Objavljeno u Nacionalu br. 426, 2004-01-13

Autor: Ilko Čulić

GLAZBA

Festival bivših gerilaca s Gadafijeve platne liste

'The Festival in The Desert' uvjerljiv je dokaz da se do svjetske klase može i bez MTV-ja

Ilko ČulićIlko ČulićRazni izvođači – ‘The Festival In The Desert’ (Triban Union)

Prvih dana siječnja, dok helikopteri nadlijeću saharska bespuća i traže zalutale sudionike relija Pariz-Dakar, s aerodroma Mopti u Maliju prema sjeveru kreće živopisna karavana kojoj je cilj trodnevni pustinjski festival u Essakaneu. Tradicionalno okupljanje Tuarega iz nomadskog plemena Tamashek prije četiri godine pretvoreno je u “saharski Woodstook”, danas podjednako privlačan za zapadnoafričke zvijezde poput Salifa Keite i Oumou Sangare, kao i za najveće planetarne pop-rock atrakcije. Tako je lanjski “Festival In The Desert” ugostio Roberta Planta, a ove godine je tamo stigao i Manu Chao. Neobičan koncept festivala kome se samo radi lakšeg snalaženja može prilijepiti etiketa “world music” osmislili su lokalni glazbenici iz desert-blues banda Tinariwen i njihovi francuski partneri iz etno-pop sastava Lo’Jo.
Tinariwen je skupina bivših gerilaca koji su do 1996. vodili rat s vladinim snagama u Maliju i Nigeru, a glavni sponzor bio im je Gadafi. U libijskoj pustinji imali su kampove gdje su se upoznavali sa suvremenim naoružanjem, ali su usput otkrili i zvuk električne gitare. Začudan spoj drevnog saharskog folklora i električnog bluesa s prilično jasnim utjecajima Jimija Hendrixa nakon rata ih je doveo na pozornice velikih europskih festivala od WOMAD-a do Roskildea, a koncertna promocija njihovog prvog CD-a “The Radio Tisdas Sessions”, koji je producirao londonski gitarist Justin Adams (Robert Plant, Jah Wobble’s Invaders Of The Heart) obuhvatila je i nezaboravan nastup na ljubljanskoj “Drugoj godbi”. Internacionalni uspjesi Tinariwena potaknuli su znatno veće zanimanje za njihov pustinjski festival, pa su se lani u Essekanau pojavili najtraženiji glazbenici iz Malija i tamošnji ministar kulture. Među ostalima, na popisu izvođača bili su virtuozni gitarist Ali Farka Toure koji je u tandemu s Cooderom dobio Grammy za album “Talking Timbuktu”, Afel Bocoum, koji je odigrao zapaženu ulogu u projektu Damona Albarna “Mali Music” i Oumou Sngare, pjevačica s četiri albuma u katalogu prestižnog labela “World Circuit”. Tinariwen su na festival pozvali nekoliko folklornih skupina iz susjedne Mauritanije i Nigera, Justin Adams je na pustinjsku avanturu nagovorio Roberta Planta, a Lo’Jo su preko svojih veza doveli talijanskog klasičara Ludovica Einaudija i Blackfire, rock band iz indijanskog plemena Navajo.
U publici je bilo nekoliko stotina gostiju iz Europe i Amerike, ali najveći dio auditorija ispunili su pripadnici lokalnih plemena koji su stvorili atmosferu po kojoj se 70-minutni festivalski dokumentarac nepogrešivo razlikuje od bilo kojeg drugog live zapisa nabavljivog u globalnom “world music” marketu. Koliko god je Charlie Gillet s BBC-ja pretjerao kad je ovo izdanje proglasio najboljim koncertnim albumom svih vremena i koliko god će neki dijelovi materijala ostati neprohodni za slušatelja neupućenog u saharski folklor, CD “The Festival In The Desert” ostaje više nego uvjerljiv dokaz da se do svjetske klase još uvijek može doći bez pomoći MTV-ja.

Nelly Furtado – ‘Folklore’ (Dreamworks – Aquarius)

U nepretencioznim debitantskim nastupima Nelly Furtado dalo se naslutiti mnogo više sličnosti sa Suzanne Vega nego s Alanis Morissette, ali nakon brojnih euforičnih reakcija na njezin nastupni album “Whoa, Nelly” i planetarnog hita “I’m Like A Bird” mlada kanadska kantautorica lako je za sebe mogla poželjeti trofej kakav je bio “Jagged Little Pill”. “Folklore” je očito pripreman mnogo ambicioznije od prethodnika, međutim Nelly se nije baš najbolje snašla u kompleksnijim aranžmanima kakve je trebalo postaviti uz gostovanja Kronos Quarteta u “One-Trick Pony” ili Caetana Velosa u “Island Of Wonder”. Zanimljiviji dio novog albuma ispunile su pjesme koje se više naslanjaju na “Whoa, Nelly”, iako se među njima ne nazire hit formata “I’m Like a Bird”.

Misia – ‘Canto’ (Warner Jazz France / Dancing Bear)

Poput bosanske sevdalinke ili grčke rembetike, fado je prije svega kavanska glazba, a pokušaje njezinog premještanja u drukčiji interijer uvijek prate sumnjičavi pogledi tradicionalista. Misia je prethodnim albumima “Paixoes Diagonais” i “Ritual” uspjela zadobiti njihovo povjerenje i nametnuti se ne samo kao nepotkupljiva čuvarica stoljetne tradicije, već i kao prva legitimna nasljednica velike Amalie Rodrigues. Međutim, album “Canto” otvara poglavlje u kojem nova fado primadona ipak zaobilazi stroga pravila stare škole. Za razliku od “Paixones Diagonais”, gdje je potrošila čak pet portugalskih gitarista, Misia se ovdje uglavnom oslanja na pratnju francuskog gudačkog kvinteta s kojim će vjerojatno osvojiti dobru poziciju na tržištu “moderne klasike” i pomalo razočarati tvrdokorne “fadiste”.

The Offspring – ‘Splinter’ (Arista / Menart)

Velike diskografske korporacije umanjile su vrijednost mnogim indie bandovima, ali rijetki su u tome transferu prošli lošije od The Offspring. Njihov najtraženiji album “Smash” objavljen je prije devet godina s etiketom nezavisnog “Epitapha” i iako su nakon prelaska na major label teritorij dobili neusporedivo bolje uvjete, neopunkeri iz Orange Countyja nikad više nisu napravili takvu frku. Sedmi album “Splinter” je mrvicu atraktivniji od šestog “Conspiracy Of One”, no momčad Dextera Hollanda možda bi se odrekla svih 12 novih pjesama u zamjenu za samo jedan flashback u 95-u i to u one dane kad se ozbiljno razmatrala kandidatura Offspringa za novu Nirvanu.

zvjezdice:
Festival In The Desert – 4
Nelly Furtado – 3
Misia – 3
Offspring – 3

Top lista:
1.John Cale – ‘Hobo Sapiens’
2.Ty – ‘Upwards’
3.The White Stripes – ‘Elephant’
4.Outkast – ‘Speakerboxxx / The Love Below’
5.Hladno pivo – ’Šamar’

Vezane vijesti

MTV - Katy Perry, Lady Gaga i Adele dobile najviše nagrada

MTV - Katy Perry, Lady Gaga i Adele dobile najviše nagrada

U Los Angelesu su kasno navečer u nedjelju dodijeljene MTV glazbene video nagrade (MTV Video Music Awards) za 2011. godinu, a nagradu za najbolji… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika