Jadranka Kosor

Prvi izlazak na prave izbore

Vladimir Šeks napravio joj je medvjeđu uslugu kad joj je rekao da će biti jedini kandidat za čelno mjesto u HDZ-uNajbolja kad je najteže? Nije joj uspjelo sa strankom koju je predvodila na izborima dokazati valjanost tog slogana, a popravni ispit slijedi za koji mjesec unutar stranke. I dok HDZ, koji uistinu jest u nezavidnoj situaciji, unatoč još uvijek nerazjašnjenu odlasku svog šefa usred mandata, nebrojenim aferama koje se vežu uz stranku i vodeće ljude, istrazi koja je otvorena protiv same stranke i izbornom porazu, možda ipak ne prolazi kroz svoje najgore i najteže vrijeme, za Jadranku Kosor to ne vrijedi. Predstojeći stranački izbori njeno su biti ili ne biti, najvažnija osobna i politička igra života. Ako pobijedi, dobiva sve, a izgubi li, gubi sve.

JADRANKA KOSOR sigurno je, pokazuju to njezine javne reakcije, poprilično zatečena lavinom koja se u HDZ-u zakotrljala nakon gubitka izbora i koja iz dana u dan biva sve većom. Zatečena je time puno više nego odlaskom u opoziciju, čemu se iz nerazumljivih razloga do samog kraja nije nadala, vjerujemo li stranačkim indiskrecijama koje kažu da je u izbornoj noći potajno stavila šampanjac da se hladi. Ono na što predsjednica HDZ-a nije bila spremna, unatoč dugu stažu u politici, silina je kritika većine prvih joj suradnika koja se na nju i njen model vladanja svalila čim su ostali bez izbornog plijena koji bi se mogao dijeliti, jer se u žaru dijeljenja nema vremena ni volje za kritike. "Neki imaju osjećaj odgovornosti, lojalnosti i pripadnosti, neki nemaju, a osjećaj odgovornosti i lojalnosti ključ je za zajednički timski rad", ne pretjerano skriveno je u televizijskom intervjuu svoje do jučer najbliže suradnike u stranci i vladi koji najavljuju kandidature za njenu fotelju optužila za izdaju i okretanje leđa. Lažnom nadom i uljuljkivanjem u osjećaj nedodirljivosti i nepobjedivosti obmanuo ju je Vladimir Šeks, poručujući sredinom prosinca da će biti jedini kandidat za čelno mjesto HDZ-a. Učinio joj je medvjeđu uslugu jer je tako isprovocirao nezadovoljnike i otada ne prestaju pozivi za podnošenje odgovornosti za izborni poraz i samostalno donošenje odluka o kampanji, izbornom programu i kandidatima na listama. Kosor i dalje ima neupitnu Šeksovu potporu, a od stranačkih dužnosnika na vjernost joj je javno još prisegnuo i glavni tajnik Branko Bačić. Zna Jadranka Kosor važnost i cijenu lojalnosti i pripadnosti, jer su upravo njoj te dvije osobine lagano krčile put kroz stranačku, ali, i njoj samoj sasvim neočekivano, i državnu hijerarhiju. Svoj politički put do vrhunca moći zahvaljuje isključivo lojalnosti dvojici stranačkih šefova i ne dovođenju u pitanje njihovih autoriteta - Franji Tuđmanu i Ivi Sanaderu. Jadranka Kosor na sebi nema kriminalnih mrlja, što joj je omogućilo da otvoreno zagovara obračun s kriminalom i korupcijom, ali taj je pristup najviše stajao upravo njen HDZ. Ipak, za sobom vuče etički vrlo diskutabilno useljavanje u stan braće Drobac, izbačenih iz stana svog oca, pilota JNA, od kojih je jedan potom počinio samoubojstvo, a drugi je danas teški socijalni slučaj. S istim žarom kojim je poticala borbu protiv korupcije, bacila se i na krčenje putova prema Bruxellesu i pluseve za ta dva procesa nitko joj ne može osporiti. Osim tih dviju stavki, i nemilosrdan obračun sa Sanaderom te izbacivanje iz stranke, pri čemu nije vodila računa o lojalnosti prema onom koji ju je bez izbora postavio na premijersku dužnost, priskrbili su joj iznimnu popularnost u istraživanjima javnog mišljenja, kao i potporu utjecajnih međunarodnih adresa. Vrlo brzo, međutim, kada je postalo bjelodano nesnalaženje u teškim, kriznim gospodarskim trenucima, pri čemu je veći dio vremena bio obilježen poricanjem stvarnosti, popularnost i nje i njezina kabineta počela se rapidno i nepovratno topiti da bi se u konačnici potvrdila izbornim porazom. Nije na glasu kao ugodna šefica. Znale su se čuti pritužbe njenih podčinjenih, u stranci, ministarstvu ili Vladi, da se nije ustezala dizanja glasa ili inzistiranja na punom tituliranju. Od nje je glavom bez obzira pobjeglo nekoliko glasnogovornika. Autoritet je crpila isključivo iz moćne pozicije, u nedostatku osobnog i političkog autoriteta. Zadnjih nekoliko mjeseci vladavine u Banskim dvorima iritantno nije propuštala priliku naglasiti svoje zasluge i uspjehe, uvjerena u široku medijsku urotu protiv nje i HDZ-a, sa zadaćom isticanja isključivo negativnosti u vezi s njom, njenom vladom i strankom. Nije se mogla načuditi da narod ne vidi da stvari kreću nabolje. Nije razumjela što je smiješno u štednji na aromatiziranim vodama ili zašto se Hrvati ljute kad im kaže da su ljenčine koje će radije primati socijalnu pomoć nego raditi kao pastiri za kojima je velika potražnja. Nije joj bilo jasno što je iritantno u širenju tračeva, zajedno s najboljom prijateljicom, da je glavni izborni suparnik obiteljski nasilnik. Nije shvatila zašto nitko neće priznati i honorirati njene napore u zaključenju europskih pregovora i ratu protiv korupcije. Kao što sada ne razumije zašto joj u HDZ-u na nos nabijaju gubitnički mentalitet, bez zabilježene izborne pobjede, zašto prigovaraju njenoj autoritarnosti i donošenju odluka u najužem krugu, bez šire stranačke rasprave. I zato za nju tek slijedi prava bitka u kojoj ništa neće dobiti na pladnju i u kojoj se prvi put za sve mora sama izboriti. Hoće li u konačnici biti najbolja ili će poslije izbornog sabora upravo njoj biti najteže?

