Ivan StarčevićHOUDINI – ČOVJEKOV BIVŠI NAJBOLJI PRIJATELJ
Utorak, HRT 1, 22.50
Vijenac
Po scenariju Ivane Ožetski, u produkciji «Studija K.I.S.», vidjeli smo nešto najtužnije na svijetu, nešto toliko potresno da je snimatelj Davor Kalaica, poslije ovog krajnje traumatskog iskustva s kamerom u šinteraju, lako mogao dobiti neki PTSP pasjeg porijekla. Vidjeti ne pseće oči, nego pogled psa (jednog, drugog, trećeg, četvrtog itd.) koji zna da će ga šinteri uskoro likvidirati nije svakidašnje iskustvo, bio je idealan početak dokumentarca o psećim skloništima u Zagrebu, Rijeci i Osijeku. Ljudi koji u njima rade odmah su nas dobili na svoju stranu, jer cilj njihova posla je spasiti napuštene pse od neumitne sudbine koja ih čeka nakon 29 dana boravka u gradskom šinteraju. Ana Horvat, Tanja Brkić i Davorko Feil osobe su civilizacijski daleko iznad Lijepe naše u kojoj se na ljubav prema životinjama uobičajeno gleda kao na nešto čudno.

KULT.
Utorak, HRT 1, 23.22
Kaktus
Gradonačelnica Dubrovnika koja se zove kao neko drugo mjesto (Šuica) ne zna citirati Gundulića, ali se ipak u to upušta. Zašto? Možda zato što zna da ni dvije voditeljice emisije koja se bavi kulturom ne će primijetiti njeno sakaćenje stihova o kolu sreće. Po našoj gradonačelnici «kolo sreće vrti se uokrug», što nema veze s Gundulićem, ali ima s hipotetskim gradonačelnikom Stratforda na Avonu koji bi se usudio govoriti Shakespearea u svojoj nepametnoj verziji. Takav gradonačelnik ne postoji, osim kod nas, u Gradu zvanom «hrvatska Atena» i zapravo je gradonačelnica.

DRUGO LICE
Četvrtak, Nova TV, 22.40
Četiri kaktusa
Petar Vlahov, kao tipični voditelj smiješne Nove TV, i ovaj put pokazuje uobičajenu razinu opće kulture obaveznu za rad u ovoj tv kući. Nešto se na kraju zapričao sa sveprisutnim predsjednikom Mesićem i zaključio ilustrativnom paralelom: «Da to napravite Japancu, on bi uzeo harakiri i ubio se». Riječ je bila o novčanoj vrijednosti dara koji Predsjednik smije primiti, a pri riječima «uzeo harakiri» akademik Vlahov nedvojbenom je gestom (rukom prema drobini) pokazao da je harakiri zapravo nož. Uz još neke inovacije koje nam prostor ne dopušta, a povjerenje čitatelja čini ih dodatno nepotrebnim, navoditi Petar Novinar Vlahov sve čvršće zauzima mjesto usred našeg gledateljskog srca.

TENIS: ANČIĆ – JOHANSSON
Subota, HRT 3, 20.02
Kaktus
Domoljubni glas iskusnog reportera Dušanovića odmah smo prepoznali po optimističkoj rečenici kojom je dotični popratio sliku poluprazne dvorane u Milanu: «Posjeta nije tako velika kao inače». HRT je prenosila tri Ančićeva meča, u četvrtak, subotu i nedjelju, i svaki put su tribine bile poluprazne, ali domoljubna je dužnost svakog pravog hrvatskog novinara na kraćem boravku u inozemstvu – da laže. Sportski novinar lagat će o hrvatskim sportašima, a kulturni novinar o hrvatskim kulturnjacima, npr. o velikom uspjehu filma Vinka Brešana u Berlinu.
Daleko više od toga što uzoriti govornik čuo nije za riječ «posjet», naše pažnje je vrijedno njegovo višedesetljetno nastojanje da bude pametniji od svakoga u publici i od svih na sportskom terenu. Zato je u ovoj našoj divnoj zemlji prava mala šteta što Dušanović nije žena nekog hrvatskog stubišno-borilišnog muškarca, npr. Nobila ili Čučića, pa da jedan od te dvojice sjedi uz njega i povremeno pojačano gestikulira brzom kretnjom od koje g. Dušanović pada niz stubište tribine svaki put kad se upusti u sveznadarsko savjetovanje g. Ančića i gledatelja. Tenisaču Ančiću je g. Dušanović tri dana govorio što i kako da igra. Kad to ili bilo što drugo g. Ančić izvede, onda bi g. Dušanović, kao da zbori iz svojeg osobnog šampionskog iskustva, gledatelje upozoravao da nije lako izvesti ovo ili ono. G. Mićo Dušanović je već dobrih 20 godina vrlo ozbiljno bolestan (tamo negdje od Roland Garrosa 1983.), pa se skorom ozdravljenju ne možemo nadati. Jedina šansa bio bi njegov brak s Nobilom ili Čučićem. Sretna okolnost je što se obojica razvode, a nesretna naše staromodno bračno zakonodavstvo koje ne dopušta alijanse Čučić – Nobilo, Dušanović – Čučić, Dušanović – Nobilo, Sušec – … (upišite prezime mladoženje po volji), Blažičko – … (vidi prethodnu zagradu) i slične. Ovo neodgovorno mačističko nagađanje najlakše bi presjekla pretpostavka o identičnoj vjerskoj opredijeljenosti gg. Čučića, Nobila i njihovih mladenki. Kada bi njihova vjerska zajednica tolerirala mnogoženstvo, tada bi si mladoženje mogle bratski raspodijeliti sportske novinare i svaki mlatiti svoju polovicu, a poslije svakog prijenosa mogu se hitno, dok uši još bride a masnica još nema, naći nedjeljom u dva kod Ace Face i pričati kako se sve dogodilo slučajno.

