Objavljeno u Nacionalu br. 428, 2004-01-27

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

Janica je kavica

Kad bi Janicu tretirali kao ljudsko biće koje ima pravo na zdravlje i odustajanje, tko bi pio onu mineralnu vodu? A telefonirao odjeven u narančasto? Ona austrijska banka morala bi pobiti svoje nilske konje!

Vedrana RudanVedrana RudanHrvatska ima samo jednog heroja, Janicu Kostelić. Da, heroja! Reći za Janicu da je najveća hrvatska heroina značilo bi da Hrvatska ima još heroina. Nema. U Hrvatskoj se heroine ne registriraju, samo heroji. To su uvijek muškarčine koje trče za loptom, drže reket ili pucaju po neprijatelju. Heroine se ukazuju kratko i povremeno. Pokažu dobro bedro, krupnu sisu, pa ih pojede zaborav ili prekrije drugo bedro i veća sisa. Želim reći, biti ž e n s k o i biti najveći heroj u Hrvata znanstvena je fantastika, drveno željezo, bijeli crnac, Srbin predsjednik ili Janica Kostelić. Svi volimo Janicu Kostelić jer je našu malu, zaostalu, zabačenu, tužnu, depresivu zemljicu učinila svjetskom skijaškom velesilom. Krastaču je pretvorila u princa. I sve bi bilo kao u bajci da nije kao u životu. A u životu prinčevi kraće traju i postoji strašna mogućnost da se, jednog preružnog dana, vrate u krastavo, kreketavo žablje tijelo?! Kakav užas! Kakva strava! To je samo u životu moguće! To, te ozljede, operacije, narkoze, dijagnoze, padovi, lomovi, predugi oporavci, bolovi, koljeno, štitnjača… O, kako je kratak skok iz princa u krastaču?! Ali život ipak ima prednost pred bajkom, možeš ga promijeniti. Bolesno se koljeno operira. Dva puta. Pet puta. Sto puta. A štitnjača se uklanja. Pa, veselo, za mjesec ili dva, skok na skije ili neku novu operaciju! Sve je bolje nego biti krastača. Hrvatska želi ostati princ! Jer Hrvatsku operacije ne bole. Odstraniti štitnjaču?! Mislite da je to neka frka? One žene oko vas kojima je to učinjeno i koje nikako da dođu k sebi… Na njih ne treba obraćati pažnju, to su obične žene, bijedna ljudska, preosjetljiva bića, to nisu heroji. Uostalom, gledali smo Dnevnik i čuli onog gospodina u bijeloj kuti, da li je to bio nekakav liječnik ili ravnatelj Opće bolnice Sveti Duh u kojoj su operirali Janicu, dobro se čulo kako govori, to vam je kao ubaciti tableticu natrena u kavu. Odahnuli smo. Janica je uspješno operirana, doživotno će morati piti tablete “Eutirox”, ali te tabletice koje su supstitut hormona nisu neka frka, one su natren, a Janica je kavica. Ubaciš natren u kavicu i evo nam zastave na barjaku, himne na usnama, evo nam s v a k e godine Hrvatske na s v i m dalekim snjegovima. Da, zaboravila sam, ni sponzorima se ne bi svidjelo da Dobra Vila objesi skije o klin. Kad bi Janicu, ne daj bože, tretirali kao ljudsko biće koje ima pravo na odmor i zdravlje i odustajanje, tko bi pio onu mineralnu vodu? A telefonirao odjeven u narančasto? Ona banka, ona austrijska, morala bi, jadna, pobiti svoje nilske konje! Ne, ne i opet ne! Janica je kavica! Ona je naše dobro jutro, naša droga, naš afrodizijak, naš zaborav, opojni miris sreće i živi primjer kako se mogu oguliti kraste s kreketavih leđa!

PRIMITIVCI U BIJELOM Neoprostivo je izjednačavati liječnički tretman hormonima nakon uklanjanje ČAROBNA TABLETICA Ubaciš natren u kavicu i evo nam zastave na barjaku, himne na usnama, evo nam svake godine Hrvatske na dalekim snjegovimaNisam bolja od drugih. I meni srce treperi kad vidim hrvatsku trobojnicu na dalekom ledu. I neka Janica bude kavica! Ali ponekad, rijetko, ali ipak, učini mi se da bi Janica mogla biti moja kći, tu su negdje po godinama. A onda me nešto stegne, u želucu, o svojoj kćeri razmišljam želucem, ne srcem. Pa me zgrabi, pa me drži, pa mi se povraća, riga mi se kad pomislim da bi neki Strašni Ljudi u Bijelom mogli i pomisliti, ne mogu zamisliti da bi mogli reći, da je moja kći kava u koju treba ubaciti natren da bi mogla funkcionirati onako kako to treba Hrvatskoj i sponzorima?! Ne, ne mogu to zamisliti! Zdravlje moje kćeri, uz moj blagoslov, ne bi mi mogli oduzeti ni sponzori ni Hrvatska. Ono je svetinja o kojoj bi prostaci u bijelim kutama morali govoriti s puno poštovanja, bar dok ih gledam. Ali, na moju ogromnu sreću, moja kći nije Janica. Na leđima ne nosi Hrvatsku ni oko čela milijun dolara. Obična je djevojka koja nema nadnaravne moći. Da su sve mlade hrvatske djevojke poput moje kćeri, da nema Janice, Hrvatska bi ostala ružna žaba. Pa ipak, pada mi na pamet, okej, Janica Kostelić nije od ovoga svijeta, ali zašto ne bi imala pravo na bar minimum poštovanja? Smije li se o Janičinom zdravlju, koliko god ono bilo javno dobro, govoriti na tako vulgaran način? Izjednačavati liječnički tretman hormonima nakon uklanjanje štitnjače s ubacivanjem tabletice natrena u kavu je, najblaže rečeno, neoprostivo prostačko ponašanje. Obraćaju li se Ljudi u Bijelom novinarima i puku tako bahato jer znaju da mi obični smrtnici u njima gledamo bogove ili su samo prostaci koji ne znaju drugačije ni onda kad govore o zdravlju Hrvatske Vile? Zastrašuje taj gard! I taj nedostatak poštovanja prema biću koje, dok može stajati na skijama, čini od Hrvatske prihvatljivu, civiliziranu, uspješnu zemlju. A onda se razboli, pa mikrofon u ruke uzmu njezini treneri, sponzori, terapeuti, liječnici… I, evo nas… Opet smo gadna žaba. A naš heroj, naša Janica, naša Kavica… Leži li, leži! Diž’ se! Hoćemo biti princ!

Vezane vijesti

Vonn oborila rekord Janice Kostelić

Vonn oborila rekord Janice Kostelić

Austrijska skijašica Michaela Kirchgasser pobjednica je posljednje slalomske utrke Svjetskog kupa u Schladmingu, dok je Amerikanka Lindsey Vonn… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika