Na Sveučilišnom trgu u Bukureštu prošlog tjedna demonstranti su napali predsjednika Traiana BasescuaProšloga su tjedna eksplodirali prosvjedi u inače mirnoj Rumunjskoj. Nakon što su se preko Facebooka proširili u četrdesetak rumunjskih gradova, potkraj tjedna kulminirali su u Bukureštu. Ponovo su se čuli bijesni poklici nezadovoljnika i nevoljnika u centru rumunjskog glavnog grada, na Sveučilišnom trgu, tradicionalnom političkom i prosvjednom okupljalištu s kojeg su kretale sve rumunjske revolucije, pa i ona potkraj 80-ih u vrijeme svrgavanja Ceausescua. Ovaj put prosvjednici nisu tražili samo ostavku premijera Emila Boca, što je dosad bilo uobičajeno. Pozivi da odstupi bili su upućeni i Traianu Basescuu, najmoćnijem rumunjskom političaru. Basescu još od 2004. godine kao predsjednik Rumunjske kormilari državnom politikom i budućnošću zemlje.

Centar Bukurešta bio je poprište žestokih sukoba žandarmerije i prosvjednika, među kojima su službeni državni organi prepoznali, ponajprije, "huligane" oličene u združenim pripadnicima navijačkih skupina Steaue (u prijevodu: Zvijezde) i Dinama iz Bukurešta. Nakon ovog dramskog zapleta na istočnoj granici Europske unije nametnulo se i pitanje stižu li to vjetrovi "arapskog proljeća" i pobune u Europu. Premda je riječ o perifernoj zemlji Europske unije, državi na njenom krajnjem istoku, požar nezadovoljstva mogao bi se nastaviti širiti i ostalim slabije razvijenim, tzv. "tranzicijskim prostorom" te najmoćnije zajednice država u svijetu. Radi se o siromašnijim članicama Europske unije, koje su, zasigurno, i osjetljivije na posljedice aktualne "dužničke krize". Toj se krizi, kao što vidimo, ne nazire kraj.

Pomisao o izvozu "arapskog proljeća" na europsko tlo preko Rumunjske nije bila posljedica samo puke činjenice što su prosvjedi u Rumunjskoj, baš kao i u arapskom svijetu, krenuli preko Facebooka. Tome je kumovao i jedan posve bizaran detalj: detonator prosvjeda koji je službeno protumačen kao protivljenje donošenju novog zakona o zdravstvu, bila je ostavka jednog ravnatelja u rumunjskom ministarstvu zdravstva. Riječ je o Raedu Arafatu, liječniku arapskog porijekla. Ovaj u Rumunjskoj cijenjeni liječnik Palestinac je koji je sa sirijskom putovnicom došao na studij medicine u Bukurešt u vrijeme Ceausescuova režima. Nakon studija oženio se i ostao u Rumunjskoj. Njegov najveći profesionalni doprinos rumunjskom zdravstvu bila je organizacija posebnog sustava hitne pomoći, koji je i u Europi prepoznat kao jedan od boljih u svijetu.
Premda je ostavku podnio zbog toga što se novim zakonom htjelo privatizirati i hitnu pomoć, što nije baš uobičajeno, a on je to, vjerojatno, doživio i kao napad na sustav koji je gradio, i njegovo podrijetlo navelo je promatrače da nagovijeste vjetrove "arapskog proljeća" u Rumunjskoj. Poslije višednevne velike gužve na ulicama rumunjskih gradova predloženi zakon je žurno povučen iz parlamentarne procedure. Ali duh je već bio pušten, pa ga je sada teško vratiti u bocu. Na sam povod prosvjeda već se počelo zaboravljati, a težište prokuljalog nezadovoljstva preusmjerava se na tešku socijalnu situaciju u jednoj od najsiromašnijih zemalja Europske unije. U Rumunjskoj su mirovine već dvije godine zamrznute, plaće u državnom i javnom sektoru u kojem radi više od milijun zaposlenika drastično su srezane, a prosječna plaća se kreće oko 350 eura.

