Dio HDZ-a ima teoriju da se Šeks preko Prgometa distancira od predsjednice i želi da je on pobijedi na izborimaNakon manje poznatog HDZ-ovca Drage Prgometa, predstojnika Klinike za uho, grlo i nos u KBC-u Zagreb, još jedan liječnik najavljuje ulazak u bitku za stolicu predsjednika HDZ-a. Riječ je o Milanu Kujundžiću, ravnatelju Nove bolnice iz zagrebačke Dubrave, koji je, također, prepoznao deficite u vođenju stranke, pa se odlučio kandidirati. Prema dostupnim informacijama, obojica liječnika su, zapravo, akvizicije Vladimira Šeksa. Iskrsnuli iz Šeksova šinjela, ali bez ozbiljnih ambicija da doista preuzmu vodstvo najjače oporbene stranke.

PREBIRUĆI PO STVARNIM motivima ovih najnovijih kandidata za vodeće mjesto HDZ-a, nije malo analitičara koji u tome prepoznaju zapravo pozadinsku igru predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor. Namjera joj je, navodno, disperzirati glasove budućih izaslanika izbornog sabora HDZ-a. Operacija je osmišljena s ciljem eliminacije njenih najopasnijih takmaca, ponajprije Darka Milinovića i Tomislava Karamarka, a onda, eventualno, i Domagoja Miloševića ako se probije u drugi krug. Prema zastupnicima te teze, u pravi la predstojećeg izbornog sabora HDZ-a uvelo bi se novo načelo prema kojem bi izaslanici mogli svoje potpise staviti na kandidaturu samo jednog od kandidata.

A ti su potpisi i ključni uvjet da kandidature takmaca uopće budu pravovaljane. I dosad je vrijedilo pravilo da je za kandidaturu predsjednika stranke svaki kandidat morao prikupiti najmanje 400 potpisa izaslanika na samom izbornom saboru. Drugim riječima, sve dosad istaknute kandidature - i Jadranke Kosor i Darka Milinovića i Domagoja Miloševića i Tomislava Karamarka i Drage Prgometa, kao i buduća Milana Kujundžića - zapravo ne znače ništa dok ne dobiju potrebne izaslaničke potpise. Bez tih 400 magičnih potpisa izaslanika predstojećeg izbornog sabora HDZ-a, one ne vrijede. Dosad su svi ti izaslanici mogli svoje potpise davati kome su htjeli, pa i nekolicini kandidata. Hoće li to pravilo biti promijenjeno, za sad se još ne zna. No izvjesno je da će se ključne operacije, ipak, morati obavljati na nižim razinama stranke, u općinskim i županijskim ograncima HDZ-a, gdje će se birati izaslanici za predstojeći veliki izborni sabor HDZ-a.

TKO ĆE BITI IZASLANICI tog budućeg velikog okupljanja HDZ-a još se ne zna. No zna se da su na prošlim izborima imali odriješene ruke u tom svojevrsnom predkandidacijskom postupku. Za razliku od ove veoma raširene teze o smišljenoj opstrukciji predkandidacijskog postupka, u HDZ-u postoje zastupnici suprotne teze. Oni, primjerice, baš u Prgometovoj kandidaturi vide nešto posve drugo – naznaku nove uloge Vladimira Šeksa koji se, navodno, preko Prgometa počinje zapravo distancirati od Jadranke Kosor. Prema ovim izvorima, također iz HDZa, Šeks jest imao ključnu ulogu u nagovaranju Prgometa da se kandidira za predsjednika HDZa, ali ne zato da bi pomogao Jadranki Kosor da pobijedi, nego zato da bi je eventualno pobijedio. A Drago Prgomet je, za neupućene, šef Šeksove supruge, liječnice u bolnici na Šalati, koja je, navodno, i bila ključna veza za njegovu kandidaturu. Bez obzira na ove različite interpretacije koje podastiru aktualna previranja u HDZ-u, ne treba očekivati brzi rasplet svih tih enigmi. Unutarstranački izbori neće se održati prije svibnja, a kako je krenulo, dio kandidata će zasigurno i dalje nastaviti isticati svoje kandidature. Neki od njih ne zato što misle da će pobijediti na unutrastranačkim izborima, nego zato da bi se bolje pozicionirali u budućoj nomenklaturi HDZ-a. U tom je smislu bila znakovita i izjava Darka Milinovića kad je najavljivao svoju kandidaturu, rekavši da se kandidira ne za predsjedničko već za jedno od vodećih mjesta u stranci.

