Objavljeno u Nacionalu br. 437, 2004-03-30

Autor: Ilko Čulić

GLAZBA

Album koji podsjeća na bolje dana jadranskih ljetnih festivala

'Rovinan' Davora Ercega mogao bi poremetiti konstelaciju na domaćoj estradi

Ilko ČulićIlko ČulićDavor Erceg – ‘Rovinan’ (Aquarius)

Erozija domaće pop scene, izazvana najezdom narodnjačkih štetočina raznih boja i oblika, vrlo je slikovito prikazana na ovogodišnjoj “Dori”, ali mnogo precizniji izvještaj o razmjerama katastrofe mogao bi se sastaviti nakon “Porina”. Umjesto superiornog Hladnog piva, glavnu nagradu za album godine tamo je osvojila Nina Badrić. Dakako, favoriziranje mainstream pop pjevačice u nadmetanju s beskompromisnim rock bandom potpuno odgovara dugoročnoj orijentaciji “Porina” i da je Nina imala makar solidan album ukupna šteta ne bi bila veća od nepravde učinjene prema Hladnom pivu. Nažalost, “Ljubav” je po svemu drugorazredni studijski projekt i njegova će afirmacija ometati svaki pokušaj ubacivanja kvalitetnijih sadržaja u ovdašnju pop produkciju. U posljednjih desetak godina na tome su najviše radili Jinxi, a nakon raspuštanja banda Coco Mosquito prihvatio se još težeg zadatka i upustio u obnovu domaće lakoglazbene tradicije preko prvog albuma dubrovačkog pjevača Davora Ercega.

“Rovinan” je zbirka od 10 pjesama koje već izdaleka podsjećaju na bolje dane jadranskih ljetnih festivala, a umjesto isforsirane modernizacije kakvu je zagovarao Luky na “Arariti” Coco je u prvi plan izvukao blagu ironiju karakterističnu za šansonjerske izlete Zorana Predina. Sličnosti s Jinxima povremeno se razotkrivaju u tekstovima i aranžmanima, ali od uvodne pjesme “More ispod ocena” pa sve do do sjajne završnice izvedene kroz “More pojma nema” cijeli album prilagođen je Davorovoj interpretaciji i Cokijevoj ambiciji da razradi koncept “mediteranskog swinga”. Premda je odmah jasno da Davor ima veliki vokalni potencijal, u nekim dionicama primjetan je nedostatak studijskog iskustva, pa s konačnom ocjenom njegovih frontmanskih sposobnosti ipak treba pričekati do koncertne promocije albuma. No, Cokiju se već sada može čestitati jer je u 40-ak minuta uspio dokazati da domaća pop glazba ne mora slijediti svjetske trendove da bi se maknula od niskih standarda koje su nametnuli Huljić i Tutić.

Ako se oko njega formira dovoljno širok krug slušatelja, a pogotovo ako uspije naći put do mlađe publike, album “Rovinan” mogao bi prilično poremetiti konstelaciju na estradi jer ovdašnji proizvođači sezonskih hitova naprosto ne računaju na mogućnost da će se na njihovom terenu pojaviti tako dobra pjesma kao što je “Koke”. No, čak i ako Ercegov prvijenac ostane ukliješten između lokalnog mita o Gibonnijevoj veličini i ničim izazvane, ali sve više prisutne fascinacije Lukyjevim samostalnim radovima, Cokiju ostaje album koji uopće ne treba slati na “Porin” da bi se dokazala njegova iznimna vrijednost. Naravno, uz autora, producenta i aranžera koji je ovakav rezultat uspio dobiti s potpuno nepoznatim pjevačem, još će se dugo povlačiti pitanje što bi tek bilo da se Jinxi nisu razišli?

Nenad Bach – ‘A Thousand Years Of Peace’ (NB Music)

Ministar Božo Biškupić našao je idealnog partnera za izvoz hrvatske glazbe. Prije nego što se pojavio s idejom o pakiranju klapskih pjesama za američko tržište, Nenad Bach snimio je katastrofalan solo album koji nisu mogla spasiti ni gostovanja renomiranih veterana kao što su Garth Hudson iz The Banda i Vince Welnick iz Grateful Deada. No, nije sve ni u pjesmama. Nečega ima i na Nenadovim internet stranicama gdje se možete upoznati s kantautorom koji tvrdi da je u karijeri prodao više od milijun ploča ili se prisjetiti njegovih velikih uspjeha iz vremena kad je svoj raskošni talent trošio na samo YU rock sceni.

Lou Reed -’Animal Serenade’ (Warner Bros. / Dancing Bear)

Sjećanje na odličan ljubljanski koncert Lou Reeda iz ljeta 2000. nikako se ne podudara s ovim dvostrukim live albumom koji je snimljen na lanjskom nastupu u Los Angelesu. U iscrpljujućem maratonu koji traje preko dva sata dominiraju razvučene verzije starih pjesama Velvet Undergrounda, čelistica Jane Scarpantoni uzalud pokušava odglumiti Johna Calea, a sam Lou Reed po prvi put u karijeri zvuči jako umorno. Premda će mnogi fanovi u naslovu prepoznati asocijaciju na tridesetu obljetnicu famoznog koncertnog dokumentarca “Rock’n’Roll Animal” između ova dva albuma nema baš nikakvih sličnosti.

Von Bondies – ‘Pawn Shoppe Heart’ (Sire / Dancing Bear)

Detroitski garage-rock kvartet Von Bondies još dugo neće izaći iz sjene poznatijih sugrađana i bivših mentora The White Stripes, ali definitivno je izbjegnut najgori scenarij i band je preživio žestoku svađu frontmana Jasona Stollsteinera s Jackom Whiteom. Na drugom albumu koji je producirao stari majstor Jerry Harrison iz Talking Headsa, Von Bondies se nisu previše udaljili od osnovnih karakteristika rockerskog undergrounda, ali “Pawn Shoppe Heart” je ipak ispunio zahtjeve postavljene nakon transfera na major label. Donekle ispeglani zvuk, pjesme s naglašenijim refrenima i povrh svega ultimativni hit singl “C’mon C’Mon”

Zvjezdice:
Davor Erceg – 4
Nenad Bach – 1
Lou Reed – 2
Von Bondies – 3

Top lista:
1.Franz Ferdinand – ‘Franz Ferdinand’
2.Hladno pivo – ’Šamar’
3.Lambchop – ‘Aw C’mon / No You C’mon’
4.R.E.M – ‘Perfect Square’ (DVD)
5.Davor Erceg – ‘Rovinan’

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika