Ivan StarčevićLATINICA: MOJ TATA I JA
Utorak, HRT 1, 9.45
vijenac
Za marginaliziranu ulogu očeva u životu djece odgovorni su: a) sami očevi (smatra 59 % gledatelja), b) majke (41 %). U prvoj od dirljivih i uobičajeno kvalitetnih reportaža vidjeli smo oca, glumca HNK u Rijeci. Tata Dražen Mikulić brine se o sinu Leu koji nakon razvoda živi kod njega i jasno je bilo već nakon prvih prizora izmjene nježnosti da je pred nama još jedna od izuzetno uspjelih Latinica. Reportaže o ženi koja je mužu natovarila napastovanje vlastitog djeteta, pa o ćaći Čačiji, o ženi koja priča da muž tuče i nju i dijete, pa o majci samoj s malim djetetom (tata je zbrisao) mnogima su natjerale suze na oči (da, proveli smo malu anketu), a ni gosti u studiju nisu bili loši, čak ni stanovita splitska odvjetnica koja je upravo dosegla zenit svoje popularnosti, pa nacija može odahnuti. Gđa Stanovita je na temelju svojeg iskustva u brakorazvodnim parnicama došla do zaključka da centri za socijalni rad ne rade dobro, tj. na temelju vrlo površnog uvida preporučuju sudu kome da pripadne dijete. Njenu priču poduprli su i drugi sudionici emisije, pa i mi naprosto nemamo kud nego složiti se, ali to je najmanje važno. Latin i njegovi suradnici, tj. Latinice i Latini, ne gube polet i uspijeva im održati razinu visoko visoko, na poziciji koja je uzor profesionalcima i izvor zabave gledateljicama i gledateljima.

PORTRET UMJETNIKA: IRENA PASARIĆ
Utorak, HRT 1, 23.10
vijenac
Gledati našu proslavljenu baletnu prvakinju Irenu Pasarić kako pleše poseban je doživljaj. Osoba koja je mršava i krhka kad sjedi i razgovara, ili bez veze hoda po dvorani, djeluje stabilno i čvrsto, kao stijena, čim se počne okretati oko svoje osi. Njena pedagoginja iz mladih dana rabi baš tu riječ (os) kad opisuje njen rijedak talent, a da je Irena Pasarić jedna od rijetkih govore i mnogi njeni suradnici. Bez patetike i suvišnih verbalizacija, u točno odmjerenim dozama intervjua i baletnih prizora, ovaj tv film jedan je od rijetko uspjelih ostvarenja, rijedak skoro kao talent Irene Pasarić.

24 SATA
Srijeda, Nova TV, 19.00
četiri kaktusa
Sa zakašnjenjem od 24 sata, odatle ime emisije, objavljena je reportaža s jučerašnje male seoske priredbe koju je Nova TV priredila sama sebi u povodu, ni više ni manje, prve obljetnice emisije “24 sata”. Kao što i priliči jednogodišnjoj tradiciji ovog amaterskog podviga i njegovih glavnih junaka, voditelj Kopljar pročitao je dezinformaciju o glasovanju povoljnom za Zagreb, grad u kojem će se daleke 2007. godine, odlučeno je u dalekoj Dohi, održati pojedinačno svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu. Hveliki Hrvat Hkopljar hnaciju hje hdezinformirao hrečenicom “odluka je bila tijesna: 89:84”, što vam pišemo,kao što vidite, u šiframa, da se ne bi tko uvrijedio.
Dok je komičnoj Novoj TV, od vlastite veličine, sve već tijesno, prava televizija (HRT iste večeri) priopćuje da je odluka u Dohi bila razmjerno vrlo široka. Za Zagreb je glasovalo 84 ping-pong funkcionara, a za Stockholm njih 48. Isti rezultat donijele su i sutrašnje novine, što je idućih dana utjecalo na pribranost Branka Vukšića. Ovaj već sada kultni čitatelj vlastitih komentara počeo je u srijedu, a nastavio i u četvrtak, nekontrolirano prebirati rukom po papiru. Skupi on četiri svoja svevideća prstića u šiljak, pa šakicom putuje od vrha papira do dna i natrag, što je prilično jezivo. Da li on to, kod zdravih očiju, čita Brailleovo pismo ili samo želi odati počast prvim nekontroliranim trzajima voditeljica davnašnjih prvih “Motrišta”, ne možemo reći, jer nas je shrvala briga za zdravlje savjetodavca nacije. Ljudi se pitaju što će biti s Hrvatskom, ako g. Vukšić samo jedne večeri ne pročita svoje misli. Hoćemo li dočekati jutro živi? Zato neka Bog i Hebrang očuvaju zdravlje našeg Vukšića. Nadamo se da će Hebrangu bar ovu jednu jedinu stvar uspjeti obaviti bez većih incidenata.

BRISANI PROSTOR
Srijeda, HRT 1, 20.40
četiri kaktusa
Ne zna se što u ovoj emisiji profesionalno integritetnog (sic!) Joze Kapoviće radi totalno reklamerski prilog o Antiterorističkoj jedinici iz Lučkog. Nedostajalo je samo još to da ih reporterka nazove “popularnim Alfama”, što bi savršeno sjelo u dirljivo sklepani kontekst. Tepati ljudima s kapuljačama na glavi, koji skaču iz helikoptera, zavrću sumnjivcima ruke na leđa i nikada ne smiju otkriti svoj identitet, a pritom sebe potpisati punim imenom, velika je hrabrost autorice.