IZVJESNO JE DA SE Tomislav Karamarko kandidirao vjerujući u svoju pobjedu. Ljudi iz njegova okruženja prepoznaju kod Karamarka istu onu vrstu samouvjerenosti kao kad je potkraj 1999. i početkom 2000. nagovarao svog tadašnjeg prijatelja s nanbuda Stjepana Mesića, bivšeg hrvatskog predsjednika, da se kandidira za predsjednika Hrvatske. Sa skupinom bliskih prijatelja najprije ga je nagovorio, a nakon što je u tome uspio, samouvjereno je preuzeo i vođenje Mesićeva izbornog stožera. Mesić je na sveopće iznenađenje te 2000. doista prvi put pobijedio na predsjedničkim izborima. Dvanaest godina poslije Tomislav Karamarko kreće u bitku za predsjednika HDZ-a, ne isključujući mogućnost ni da sjedne u stolicu budućeg premijera, premda to ne smatra nužnim. Ako se pitate na čiju potporu računa, treba imati na umu da je Karamarko na lokalnim razinama utjecajan u braniteljskim udrugama. Vjerojatno ne očekuje da će mu posve okrenuti leđa njegovi brojni suradnici iz vremena kad je bio ministar unutarnjih poslova, kao ni oni kojima je bio šef u obavještajnoj agenciji SOA-i.

NIŠTA MANJE UVJEREN u svoje dobre izglede na predstojećim unutarstranačkim izborima nije zasigurno ni Darko Milinović, aktualni zamjenik predsjednice HDZ-a. Iako je doživljavan kao radikal zbog poznatog vezivanja lancima u znak potpore osuđenom hrvatskom generalu Mirku Norcu, on će se sve više suočavati u javnosti s pričama o svojoj komunističkoj prošlosti koje će mu izvlačiti njegovi protivnici. Već su počela prisjećanja i na njegovo "drugarsko pismo" Ivici Račanu krajem 80-ih kada ga je kao osvjedočeni "partijski kadar" upozorio na to da se hrvatski komunisti moraju odlučno suprotstaviti tadašnjim velikosrpskim nastojanjima Slobodana Miloševića. Matematički gledano, on bi trebao imati i najjaču potporu, jer dolazi iz Ličko-senjske županije, gdje je HDZ vrlo moćan, a on osobno politički izrazito dominantan. Koliko je Domagoj Milošević trenutačno uvjeren u svoju pobjedu teško je prosuditi, ali počeo se susretati s veleposlanicima različitih država po Zagrebu, i zasigurno računa s potporom u poslovnim krugovima iz kojih i sam potječe. Doduše, u krugovima iskonskih osnivača HDZ-a ističu da tzv. tehnokratska frakcija u HDZ-u - kojoj su pripadali i bivši hrvatski premijeri, poput Franje Gregurića, Nikice Valentića, Zlatke Mateše ili Mladena Vedriša - nikada nije uživala veliko povjerenje članstva. No zato su imali potporu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

UPRAVO TA VRSTA spoznaje odvratila je od kandidature za predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, bivšeg državnog tajnika i uspješnog hrvatskog diplomata. Kako se moglo čuti iz krugova njegovih prijatelja, svi oni koji danas navodno navijaju za njegovu kandidaturi nisu prstom maknuli kad ga je bivši premijer Ivo Sanader eliminirao iz svoje blizine, poslavši ga za drugog čovjeka hrvatske diplomatske misije pri EU u Bruxellesu. Opće je poznato da ga Sander nije volio iako je morao biti svjestan da je riječ o sposobnom čovjeku, posebno u sektoru za europske poslove. Dok će se proces previranja u HDZ-u bez sumnje nastaviti i isticanjem novih kandidatura, Nacionalovi izvori iz krugova aktualnih takmaca Jadranke Kosor procjenjuju da ona nema apsolutno nikakve šanse ponovno biti predsjednicom stranke. I namjera da disperzira izaslaničke glasove na što više kandidata da bi uvela pomutnju, neće joj uspjeti. Kako je rekao jedan od sugovornika, na samom izbornom saboru neće biti velik broj kandidata. Jadranka Kosor morat će se suočiti samo s jednim ili eventualno s dvojicom protivnika. Svi ostali će uoči izbornog sabora povući svoje kandidature i povjerenje dati budućem predsjedniku HDZ-a. No to neće biti Jadranka Kosor.