Darko Milinović

Od goniča pčela do kritičara

"Da sam znao da će to obilježiti moj politički život, sada bih sigurno dvaput razmislio prije negoKrila ambiciji Darka Milinovića dao je izborni poraz što bih to učinio", povjerio se nedavno u zatvorenom krugu Darko Milinović, aspirant na prvu fotelju HDZ-a, govoreći o zlosretnom vezivanju lancima u potporu Mirku Norcu i ostalima iz Gospića koje su tada privodili. Svjestan je da je ta epizoda stvorila efektnu i nezaboravnu sliku o njemu kao sirovom, rigidnom, primitivnom političaru iz ličke zabiti. "Točno je, vezao sam se lancima da upozorim da se prema tim ljudima moglo postupati i s više takta i da ih nije trebalo odvoditi pred očima djece, ali sam im isto tako rekao – 'Dečki, ako ste krivi, onda ćete odgovarati za ono što ste učinili'", objašnjava danas svoj potez koji je učinio prije više od 11 godina. Tadašnja medijska izvješća, međutim, navode da je tom prilikom uhićenima ipak poručio da "iako ih je drug Račan već osudio, mi znamo da niste počinili ratne zločine i ponosni smo na vas". U svakom slučaju, neovisno o tome što sada zdvaja nad njom, ta mu je fusnota u biografiji otvorila put prema nacionalnoj politici, jer je u stranci ocijenjeno da je šteta da takav kalibar ostane tek lokalni političar.

