Objavljeno u Nacionalu br. 428, 2004-01-27

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

Može li se Sanader riješiti Čačije, a i fašizma?

Srećko JurdanaSrećko JurdanaDa prijateljstvo – taj ures života – može donijeti zadovoljstva, ali i probleme, uvjerio se zorno premijer Sanader na primjeru svoga tjelohranitelja Stipe Čačije, hadezeovca postavljenog na visoku policijsku funkciju, kojeg razni delikti iz prošlosti obilježene unosnim služenjem tuđmanizmu svakodnevno opsjedaju kao vrag grešnu dušu. Čačijina ostavka počela se spominjati tek kad je objavljeno da taj mali partijski bogatun, uživatelj apanaža i vlasnik šumskoga zamka stečenog na državni račun, ne plaća ni prebijene pare za uzdržavanje svoga sina, da se čak nikada nije potrudio ni da ga upozna. Dirljivi očinski porivi doista su nešto poput zaštitnoga znaka hadezeovskoga hard-corea. U krajnjoj konzekvenci i Tuđman se, kao samoproglašeni “otac domovine”, prema svome “djetetu” ponašao na Čačijin način.

Elementarni politički bonton

Uglavnom, Sanaderov Čačija stavio je, u visokome moralnome stilu, “mandat na raspolaganje Vladi”, “dok se ne utvrdi puna istina” o njegovome odnosu prema sinu. Kakvi su to blefovi? Što se tu ima “utvrđivati”? Za sina ga boli đon, ilegalno je došao do penzije, tri godine je bio na lažnome bolovanju, i u poštenoj državi odgovarao bi pred sudom. Ovdje se oko njega natežu kao da je politički lik od formata bez kojeg nacija ne može preživjeti, i ta činjenica – da se jedan moralom neopterećeni seljački lukavac može promovirati u nacionalnu temu prvoga reda samo zato što ga premijer ne želi smijeniti – u začetku je teško kompromitirala Sanaderov režim. U Sanaderovom aparatu prijateljstva i interesne veze evidentno stoje čak iznad elementarne političke etikecije, jer Čačija zapravo spada u sferu političkoga bontona. Premijer koji imalo drži do svog javnog ugleda, ne može dopustiti da ga determiniraju obziri prema takvim profilima.

Estradizacija zločina

Osim zaslužnoga Čačije, u ovoj zemlji ima i drugih stvari kojima se Sanader mora pozabaviti. Jedna od njih je fašizam, koji je pod Tuđmanom dobio legalitet da bi se nakon toga počeo razvijati u kulturološku pošast prvoga reda. Hrvatska je jedna od rijetkih europskih država – uz Srbiju možda i jedina – u kojoj se potpuno slobodno prodaju fašistički suveniri, ispisuju fašistički grafiti, tiskaju fašističke novine, slave fašistički kultovi, djeluju fašističke udruge, u kojoj se prevodi, tiska i uvrštava na književne liste Hitlerova knjiga “Mein Kampf”, i u kojoj se na deliričnim “koncertima” pjevaju pjesme koje veličaju koncentracijske logore. Fenomen nije za zgražanje, nego za pravosudnu i političku akciju. Tko će je pokrenuti? Sanader i društvo iz “desnoga centra”? Ili će i oni, poput Račana, na toleriranju fašističkih orgija dokazivati svoje “liberalno” opredjeljenje?

Hrvatski PEN-klub uvrstio je nedavno na svoj dnevni red pitanje pretvaranja fašističkih zločina u estradu, ili – kako su se pisci nespretno izrazili – “estradizacije zločina”, kakvo se manifestira na nastupima Marka Perkovića nazvanog Thompson. Ispipavajući prag državne tolerancije i postupno eskalirajući svoju estradnu agresiju, spomenuti Thompson – koji je nadimak uzeo po automatskom oružju kako bi dobio na muževnosti – počeo je, nakon uvodne nacionalističke faze, otvoreno veličati ubijanje ljudi nehrvatske narodnosti. Njegove pjesme u slavu Jasenovca i Gradiške – Pavelićevih logora smrti – i Neretve koja “nosi Srbe”, proizvod su državne nezainteresiranosti za fašistički milje koji se iz podzemne sfere cinično probija na javnu scenu i postaje priznati dio hrvatske “kulturne ponude”. Fašizam je to agresivniji, što je građanski i politički otpor prema njemu slabiji.

