koju predlaže Linić čini se sumanutom, ali kada raščistimo pozadinu, potpuno je prihvatljiva. Za čelne ljude u upravi je druga priča, oni trebaju doći preko javnih natječaja i trebaju biti eksperti u svojoj djelatnosti.

Za šefa menadžerske udruge Esada Čolakovića to Linićevo rješenje predstavlja naslijeđe lenjinizma i grijeh struktura?

Znamo tko su hrvatski menadžeri i tko čini najveće hrvatske kompanije - od Agrokora, Adrisa do PIF-ova grofa Eltza i Darka Ostoje. Njima koji su sve dobili bez ijedne kune, sigurno sve izgleda kao lenjinizam, ali ja mislim da bi jedino pošteno bilo da dotična gospoda objasne kako su došli do svog prvog milijuna kuna i na temelju čega posjeduju najvitalnije hrvatske kompanije.

Nećete dirati ugovore s Vatikanom, a i osobno ste tražili njihovu reviziju. Ne bi li i Crkvu trebala zahvatiti Milanovićeva dijeta?

Točno je, tražio sam reviziju. Svojim prijateljima, svećenicima Porečko-pulske biskupije, govorio sam da ako mi moramo plaćati porez na imovinu, ne može se ni njih privilegirati. Rekao sam im da bi oni, koji su daleko bogatiji od nas i imaju puno reprezentativniju imovinu, mogli daleko lakše plaćati taj porez. Crkva treba dijeliti sudbinu svojih građana, kao što to moraju i prvi ljudi hrvatske politike. Iz proračuna Crkva dobiva nekih 300 milijuna kuna godišnje i o tome ću govoriti glasno, pa makar prošao kao biskup Milovan nakon slučaja Dajla. Dio konkordata potpisanih s Vatikanom ne treba dirati, poput onoga koji definira vjeronauk u školama, ali Milanović bi trebao u ime države s Vatikanom pokrenuti razgovore o promjeni ugovora koji se odnosi na proračunsko financiranje Crkve. U samom ugovoru stoji da ih je moguće mijenjati ako se promijene gospodarske prilike, a one se u Hrvatskoj definitivno jesu promijenile bitno nagore. Kako meni, tako i njima, i tu nema nikakvog pardona. Crkva se na to ne bi smjela oglušiti, kao ni na plaćanje poreza na imovinu ili na neiskorištenu imovinu. Sve drugo bila bi krajnja nepravda prema građanima Hrvatske.