DADO, KAKO GA u HDZ-u od milja zovu, nije presretan zbog tih nesretnih lanaca jer želi da ga se doživljava kao modernog, europskog, konzervativnog, demokršćanskog političara 21. stoljeća. Upravo s programom "HDZ 21. stoljeća" krenuo je u detronizaciju svoje još uvijek šefice Jadranke Kosor za koju do jučer nije štedio riječi hvale, obožavanja i divljenja. Još prije tri mjeseca ubio se udvornički tjerajući pčele oko premijerke Kosor kada su zajedno u Gospiću otvarali radove vrijedne više od osam milijuna kuna na širenju tamošnje Opće bolnice. Unatoč gotovo proročanskom gafu u Zadru kad je okupljenom članstvu objašnjavao "zašto nećemo glasovati za HDZ", Milinović svoju snažnu poziciju u stranci izvlači iz sustavno visokih rezultata, zajedno s Božidarom Kalmetom, u svojoj, devetoj jedinici, iz izbora u izbore. Prije više od godinu dana u jednom je intervjuu naznačio interes za vođenje HDZ-a, ali nakon što je "dobio po ušima" u stranci, utišao se, a krila njegovoj ambiciji ponovno je dao izborni poraz. "Jadranka Kosor kao predsjednica stranke je ta koja prva snosi odgovornost, kao što bi bila najzaslužnija za izbornu pobjedu, jer da je HDZ pobjednik izbora, sigurno ne bi nitko slavio Darka Milinovića nego Jadranku Kosor, s pravom", govorio je o najlošijem rezultatu u povijesti dva tjedna nakon izbora. Već koji dan kasnije krenule su kritike na račun izostanka podrobne analize izbornih rezultata, a pri objavljivanju kandidature jasno je kazao da se u HDZ-u mora prestati stvarati kult ličnosti te da je nužno moderno vodstvo s odgovorom na nove izazove. "Na okrupnjavanje ljevice HDZ nije našao odgovor, imao je pogrešnu strategiju i to je jedan od osnovnih uzroka poraza. U izbore smo ušli u posebnoj atmosferi, ali rezultati su mogli biti bolji uz druge poteze". Nije teško zaključiti na čiju adresu idu Milinovićeve kritike. Istoj adresi prigovara i demokratske deficite unutar stranke, premda se diči titulom jednog od osnivača stranke, pa je, da je htio, na te manjkavosti mogao upozoravati i puno ranije, ali sličnih Milinovićevih riječi nije zabilježeno sve ove 22 godine, nego tek zadnjih tjedan-dva.

DADU SE SPOMINJE i kao jednog od aktivnih sudionika afere Fimi media i to na popisu onih kojima je stranačka blagajnica Branka Pavošević na ruku mjesečno isplaćivala crnu lovu. Blagajnica je svjedočila da mu je isplaćivala deset tisuća kuna mjesečno, po Sanaderovu nalogu, ukupno 200 tisuća kuna iz crnog fonda. Milinović je "priznao" uzimanje 70 tisuća kuna, koje je proslijedio kao donaciju u ratu devastiranoj crkvi Sveti Jakov u Bilaju, za što, kaže, ima i potvrdu tamošnjeg župnika. Za sebe, poručuje, nikad ništa nije uzeo. Najpoznatiji gospićki ginekolog prošlogodišnjeg je Uskrsa uselio u svoju kuću iz snova od oko 700 četvornih metara na četiri etaže, procijenjenu na pet milijuna kuna, sa solarnim grijanjem, bazenom, teretanom, konobom i vinskim podrumom. Pohvalio se da su gradnju financijski, uz vlastitu štednju i kreditno zaduženje, bitno pomogli roditelji bračnog para Milinović, te njegova sestra koja će s njima dijeliti stambeni prostor. Premda je još jesenas kao ministar zdravstva u Saboru imao neprimjerenih ispada, poput onog "na čemu si ti" upućenog zastupnici Vesni Pusić tijekom rasprave o Zakonu o MPO, iz njegova tabora najavljuju da u predstojećoj stranačkoj predsjedničkoj kampanji namjerava bitno spustiti ton i tenzije jer želi biti doživljen kao predstavnik modernog, europskog demokratskog HDZ-a. Jadranka Kosor onda valjda ne mora strahovati da će i nju sustići neke slične uvredljive i omalovažavajuće riječi iako mu je u ovom trenutku veća protivnica nego što mu je Vesna Pusić ikada bila.