Fašistički repertoar

U civiliziranome svijetu eskalacija fašističkih ispada nije stvar na koju će se primjenjivati velike fenomenološke rasprave. Za tu vrstu društvenih događaja brine se u prvome redu pravosuđe. Hrvatska je specifičnost u tome da je i njezino pravosuđe u određenoj mjeri sastavni dio fašističkoga pokreta. Sudac Lozina, kao što je poznato, voli divljati na Thompsonovim nastupima, i nakon toga bez velike rasprave oslobađa optužene mučitelje iz Lore. Ponovno se postavlja pitanje: što će poduzeti Sanader? Imaju li njegove europske intencije u sebi zrno ozbiljnosti, on mora zakonski i policijski zabraniti svaku fašističku ikonografiju, proskribirati ustaštvo i uvesti propise koji će Thompsona i njegove pokrovitelje eliminirati sa scene nastave li izvoditi fašistički repertoar, bez obzira na afekte koje će ti potezi proizvesti kod Thompsonovih sljedbenika.

STUPAC TJEDNA: JANICA; ŠARINIĆ; BRODARAC

Janici Kostelić izvađena je štitnjača i njezina daljnja karijera vjerojatno je pod upitnikom. Dr. Miljenko Radetić, liječnik koji je najbolju sportašicu svijeta operirao, izjavio je da se zahvatu moglo pristupiti i prije. Na stanovit način to potvrđuje mišljenje dr. Šućura – bivšega liječnika hrvatske skijaške ekipe – svojedobno objavljeno u novinama, da se s radikalnom terapijom bezrazložno oteže, da se treninzi forsiraju unatoč nepovoljnim dijagnozama, i da se Janica lakomisleno podvrgava riskantnim pritiscima.

Izvor tih pritisaka posredno je identificiran u liku njezinoga oca Ante. I njega se, međutim, može razumjeti. Živio je u uvjerenju da je stvorio nadljude, imune na bolest i sposobne za beskrajno izlaganje opterećenjima. Kad je bolest došla, odbio je u nju povjerovati. No iluzija je uvijek kratkotrajna. Janica je od djetinjstva izvrgnuta natprosječnim naporima, koji su od nje stvorili prvakinju bez premca, i u isto vrijeme ostavili neizbrisiv medicinski trag na njezinom organizmu. Što dalje? Vjerojatno postoje neki financijski motivi za nastavak njezine sportske karijere, ali na planu sportskih rezultata ona je – otvoreno govoreći – postigla sve što je realno i nerealno moguće. Četiri olimpijske medalje, Svjetski kup, Svjetsko prvenstvo. . . Ušla je u povijest, čak u legendu, nitko je nikada neće nadmašiti, ravničarsko-mediteransku Hrvatsku pretvorila je u skijašku velesilu, i ako danas – razmišljajući o sebi – prestane sa skijanjem, hrvatska i svjetska sportska publika može joj se samo nakloniti.

  • * *
    Nekadašnji utjecajni Tuđmanov suradnik Hrvoje Šarinić – pregovarač s Miloševićem i autor čuvene izjave o nužnosti stvaranja “male velike Srbije” – izjavio je na svjedočenju u Haagu da je “Tuđman bio spreman Srbima dati dio hrvatskoga mora”, kao ustupak ili nagradu za ostvarenje zajedničkoga aranžmana o podjeli Bosne. Radilo se, konkretno, o rtu Oštro, tj. o Prevlaci. O tome se već više puta govorilo u ovim tekstovima, i sada je stigla egzaktna potvrda. Prepuštanje Prevlake tadašnjoj Jugoslaviji, odnosno Miloševiću, Tuđman je namjeravao “progurati u Saboru”, koji je bio pod njegovom apsolutnom kontrolom.

    Do toga, kao što znamo, nije došlo jer je administracija Billa Clintona u međuvremenu spriječila razbijanje Bosne daytonskim diktatom, i Miloševića toliko oslabila da je svako teritorijalno paktiranje s njim postalo apsurdno. Bez obzira na podatak da namjera nije ostvarena, već sama činjenica da je postojala dovoljno govori o Tuđmanovom političkom karakteru. Ta spoznaja o Tuđmanovoj sklonosti da državni teritorij prepušta genocidnome agresoru i hrvatskome arhineprijatelju neće, dakako, motivirati preostale Tuđmanove idolopoklonike da se odreknu svoga kulta, ali dobro je da se registrira za povijest. Da se zapamti kakav je profil “stvorio državu”, i na koji način.

  • * *
    Sisačko-moslavački župan Đuro Brodarac, hadezeovska korenika, usporedio je ideju o gradnji spalionice industrijskoga otpada u Sisku sa smještajem Nine i Ele, djevojčica pozitivnih na virus HIV-a, u Kutinu. Sve što je “otpad” odlaže se, po Brodarcu, u njegovu županiju, radilo se o smeću ili o ljudima. Osoba sposobna za takve izjave može se nazvati samo moralnim otpadom, ali ako netko misli da će zaslužni partijski kadar i borac za biosterilnost svoga feuda o kojem je riječ zbog toga odletjeti s funkcije – taj se vara.

Vezane vijesti

Sanader je bio svemoguć

Sanader je bio svemoguć

Bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak završio je danas trodnevno svjedočenje u slučaju Fimi medija, ustvrdivši u odgovoru bivšem premijeru i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika