Ilko ČulićLambchop – “Aw C’Mon / No You C’mon” (City Slang / Dancing Bear)

Od Velvet Undergrounda preko Pixiesa i Sonic Youtha do Calexica i Thievery Corporationa, u Americi je uvijek bilo važnih i utjecajnih bandova koji su bolje prolazili na europskom tržištu. No baš nijedan takav slučaj nije zabilježen u Nashvilleu prije nego što je Lambchop zacementirao svoj europski kultni status zahvaljujući izvrsnom albumu “Nixon”. Američki inovatori otkriveni uz europsko posredovanje obično su nosili prepoznatljiv kozmopolitski štih, dok su nashvilleski newcomeri zbog ispadanja iz globalnih trendova katkad više nalikovali alpskim jodlerima ili panonskim tamburašima. Stereotip nametnut u produkciji country-pop hitova sputavao je svaki nekonvencionalni pokušaj preispitivanja lokalnih običaja, pa su se važniji predstavnici alter-country scene iz 90-ih utaborili podalje od Nashvillea. Pjevač i gitarist Kurt Wagner bio je na njihovoj strani, ali je ipak odlučio ostati u gradu koji s obzirom na broj stanovnika možda drži svjetski rekord u proizvodnji glazbenog kiča. Od debitantskog albuma “I Hope You’re Sitting Down” iz 1994. Wagner i Lambchop stalno su dokazivali kako country tradicija i dalje može biti podloga za vrlo kompleksne studijske projekte. Njihova upornost isplatila se šest godina poslije kad je “Nixon” u renomiranim europskim rock magazinima zauzeo kudikamo više prostora od radova najrazvikanijih country hitmakera. Premda je ovaj put izostao efekt iznenađenja, mnoštvo pohvala odmah je stiglo i za “Aw C’Mon / No You C’mon”

Na dva CD-a, koji se ne samo zbog pakiranja u istu kartonsku kutiju nego i zbog sličnog sadržaja mogu tretirati kao prvi dvostruki album u Lambchop diskografiji, Kurt Wagner razmjestio je 24 nove skladbe. Među njima je 6 instrumentala, a ukupno trajanje od 92 minute ostavlja mjesta špekulacijama o tome koliko bi se dobilo ili izgubilo da je tajming bio ograničen na 80 minuta, odnosno na format jednog diska. Iako je sporiji “Aw C’mon” nešto bliži preklanjskom albumu “Is A Woman”, a “No You C’mon” više se naslanja na “Nixona”, trebat će vam puno više od jednog slušanja da biste bili sigurni gdje se nalazi koja pjesma. Naravno, ako se dotad ne predate i ne priznate da je to nevažno jer Lambhop na oba diska ima hrpu odličnog materijala koji pokriva širok spektar od eksperimentalnog alter-countryja do tradicionalnog big band jazza. Raskošno aranžirani i besprijekorno producirani “Nixon” pratile su laskave usporedbe s pop-rock klasicima poput “Pet Sounds” Beach Boysa i “Year Of The Cat” Ala Stewarta, ali neki fanovi Kurta Wagnera bili su više impresionirani jednostavnijim rješenjima na “Is A Woman”, gdje je u prvi plan izvučen njegov kantautorski potencijal. Međutim, Wagnerov orkestar, koji i dalje ima 13 stalnih članova, tada je nepravedno ostao duboko u njegovoj sjeni. Na snimanju albuma “Aw C’mon” i “No Your C’Mon” ponovno su aktivirani gotovo svi instrumentalni kapaciteti banda, a prazna mjesta u gudačkoj sekciji popunili su gostujući glazbenici iz The Nashville String Machine. Sve skupa zvuči kao sjajna preporuka za premijerni zagrebački nastup Lambchopa 27. travnja u kinu Studentskog centra, koji ćemo možda pamtiti kao koncert sezone.

Raekwon – “The Lex Diamond Story” (Universal / Aquarius)

Izvan Wu-Tang Clana nema baš mnogo rappera koji bi se mogli pohvaliti s desetak godina staža u američkoj hip hop eliti. Neki od velikana iz prošlog desetljeća izginuli su u uličnim obračunima, drugi su izgubili najbolja mjesta zbog ekspanzije Eminema , a treći su se sami povukli razočarani totalnom rasprodajom ideala. Pripadnici Wu-Tanga katkad i sami ugrožavaju visoko postavljene standarde pristajući na suradnju sa sezonskim R&B atrakcijama, ali njihovi solo projekti obično su najbolji dio ponude tvrdog hip hopa. U takav okvir brzo se uklapa Raekwonov treći solo album, kod nas posebno aktualan zbog gostovanja na Blackoutu u Aquariusu, u petak, 19. ožujka. Iako je prije početka snimanja sastavio vrlo jaku guest listu, u ovih 60 minuta gotovo sve ključne poteze opet povlači Raekwon, podjednako uvjerljiv kao storyteller koji će priču smjestiti na ulicu i kao producent koji će je dovesti do kraja bez nasilnog premještanja među hollywoodske kulise.

Stereolab – “Margerine Eclipse” (Elektra / Dancing Bear)

Naljepnica na omotu Stereolabova desetog albuma s citatom iz “Spina” koji upozorava na “jedan od 50 najutjecajnijih pop bandova” sumnjiva je samo zbog toga što nema čvrstih dokaza da je ovaj ikad spadao u pop kategoriju. Diskografija bez hit singlova ostala je daleko izvan dometa prosječnih pop konzumenata. No utjecaj Stereolaba može se lako provjeriti na širokoj skali od Flaming Lipsa do Air, pa njegov novi album automatski privlači pažnju iako još samo najvjerniji fanovi očekuju nešto epohalno poput “Emperor Tomato Ketchup”. Tragična smrt dugogodišnje članice Mary Hansen valjda je potaknula ostale na svojevrsnu retrospektivu jer u ovih 12 pjesama nema značajnijih pomaka, ali ima dovoljno materijala za ponovno sagledavanje glavnih karakteristika banda koji je među prvima spojio 60’s pop melodije, hipnotičke ritmova kraut-rocka i čudne zvukove analognih synthova.

Razni izvođači – “Dancehall Party 2004” (Warner / Dancing Bear)

Nakon meteorskog uspona Seana Paula s albumom “Dutty Rock” otvoreni su svi kanali za ubacivanje jamajkanskih dancehall hitova na hip hop i R&B tržište. Najbrže su reagirali specijalizirani izdavači s dobrim vezama u Kingstonu, ali najveće profite još jedanput izvlače velike tvrtke. “Warner” u prvom paketu nudi Seana Paula, Waynea Wondera, Lady Saw, T.O:K , Capletona, berlinski Seeed. i Missy Elliot, na njezinu prvom izletu u dancehall s “Pass The Dutch”. Između brojnih instant hitova ipak su se provukli Bounty Killer s izvrsnom pjesmom “Sufferah” koja će još malo produžiti zanimanje za famozni “Diwali” ritam i trio Alozade, Hollowpoint & Mr Vegas okupljen oko jednog od najboljih lanjskih dancehall singlova “Under Mi Sensi”.

Zvjezdice:
Lambchop – 4
Raekwon – 4
Stereolab – 3
Dancehall Party – 3

Top lista:
1. Franz Ferdinand – “Franz Ferdinand”
2. Hladno pivo – ”Šamar”
3. Lambchop – “Aw C’mon / No You C’mon
4. Josh Stone – “The Soul Sessions”
5. Raekwon – “The Lex Diamond Story”