Domagoj Ivan Milošević

Vatrogasac za stranačke strasti

Domagoj Ivan Milošević ima tek nešto više od godinu dana staža u partijskoj knjižici"Ušao sam i u Vladu i u stranku da pomognem svojoj zemlji, a mislim da funkciju predsjednika HDZ-a mogu obnašati bolje od drugih - ne podcjenjujući pritom nikog - pa i od gospođe Kosor", objavio je ulazeći u stranačku predsjedničku utrku Domagoj Ivan Milošević nakon tek nešto više od godine dana staža u partijskoj knjižici. On i njegovi pobornici uvjereni su da jedino on može uspješno parirati Zoranu Milanoviću u idućim parlamentarnim izborima i preuzeti od njega premijersku palicu. Vjeruje i da model prema kojem je Milanović preuzeo SDP, u njegovu slučaju može upaliti u HDZ-u, pa je tako i Vladimiru Šeksu kazao da je svjestan da je samo godinu dana u stranci i politici, ali da smatra da mu to, u ovom specifičnom trenutku, nije mana nego prednost. Zaboravlja pritom da je, osim što su u pitanju dva potpuno različita i neusporediva stranačka konteksta, Milanović u trenutku pobjede brojio osmu godinu u SDP-u. U komparaciji tih dvaju slučajeva, u procjeni Miloševićevih šansi da zasjedne na HDZ-ov tron još je važnija činjenica da je Milanović uspio u potpunosti na svoju stranu dobiti dobro organiziranu SDP-ovu mladež koja je iznijela njegovu prvu, ali i drugu pobjedu, dok Milošević mora imati na umu da HDZove omladince kontrolira Martina Banić, čija je lojalnost Jadranki Kosor neupitna. Milošević sada naprasno želi da ga smatramo političarom iako za svoga kratkog boravka u Banskim dvorima nije ostavio nikakva traga, najmanje političkog. Nikada od njega nismo čuli baš nikakvu političku ocjenu, a pokušaji novinara da izvuku neki Miloševićev politički stav uvijek su se zaustavljali na njegovoj obrani da je on tu da se bavi investicijama. Ni tu se nije iskazao, jer njegove "prijetnje" pustim desecima milijardi kuna investicija završile su negdje u vjetru.

JEDINO PO ČEMU je bio i ostao upamćen taj doktor medicine jest tajkunski status, s vlasništvom 16 stanova i 12 garaža, koje je izgradila njegova tvrtka Sigma, a za koje Milošević tvrdi da ih daje u najam. Više nego po građevinskom poznat je po vatrogasnom biznisu, a bitna karakteristika njegovih poduzeća jest da dominantno posluju s državom. To njegovim pobornicima unutar HDZ-a nije smetnja da ga predstavljaju kao mladog, uspješnog poduzetnika, neokaljanog aferama i mrljama bilo koje vrste. Njegova tvornica vatrogasnih aparata Pastor s monopolskim položajem na tržištu, prema revizorskim ocjenama, problematično je privatizirana, uz nekoliko otkrivenih nepravilnosti. Jasno, za Miloševića je to svijetli primjer privatizacije. Kao što, prema njegovu mišljenju, nema ni sukoba interesa u činjenici da je Vlada u kojoj je potpredsjednički sudjelovao donijela Zakon o zaštiti požara, prema kojem licencije za održavanje vatrogasnih aparata ne daje MUP, kako je glasilo prijašnje rješenje, nego proizvođač, pri čemu Pastor drži čak 80 posto tržišta proizvodnje vatrogasnih aparata. Nije nezanimljivo ni to što Vatropromet, tvrtka iz Miloševićeve Pastor grupe, za milijun kuna DUZS-u dobavlja vatrogasna odijela, što je Sindikatu državnih službenika pobudilo sumnju da je riječ o namještenom natječaju i udžbeničkom primjeru sukoba interesa. Ne vidi Milošević problema ni sukoba interesa ni u činjenici da je suvlasnik tvrtke Cargo Centar Zagreb koja vodi 230 milijuna eura težak projekt izgradnje velikog distribucijskog centra u Dugom Selu, za koje je zemljište poklonila država, a za to je u Vladi ruku digao i Milošević. Sve svoje sporne situacije Milošević brani standardnom, klasičnom i neuvjerljivom obranom svih političara koji na isti način love u mutnom, da je sva upravljačka prava prenio na odvjetnički ured.

MILOŠEVIĆ SE DOLASKU na čelo HDZ-a nada upravo zato što je politički terra incognita, vjeruje da je simbol uspjeha i nekompromitiranosti po bilo kojoj osnovi, da u stranku donosi moderne trendove demokršćanstva i da je idealan izazivač aktualnom premijeru Milanoviću. Najavljuje i da će mu odmah početi puhati za vrat vladom u sjeni koju kani odmah osnovati i s kojom će skakati na svaki prijedlog iz Banskih dvora koji ocijene nekvalitetnim. Zasad se čini da je Miloševićeva predsjednička kandidatura ražanj sa zecom daleko u dubokoj šumi, jer izvornu bazu unutar stranke nema, a doživljavaju ga kao eksponenta biznisa, tajkuna i krupnog kapitala i zastupnika menadžerske elite. Koliko se prosječan član HDZa, uglavnom razočaran raznim bogatunima iz vrha svoje stranke koji se pojave niotkud, može s njim identificirati i u kojoj ga mjeri želi za svog predstavnika, saznat će se krajem travnja, najkasnije u svibnju. Ozbiljne šanse postoje jedino ako stranka bude tražila vatrogasca za gašenje trenutačno rasplamsalih stranačkih strasti.