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
Četiri kaktusa
Berlinski festival nije završen i nitko nije dobio nagradu – eto što bi pomislila tipična neodgovorna hrvatska tv gledateljica koja usto, što je također tipično, ne voli hrvatski film. Samo takva jedna krajnjeg prezira vrijedna osoba može od HRT-a tražiti pristojnu vijest o filmskom festivalu koji, kao i svaki filmski festival, završava podjelom službenih nagrada. I samo takva jedna filmološki i patriotski bezvrijedna duša može u ovakvim okolnostima, kad Brešanov film nije dobio ni jednu jedincatu nagradu službenog festivalskog žirija, očekivati da će HRT zucnuti i jednu jedincatu riječ koja bi mogla upućivati na katastrofu. Pravi domoljubi, tj. ljudi koji obožavaju kretenske hrvatske filmove, očekivali su i dobili jedinu poštenu vijest, a ta je da je «naš» film dobio nagradu nekakve berlinske mirovne zaklade. Ako smijemo primijetiti, trebalo je to našim ljudima, gledateljima Dnevnika, nekako jednostavnije priopćiti, da stvar legne u narod. Previše se tu kompliciralo, umjesto da se jednostavno kaže da je hrvatski film dobio Nobelovu nagradu za mir, a ako i nije, on ju je zaslužio. Za početak, on je u prastaru tradiciju medijskog prepariranja naših crkotina uspješno ujedinio novinske i tv izvjestitelje.
Svašta se u proteklih četrdeset godina moglo predbaciti Dnevniku, ali ovo nikad. Žrtve ispod srušenog krova u Moskvi spašavalo je oko tisuću «spasioca». I u najgora vremena, daleki preci današnjih voditeljica govorili su spasilaca, ronilaca i slične pravopisne banalnosti.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
kaktus
U pokušaju da dokrajči gosta, voditelj Stanković ga je za početak podijelio po pola. Pola emisije gledatelji su mogli telefonski glasovati o odvjetniku Nobilu, a drugu polovicu emisije bili su zamoljeni posvetiti Nobilu mužu koji je udario svoju ženu. Tijekom te druge polovice sam muž Nobilo sebe je podijelio na nekoliko nespojivih dijelova i pokazao g. Stankoviću kako se to radi. U postupku dijeljenja g. Nobilo je sebe opisao kao osobu koja se nikad ne svađa, nikad se ne živcira, ne galami, ne psuje. Sveznajući Stanković, koji trećim okom na leđima uvijek zapazi studenticu novinarstva koja ima pitanje za gosta, propustio je Gandhija Nobila upitati bar jednu stvar: kako to da se takav notorni mirotvorac uspio ipak ražestiti toliko da udari gospođu s kojom se razvodi. A što o svemu tome ima reći udarena gospođa i što je uzrok njene šutnje, saznat ćemo čim se g. Stanković sabere. Šteta je da takav jedan takav u svakom pogledu uzor muž kao g. Nobilo, koji je k tome i uzdanica jedne naše ultraljevičarske strančice (Čačićeva i Pusićkina HNS), ne gostuje kod Ace Face i dvije-tri nedjelje za redom.

GLAMOUR CAFE
Nedjelja, HRT 1, 21.11
Četiri kaktusa
Imate loše novinare i loša vam je emisija, izjavljuje novinaru naš od sada pa zauvijek najbolji tv kritik Severina Vučković. Da njena usta ne lažu, vidjelo se i po konstataciji «još uvijek je hladno pa štekati nisu zakrčili Bogovićevu», kojom je počelo svečano slikanje subotnjih provincijalaca na Špici koja to nije. Ova neviđena uvodna bezobraština novinarke Nensi Proface o nekakvim štekatima u zagrebačkoj Bogovićevoj brzo je izblijedjela kad se u reportaži pojavio Slaven Letica odjeven kao eskimski gonič pasa kojem je vruće. Zadržao je samo originalnu krznenu kapu sa štitnicima za uši, od udomitelja je dobio lakši kaput, a vestu s romboidnim uzorcima staru 30 godina drmnuo je s poda ispred zatvorenih vrata Caritasa na Gornjem gradu, negdje iza Matoševa spomenika. Ekskluzivno za Sinišu Svilana i njegovu sve bolju emisiju s pljesnivim materijalima o kojima g. urednik zanosno laže da su ekskluzivni, krivi Letica je sebe proglasio pravim hrvatskim predsjednikom, što treba pozdraviti i predložiti da njegovo mjesto u Hrvatskom saboru popuni ambiciozni Siniša Svilan.