Sva rezanja državnog proračuna obavljena su pod strogim nadzorom MMF-a. Rumunjska je u proljeće 2009. dobila financijsku injekciju od 20 milijardi eura. U tom kreditnom aranžmanu zajedničkim snagama sudjelovali su i Europska unija sa 7 milijardi, te MMF koji je Rumunjskoj dao 13 milijardi eura. Ali taj novac nije stigao odmah nego je bio raspodijeljen na obročne, tromjesečne rate. Novčani obroci su odobravani, dakako, ovisno o tome koliko se Rumunjska pridržavala preuzetih obveza. Drugim riječima, novac ne bi bio doznačen ako se rumunjska strana ne bi pridržavala dogovora. Upravo taj dogovor podrazumijevao je drastične rezove u državnim i javnim financijama, koje dovode do izljeva nezadovoljstva i na ulicama rumunjskih gradova.

Ma koliko su ti proračunski rezovi u rumunjskoj javnosti bili doživljavani kao drakonske mjere, jer su nužno rušile dotadašnje navike Rumunja, pristigli novac ipak je olakšao gospodarsku situaciju. Spriječio je da Rumunjska ne krene stopama Grčke. Europska unija je u svemu tome bila od znatne pomoći jer je i sama otvorila svoje trezore. Od Europske komisije Rumunjska je dobila 5 milijardi eura, a po milijardu eura od Europske banke za obnovu i razvoj te Europske investicijske banke. Unatoč ovom relativnom uspjehu, njen politički establishment našao se na udaru opozicije, među ostalim i zbog toga što Rumunjska od namijenjenih joj sredstava iz Europskih fondova ne uspijeva povući više od 4 posto odobrenog novca. Ključno pitanje glasi: ne plaća li Rumunjska na taj način cijenu raširenoj korupciji u državnoj administraciji?

Ma kako tumačili postojeću situaciju u Rumunjskoj, očito je da joj treba još svježeg novca. Dok u postojećoj atmosferi krize u Europi narastaju strahovi da bi radikalna desnica mogla preuzeti inicijativu, u Rumunjskoj trenutačno te opasnosti nema. Štoviše, desnica u Rumunjskoj, sublimirana kroz stranku Velika Rumunjska, na zadnjim parlamentarnim izborima nije uspjela osvojiti ni jedno zastupničko mjesto. Njeno institucionalno preživljavanje omogućio je tek uspjeh lidera te stranke Corneliua Vadima Tudora, koji je s još dvojicom stranačkih kolega uspio ući u Europski parlament.
Konačan odgovor na pitanje političke budućnosti Rumunjske dobit će se u studenome ove godine kada će se održati parlamentarni i lokalni izbori. Trenutačno se procjenjuje da će vladajuća Demokratsko-liberalna stranka, koju iz pozadine podupire predsjednik Traian Basescu, nekadašnji njen stranački šef, teško obraniti svoju poziciju. Već uspostavljeni savez socijaldemokrata i liberala u naletu uličnog nezadovoljstva već je meta zahtjeva za raspisivanjem prijevremenih izbora. Sudeći prema dosadašnjem iskustvu, vjerojatnije je da će Rumunjska, ipak, pričekati kasnu jesen kad će o istom trošku biti održani i parlamentarni i lokalni izbori.

Kako god završilo to političko nadigravanje, ni budućoj vladi neće biti lako odgovoriti izazovima novog povijesnog doba obilježenog permanentnom ekonomskom krizom. Ona samo mijenja pojavne oblike prerastajući iz "financijske" u "dužničku krizu", a da se kraj tog smjenjivog niza ne nazire. Rumunjska će trenutačno, po svemu sudeći, morati zaboraviti na prosperitetno razdoblje do 2008. godine kad je bila i među vodećim zemljama Europske unije po izravnim stranim ulaganjima. U trogodišnjem razdoblju uoči krize procjenjivalo se da je u Rumunjsku ušla čak 21 milijarda eura izravnih stranih ulaganja, a ugledni londonski Financial Times još je prije dvije godine procjenjivao da će tip automobila Logan rumunjskog automobilskog proizvođača Dacie nadmašiti najprodavaniji automobil u svijetu - nekoć popularnu Volkswagenovu "bubu".