Tomislav Karamarko

Hoću-neću

Hoću-neću, standardna je medijska igrica bivšeg ministra policije Tomislava Karamarka kada se Tomislav Karamarko gotovo je 20 godina na različitim političkim dužnostimatreba izjasniti o stranačkim pitanjima. Najprije se jesenas po medijima nećkao hoće li se uopće izborno angažirati, a potom je zdvajao oko liste koja će ponijeti njegovo važno ime – nestranačka, HDZ-ova ili neka druga desna stranka. Tako se i sada prenemaže oko kandidature za predsjednika stranke, očito važući javne, i što je još važnije, unutarstranačke reakcije. "Čvrsto sam uvjeren da HDZ ima unutarnju snagu da provede demokratske promjene. To dokazuje i sama rasprava koja se trenutačno vodi u javnosti, a iz koje se nameće zaključak da će na unutarstranačkim izborima biti više kandidata. HDZ treba promjene koje će stranku promovirati u modernu europsku i demokršćansku stranku s jasno definiranim ciljevima i politikom. Ja jesam potencijalni kandidat takvog HDZ-a", tako zvuči njegovo za sada najdecidiranije izjašnjavanje o pokušaju dolaska na čelo HDZ-a.

DVADESET GODINA karijere na najrazličitijim političkim dužnostima i rad za razne, često i suprotstavljene političke opcije, od čega su ga uglavnom obilježile najviše funkcije u sivoj zoni represivno-špijunskog aparata, za Karamarka su reference koje obećavaju moderan i europski HDZ. U devedesetima je šefovao kabinetima predsjednika vlada Josipa Manolića i Franje Gregurića, a potom i Sabora Stjepana Mesića, kojem je i vodio izborni stožer u prvoj predsjedničkoj pobjedi. Savjetuje ga u pitanjima nacionalne sigurnosti, a zatim redom preuzima UNS, POAu pa SOA-u, da bi od 2008. "gulio" na dužnosti ministra unutarnjih poslova. Članstvo u HDZ-u napušta 1996. da bi ga obnovio neposredno pred izbore 2011. Još dok je Sanader drmao HDZ-om, u dijelu stranke razmišljalo se o Karamarku kao predsjedničkom kandidatu koji je za HDZ trebao izboriti Pantovčak. Procjene da bi njegova desna retorika, koja je nekako u to vrijeme uz obilaske Bleiburga ojačala, brzo su gurnute u zapećak kad su ankete pokazale da u javnosti ne vlada pomama za takvom predsjedničkom retorikom. Unatoč propaloj nominaciji u ime HDZ-a, Karamarko je nakon lutanja i traženja političkog identiteta odlučio svoju poziciju graditi na borbi protiv komunizma dvadeset godina nakon njegova službenoga odumiranja. Tako je prije nekih godinu dana u Saboru najavio snažno istraživanje i procesuiranje komunističkih zločina da bi najavu ove jeseni i realizirao organiziranjem lova specijalaca na onemoćalog i jedva pokretnog Josipa Boljkovca. Da Karamarkova blamaža bude veća, Boljkovac je nakon intervencije Ustavnog suda pušten zbog nezakonite istrage i proceduralne greške.

OSIM PROBLEMA S političko-ideološkim samoodređenjem, Karamarko je u probleme upadao i zbog svoje tvrtke Soboli, koja se bavi mutno definiranim sigurnosnim konzaltingom, bilo da je riječ o sumnjama u pogodovanje i namještanje državnih poslova toj tvrtki bilo da je riječ o ulasku u obavještajnu sferu pod krinkom legalnog biznisa. Kada je Soboli u pitanju, Karamarko ne preza ni od čega, pa se tako ne libi demanti na Nacionalov tekst o poslovanju te tvrtke poslati po uniformiranu policajcu da ne bi bilo dileme oko poruke koju šalje. Kako nije verbalni virtuoz i šampion artikulacije, rječitije mu je bilo poruku i demanti dostaviti s pendrekom. Premda ne treba zanemariti kadrovski bazen ražalovanih špijuna koji se još uvijek vucaraju dijelom HDZ-a, Karamarko se većoj unutarstranačkoj bazi koja bi ga trebala iznjedriti na čelno mjesto ipak ne može nadati, a da i javnost ne izgara za takvim stranačkim čelnikom, pokazali su njegovi neslavni rezultati na prosinačkim izborima u 3. izbornoj jedinici.