Srećko JurdanaU uglednome narodnome tjedniku Globus – koji se uvjerljivo reklamira sloganom “samo bitno!” – najprije je objavljen tekst novoga redakcijskoga autora, koji najavljuje neizbježnu smjenu Ivice Račana na narednoj konvenciji SDP-a. Šefa će, ustvrdio je komentator u članku i na naslovnoj stranici, zamijeniti stanoviti Mršić iz Koprivnice, ili Ranko Ostojić iz policije. Tri dana kasnije u jednako respektabilnome Jutarnjem listu, Morgenblattu bez čvrstoga reklamnoga slogana, objavljen je tekst na istu temu u kojem se vrlo otvoreno ismijava – po nekim novinarskim kriterijima čak i vrijeđa – autor iz Globusa. Komentator Morgenblatta zaključuje da Račanovu smjenu bez ikakvoga realnoga utemeljenja nastoje isprovocirati neke stare partijsko-udbaške struje (kojima po implikaciji pripada i autor iz Globusa), da se Račan s tim strujama odlučno obračunao još krajem osamdesetih, da on nema protivnika ni konkurenta u stranci i da je njegov novi četverogodišnji mandat na položaju vođe SDP-a svršena stvar. Uglavnom: Jutarnji tvrdi da Globus izmišlja.

Newcomer* i stara kost u EPH-u

Oba izdanja jedu iz iste ruke, pripadaju istoj kući (EPH-u) i našla su se u situaciji neuobičajene kontrarnosti jer su do sada po zadatku redovito branili iste stavove i jedan drugome držali štangu*. Globusove naslovne teze uvijek su se na stranicama Jutarnjeg reklamirale u plahtama i tretirale kao vrhunaravna istina, a sada se Jutarnji odjednom s njima sprda. Taj nesvakidašnji fenomen doista zaslužuje kratku ali serioznu medijsku registraciju. Javnost je zbunjena. Nedužan promatrač, onaj koji iz novina uči, može se u opisanome kontekstu samo upitati tko je tu od naglo suprotstavljenih drugova, kolega i suboraca u pravu: Globusov newcomer* koji se vrlo nategnutim tezama bori za status koji opravdava visinu ugovora, i kojem su već nakon tjedan dana rivali u novoj kući – možda uz diskretnu privolu gazde – počeli javno “sapunati dasku”, ili EPH-ova “stara kost” koja sebe doživljava kao Račanovog prijatelja, a osim toga ne želi dopustiti da joj netko preko noći otme komentatorski primat u firmi kojoj je – za određenu dobit, doduše – dala život i čast?
Ne znamo. Postoji samo nada – koja nikada ne umire – da će kolege svoje stvaralačke nesuglasice riješiti na zadovoljstvo publike, što je prvi zadatak poštenoga hrvatskog profesionalca koji poštuje kodekse svojih stranih vlasnika. Utješno je u svemu da SDP hrabro ide dalje, bez obzira na stavove Globusa i Jutarnjeg lista. Ta partija se ne da, a ne da ni na svog lidera. Članstvo, doduše, ima određene primjedbe, ali njih po tradiciji i navikama ne iznosi suviše glasno. Kritika da, rekao bi gospodin Račan, ali zlonamjerna kritika ne! Poštujući taj kreativan duh lidera, esdepeovci danas rogobore i šapuću u kuloarima; kad se problematika njihove stranke preseli na teren medijskih izjava, ona prestaje postojati. Sve je tu gotovo idealno. Lica su ozarena, premda nose i sjenu odgovornosti. Na izborima smo mogli i bolje, ali nema veze, ako građani već nisu shvatili što smo sve za njih učinili. Bit ćemo kvalitetna opozicija.

Ljevica s desnim predznakom

“Kvalitetna opozicija” – jezikom sportskih novinara rečeno, to je Račanov “ostvareni san”, koji s periodičkim uspjesima lovi desetljećima. Naciji je prodao istu formulu sreće kad je 1990. godine bez borbe predao vlast Tuđmanu. No sad, što je, tu je. Kako stvari stoje, Račanov “ostvareni san” u formi prelaska SDP-a u “kvalitetnu opoziciju” potvrđuje među ostalim jednu lokalnu bizarnost: u Hrvatskoj jedina ljevica na vlasti može biti ona koja nosi desni predznak. Po nekim potezima – odnosu prema manjinama itd. – Sanader je ljeviji od Račana. Uočavajući taj hrvatski kuriozitet, Vesna Pusić iz HNS-a počela je Sanadera tretirati kao nekad Račana. Preko javnoga distanciranja od Račanove paralizatorske metode vladanja i od SDP-a kao glavnoga vinovnika izbornoga poraza koalicije, odnosno preko medijskoga honoriranja Sanaderove građanske retorike, ona istražuje mogućnosti preuzimanja dominacije na lijevome dijelu scene. Ako SDP ne može bez Račana, premda je dotični dokazani loser*, vrijeme je da takav neizlječivo konzervativni SDP prepusti mjesto HNS-u kao svome znatno modernijem supstitutu.

