Objavljeno u Nacionalu br. 434, 2004-03-09

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

Gripa i ja

Neka crknu, crknu, crknu! Nek se pobiju međusobno ti ubojice, vlasnici naših tijela i duša! Nek im se zatre prokleto sjeme! Želim sjediti u prvom redu arene i gledati kako prašina pije prokletu krv!

Vedrana RudanVedrana RudanImala sam gripu. Deset dana temperatura mi nije padala ispod trideset i devet, onda se spustila. Odjednom sam se, mokre glave i mutna oka, opet našla u Hrvatskoj. Gadni Šeks gledao me s ekrana zlobnim očicama, sretan što je ponovno drugi među nejednakima. Sabornici i sabornice lupali su nekim predmetima po klupama, tražili su pauzu koju im Drugi nije htio dati. Urlali su, kesili se i vrištali, izgledali su poput luđaka kojima je šef ludnice rekao da neće dobiti kolač jer ni danas nije Božić. Ništa novo, ništa novo, stenjalo je moje mokro tijelo, a prljava kosa pokrivala mi je oči. Ništa novo, ništa novo, ništa novo. Bila sam sama doma. Čovjek je uvijek sam kad se probudi iz mrtvih. Dok umire, mnogi su uz njega. Iz košare sam izvukla stare novine i… Oh! Ipak! Nešto novo, nešto novo! Nešto novo! Ovih su dana, dok smo se borile na život i smrt, razbojnici oteli dijete nekakvom hrvatskom bivšem generalu. Dječak ima sedamnaest godina, svi su mediji znali da je otet, ali vijest nije procurila zato jer se tako i samo tako mogao sačuvati jedan mladi hrvatski život. Dok smo se borile na život i smrt, ponavljam se, ali to jest bila teška borba, hrvatski bivši general lutao je Zagrebom i tražio milijun i pol eura da bi spasio sinu glavu. Uspjelo mu je. Policija je zahvalila medijima koji su šutjeli, dječačić koga su zločinci ostavili bosonoga s vrećom preko glave, oporavlja se od strašnog stresa, hrvatski narod iz sata u sat sluša vijesti, gleda televiziju, čita novine i strepi. Hoće li taj prestrašni šok štetiti djetetovu zdravlju? Hoće li uspješno završiti neki razred privatne škole? Kako je uopće moguće da toliko razbojnika sudjeluje u otmici, jedno devet, kad ih je kod otmice Lindberghova djeteta bilo manje? To je strašno uznemirilo novinarku Hrvatske televizije specijaliziranu za zločince, otmice i zločinačke organizacije. Kašljala sam i kroz masnu kosu gledala naslovnice novina i specijalne emisije televizijskih postaja. Sve je rečeno o gripi. Ruši imunitet, iscrpljuje organizam, masti kosu, mijenja glas, izaziva kašalj i curenje iz nosa. Kod mene se dogodilo nešto jezivo. Prokleta mi je bolest totalno promijenila ličnost, uništila je u meni sve ljudsko. Gadan, strašan, jeben osjećaj. Dok je cijela Hrvatska u suzama, brigama, žalosti i nemiru, meni se živo jebe za sudbinu jadnog dječaka?! Hoće li ikad doći k sebi? Ili neće? Hoće li do smrti sanjati vreću preko glave? Ili neće? Da li će, uvijek, kad bude pogledao svoje bose noge, dobiti živčani napadaj, ili neće? Da li će do smrti ići ulicom s osjećajem da iza njega netko hoda s vrećom, ili neće? Jebe mi se! Jebe mi se!

SINOVI SITNIH REFERENATA Sinovi hrvatskih tajkuna koji su u Jugoslaviji bili sitni referenti žderu jastoge od devet kila s majonezom CIJENA LJUDSKOG MLIJEKA Porodilje nabreklih sisa sretne su jer je njihovo mlijeko postiglo željenu cijenu Prokleta gripa! Više nemam temperaturu, a ipak mi pred bolesnim očima skaču bezvezne slike. Hrvatski političari, bivši jugoslavenski udbaši, cere mi se, pijani, i mašu partijskim knjižicama iz hrvatskih dvoraca i vila. S njima su kurve koje su za vrijeme Jugoslavije bile djevojčice. Jugoslavenske šoferčine drndavih autobusa i kamiona pred kapijama privatnih zagrebačkih škola iz ogromnih džipova iskrcavaju svoju dječicu u uniformi. Sinovi hrvatskih tajkuna koji su u Jugoslaviji bili sitni referenti žderu u poznatom opatijskom restoranu jastoge od devet kila s majonezom, šaraju po goloj guzici moje kćeri koja ih služi, malo kao konobarica, malo kao kurva. Kašljava dječica ulaze u ambulante sektorskih liječnika i traže ispričnicu jer su bili bolesni od gripe, ali nemaju osam ili deset ili dvanaest kuna koliko košta čarobni papirić bez koga se ne mogu pojaviti u svojoj državnoj školi. Tisuće hrvatskih prodavačica tresu se pred talijanskim i njemačkim i austrijskim šefovima koji su otkrili da su jučer otišle doma već oko ponoći. Porodilje nabreklih sisa mašu mi sretne jer je, najzad, njihovo mlijeko postiglo željenu cijenu. Balovi, balovi, balovi… Prokleta gripa! Htjela bih se vratiti u staru sebe, biti kao i svi ostali Hrvati koji uvijek gledaju tamo kamo im se pokaže. Htjela bih plakati nad sirotim otetim klincem i budućim otetim klincima i brinuti se da li će na vrijeme sakupiti novac za otkup svi ti bivši generali, referenti, šoferčići, kondukterčići, trgovčići… Hoće li spasiti svoju dječicu sve te ubojice, vlasnici naših tijela i naših duša, vlasnici tijela naše djece i njihovih duša, vlasnici tijela naših unuka i njihovih duša? Umjesto da takve brige brinem, u mene je ušao vrag. Obuzima me paklena želja! Neka crknu, crknu, crknu, crknu! Neka crknu, crknu, crknu! Nek se pobiju međusobno! Neka Janko otme sina Marku! Neka Marko otme sina Janku! Nek im se zatre prokleto sjeme! Neka sami izaberu tehniku. Ja samo želim sjediti u prvom redu arene i gledati kako prašina pije prokletu krv!

Vezane vijesti

Znanstvenici otkrili gen koji regulira odgovor na gripu

Znanstvenici otkrili gen koji regulira odgovor na gripu

Genetsko otkriće moglo bi objasniti zašto neke osobe ozbiljno obole ili čak ne prežive gripu, dok druge prođu s blažim simptomima koji su ograničeni… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika