"Na kraju bi se sve moglo odvijati vrlo brzo", tvrdio je još prije dvije godine ekonomist Barry Eichengreen sa Sveučilišta u Berkeleyu. Američkom dolaru početkom 20. stoljeća nije trebalo niti deset godina da se iz nepoznate lokalne valute pretvori u glavno globalno platežno sredstvo. Slično bi se sada, kako je najavljivao Eichengreen, moglo dogoditi i s kineskim juanom. "Čak i ako možda Šangaj 2020. neće još postati glavno svjetsko financijsko tržište, juan će postati jedno od glavnih svjetskih platežnih sredstava, u to nema sumnje". Predviđanja prof. Eichengreena se izgleda polako obistinjuju. Kina i Japan su nedavno postigli dogovor koji ide u prilog tezi o jačanju utjecaja kineske valute.

Značajan politički korak

Peking i Tokio su se još između Božića i Nove godine dogovorili oko toga da svoje poslove ubuduće obračunavaju u juanima. Ta vijest dobiva na težini ako se uzme u obzir da su drugo i treće po veličini svjetsko gospodarstvo 2010. razmijenili dobara i usluga u vrijednosti od 260 milijardi eura. Osim toga je japanskim ulagačima otvoren put ka kineskim vrijedonosnim papirima. "To je vrlo značajan politički korak", kaže Hosuk Lee Makijama iz "Europskog centra za međunarodnu politiku" u Bruxellesu. Time je, nastavlja Makijama, olakšano trgovanje jer su do sada japanski ulagači prije obavljanja transakcija prvo trebali preračunavati u dolare a zatim u juane.

Kina već neko vrijeme poduzima korake kako bi svoju valutu, koja se osim juana još naziva i renmimbi ("narodna valuta"), etablirala na međunarodnim financijskim tržištima. Tako se od 2010. na burzi u Hong Kongu izdaju dionice u juanima. Neke nacionalne banke, poput onih u Brazilu i Nigeriji jedan dio svojih deviznih rezervi su već položile u juanu. "Internacionalizacija juana je proces koji je u toku i slučaj Japana to najbolje ilustrira", kaže jedna maklerica s burze u Hong Kongu.

Blizu pune konvertibilnosti

U budućnosti bi i burze u Londonu i Singapuru mogle trgovati dionicama čija je cijena izražena u juanima. Neki ekonomisti već govore o punoj konvertibilnosti juana u dogledno vrijeme.

No još uvijek vlasti u Pekingu nerado puštaju juan na "potpunu slobodu". Komunističke vlasti žele spriječiti ulazak spekulativnog kapitala na kinesko tržište. Zbog toga još uvijek kurs juana ne diktira svjetsko tržište nego Kineska centralna banka. Time je još uvijek otežan protok kapitala između Kine i inozemstva jer svaku transakciju između juana i dolara treba odobriti Kineska centralna banka.

"Zwei Babyschritte"

"Internacionalizacija juana bi značila da se kineska financijska tržišta u potpunosti otvore za strane ulagače. Država bi se morala povući iz procesa donošenja odluka banaka a državne tvrtke i lokalne vlasti bi se morale povinovati novim međunarodnim pravilima. Isto tako bi se država morala odreći umjetnog održavanja niskog kursa juana. Sve to bi značilo temeljite promjene kineskog modela razvoja", navodi Eichengreen moguće razloge za usporavanje procesa osamostaljenja juana.

Tako bi do trenutka kada će štediše diljem svijeta svoje dolare izvaditi iz madraca i promijeniti ih u novčanice s likom Mao Ce Tunga moglo proći još neko vrijeme. No prvi koraci u već učinjeni. "Sporazum s Japanom predstavlja dva mala koraka na putu dugom stotine kilometara", zaključuje ekonomist Makijama.

Autor: Mathias Bölinger/ N. Kreizer