SDP-ove nedaće sa silogizmom

Ima tu logike. HNS je na izborima numerički napredovao a SDP nazadovao, i to bi – uz dobar vjetar u leđa gospođe Pusić i društva – moglo postati dugoročan trend. Taj dobar vjetar proizvest će Račan sprječavanjem promjena u SDP-u, odnosno inzistiranjem na teoriji da stranku spašava jedino njegov razboriti lik na mjestu predsjednika, jer taj lik je najzaslužniji što će ona djelovati kao “kvalitetna opozicija”. Mogla bi, naime, djelovati i kao nekvalitetna opozicija, i gdje smo onda? Riječ je o sudbini Hrvatske, rekao bi Tuđman. Ako je za promatrača situacija pomalo komična, u SDP-u je vjerojatno ne doživljavaju kao takvu. Njihov je problem silogističke prirode: ne mogu odgovoriti na pitanje kako će stranka u opoziciji vratiti socijaldemokratski kredibilitet s ljudima koji su uništili taj kredibilitet dok su bili na vlasti?
Sve je, međutim, pod kontrolom. Nema razloga za zabrinutost u SDP-u. HNS se možda sprema na preuzimanje lijeve scene, ali zato se Račan sprema na potvrdu vlastite nezamjenjivosti, a imati vođu koji ne želi otići ni pod kojim uvjetima – to daje osjećaj sigurnosti.

STUPAC TJEDNA: OTV; VČELIK; LUČIN

Na lokalnoj riječkoj televiziji nastupio je nedavno Ivo Pukanić iz Nacionala. Program je prenosila i zagrebačka postaja OTV. U trenutku kad je Pukanić počeo odgovarati na pitanje o ilegalnoj udruzi Grupo (Pašalić – Kutle – Pavić – Grubišić) koja je za vrijeme HDZ-a državnim novcem osnovala privatni medijski kartel, i koju je Pukanić svojedobno demaskirao u listu Republika, OTV je naglo prekinuo emitiranje. Zašto? Zato što je i OTV dio tog kartela, i urednici se boje ukora svojih vlasnika. Njihova reakcija, koliko god nevjerojatna u svojoj drskosti, zorno pokazuje kakvi banditski odnosi vladaju na velikome dijelu hrvatskoga medijskoga tržišta. Tu ljude premlaćuju, pucaju u njih, automobili lete u zrak, prekidaju se nepoćudne emisije u pola rečenice, ali nitko iz državnoga aparata, novinarskoga društva, policije, javnoga tužilaštva, međunarodnih promatračkih institucija – nitko! – ne postavlja pitanje kakva se to mafija međusobno tuče i bezočno sprječava širenje informacija o svojoj djelatnosti, i hoće li se tome stati na kraj. Društvo je gluho, nijemo i slijepo. Neka samo ostane takvo.

• * *
  Najprije je na sudu Srđan Mlađan, koji je tijekom zatvorskoga dopusta ubio policajca, oslobođen kazne za taj čin, a sada je na bjelovarskome sudu (nepravomoćno) oslobođen odgovornosti i Mario Včelik, tadašnji upravitelj zatvora koji ga je bez ikakvoga opravdanja, svjestan da je riječ o patološkome ubojici, pustio na taj dopust. Dotični Včelik nagrađen je, inače, položajem suca Trgovačkoga suda. Krasne li države! Krasnog li pravosudnog sustava!
• * *
  Bivšem ministru unutarnjih poslova Šimi Lučinu preko Interneta prijete ubojstvom i raspisuju, zapravo, natječaj za njegovu glavu. Gotovo jedina društvena reakcija na tu prijetnju bila je anketa u dnevnim novinama, gdje čitaoce pitaju što misle o tome, odobravaju li to ili ne. No comment.