MERIDIJAN 16
Srijeda, HRT 1, 22.24
vijenac
Branko Lijep Pozdrav Nađvinski imao je čast najaviti odličan komentar Ivane Petrović o rezultatima rada policije i državnog odvjetništva na slučaju otmice maloljetnog sina generala Zagorca. Gđa Petrović ne mora biti u pravu, ali bilo je zanimljivo čuti da su za otmicu osumnjičena čak devetorica, što HRT-ova analitičarka skoro pa ironično proglašava svjetskim rekordom, jer od otmice Lindberghova sinčića do danas, u proteklih sedamdeset godina, nikad se nije dogodilo da osumnjičenih bude više od četvero. Iako ironija ide na račun policije, a mogla bi se jednako tako odnositi na nesposobnost otmičara – nije važno, važnije od toga je da se Rvacka televizija ipak, svake milijunte godine, zna oglasiti i na drugi način, a ne samo krivim sažimanjem dosadnih sjednica. Ako ste zakleti neprijatelj i najmanje dozice podrugljivosti u tretiranju važnih društvenih događaja (a otmica sineka koju su izveli drugi bogati sineki važna je stvar), ne možete odbiti ono što svatko voli: dašak misterije.
Počujmo: “dok u Hrvatskoj traju polemike vezano uz uporabu kondoma među mlađom populacijom – crkva se tomu protivi te preporučuje prirodne metode zaštite – s Europske konferencije o AIDS-u u Dublinu stižu preporuke o važnosti takve vrste prevencije, kako bi se spriječio daljnji porast te najraširenije bolesti u povijesti čovječanstva”. Vjerovali ili ne to je bila najava u četvrtak. Na koju “vrstu prevencije” Nađvinski misli ostalo je nejasno, sve dok se u studiju nije pojavio gost s dva kondoma, jednim za sebe i drugim za Lijepi Pozdrav. Naravno da lažem, ali i gost i LP Nađvinski trebali su nataknuti gumičice, tek toliko da nestane rebus iz najave i da naciju više ne potresa pitanje hoće li Nađvinski upotrijebiti prevenciju ili će i dalje djelovati nepreveniran i gledatelje izvrgavati pogiblima AIDS-a.
U tjednu s Brankom LP Nađvinskim ponosno ističemo i njegovu emisiju u petak. Otvorena je velikim slovima prve teme, ispisanim na video zidu iza našeg voditelja i pjesnika. Lijepo se mogla pročitati sintagma, metafora čak, koja je glasila Çveo šutnje”. Riječ je bila o prozaičnom Haagu. O, pjesniče i uredniče, dobro nam došao.

DNEVNIK
Četvrtak, HRT 1, 19.30
kaktus
U Dnevniku čujemo pohvale policiji, a iste večeri, samo malo kasnije, kod Lijepog Pozdrava, neki drugi novinari iste televizije upuštaju se u kritičke analize i komentare o našim policjotima koji masovno hvataju otmičare. Pustimo sad te male nepodudarnosti, jer pred nama je čudo konzistencije zvano gđa Elizabeta Gojan. Večeras je izjavila da je “džordž-dabl-ju-buš nazvao džej-ef-kerija”, tj. telefonirao mu je, tom novom predsjedničkom kandidatu kojim će nas prečasna Gojan toviti idućih mjeseci, a možda i godina. Ponesena rijetkom spoznajom da ima kvocijent inteligencije kao filmska zvijezda Sharon Stone, teta Elizabeta našem se pučanstvu nametnula kao osoba koja je čvrsto uvjerena da govori Amerikancima kad Hrvaticama i Hrvatima već godinama obznanjuje da se sadašnji američki predsjednik zove džordž-dabl-ju-buš, jer da kaže samo George Bush, mi bismo pomislili pitajbogašto. Budući da lektori ne mogu disciplinirati raspupalo autorstvo gđe Gojan, možda bi pomogla uputnica na seanse s Brankom Šeparović koja i kad je totalno nepronična glede ikakvog smisla, uvijek govori hrvatski.
Hrvatski hrvatskom ministru zdravstva i hrvatstva Andriji Hebrangu (sinu pokojnog Andrije Hebranga, kažu pouretorturne Marijana i Petra) cijelog je tjedna govorio predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Lucić, kodno ime Luce. Večeras je g. Lucić definitivno prikliještio Hebranga. Tražio je da zdravorvacki ministar objavi imena novinara koji su bili u interesnom braku s ministarstvom ili da zauvijek zašuti, što je hrabri Hrvat Hebrang hi hučinio. Hna hnekoliko hdana hje hzačepio i onda hsmijenio honog hsvojeg hbahatog hpomoćnika koji je počeo aferu, što smo vam prisiljeni priopćiti šifriranim pismom, da ne poremetimo odnose zdravstva i hrvatstva, koje moramo čuvati kao zjenicu oka svojega.

CRNA KRONIKA ILI DAN ŽENA
Petak, HRT 1, 20.10
vijenac
Jedna prijateljica (Hana Hegedušić) žali se drugoj (Nina Violić) kako ne može naći dečka. Plakanje na ramenu događa se poslije scene u tramvaju, u kojoj Bojan Navojec zabunom sjeda u krilo gđici Hegedušić. Nije ju vidio. Vidiš, mene dečki ne primjećuju, kaže Hana Nini u ovoj izvanredno uspjeloj komediji Snježane Tribuson, genijalke koja je napravila “Melitu Žganjer”, rijetko suvislu i duhovitu komediju, baš poput ove večeras.