30.01.2012. / 09:27

 

Kremlj uzvraća udarac

Andrej Ilarionov, koji je od 2000. do 2005. bio Putinov glavni savjetnik za gospodarstvo, a sada je pristalica političke oporbe, predvidio je da će Putin, nastave li ljudi izlaziti na ulice, „izvršiti odmazdu" putem snažne represije, uključujući uvođenje izvanrednog stanja koje bi ušutkalo medije i spriječilo demonstracije. Donosimo tekst novinarke Amy Knight, napisan u sklopu novinskog serijala uglednog 'New York Review of Booka' o sudbini demokracije u raznim dijelovima svijeta

Vladimir Putin (arhiva)Vladimir Putin (arhiva)Sudeći po njegovu ispadu tijekom televizijski prenošenog sastanka s čelnicima ruskih medija 18. siječnja, ruski premijer Vladimir Putin uzbunjen je zbog sve glasnijeg protivljenja Kremlju. U napetom dijalogu s Aleksejem Venediktovim, urednikom radiopostaje Eho Moskve, glavnog uporišta oporbe, Putin je prepričao kako je slušao radio na skijaškom putovanju s predsjednikom Dmitrijem Medvedevim i ostao šokiran objavom u korist planiranog američkog sustava proturaketne obrane, kojem se Kremlj žestoko protivi. Iako je Venediktov ostao miran i suzdržan, Putin je zatim izlanuo: „Vidim da vas uzrujavam. Vidim vam to na licu. Zašto? Ja se ne vrijeđam kada izlijevate svoj proljev na mene iz dana u dan, a vi ste se uvrijedili."

To nije prvi put da se Putin u bijesnom i defenzivnom raspoloženju služi skatološkim jezikom. (Tko može zaboraviti njegov javni zavjet, nakon terorističkih bombaških napada u Rusiji u rujnu 1999. za koje su okrivljeni Čečeni, da će čečenski pobunjenici biti „izbrisani u svojim poljskim zahodima"?) Ali to daje uvid u sve mračnije raspoloženje u Kremlju pri pomisli na predsjedničke izbore 4. ožujka, sada udaljene svega pet tjedana. Još krajem studenoga Putinov se neometan povratak na predsjedničku dužnost na još šest ili možda čak dvanaest godina činio praktički sigurnim; a onda su se dogodili izbori za Dumu 4. prosinca, narušeni optužbama za prijevaru širokih razmjera, i sve se promijenilo kada su deseci tisuća prosvjednika izašli na ulice.

Alternativa?

Ankete zasad pokazuju da Putin još ima dobre izglede za pobjedu u prvom krugu predsjedničkih izbora. Iako mu je popularnost pala, Putinov pažljivo izgrađeni imidž snažnog i odlučnog vođe koji brani ruske nacionalne interese pomogao mu je, izgleda, u zadržavanju potpore u najširim krugovima ruskog stanovništva, a dosad se nije pojavila nikakva uvjerljiva alternativa. Međutim, ako se na protivničkim prosvjedima zakazanima za 4. veljače pojavi neočekivano velik broj ljudi, to bi moglo potkopati njegovu kandidaturu i primorati ga na nepredvidljivi drugi krug. To je situacija koju Kremlj želi po svaku cijenu izbjeći.

Ali kako to učiniti? Većinu proteklog desetljeća Putinov je Kremlj bio u stanju učvrstiti i održati svoju moć osiguravajući dovoljno ekonomskih povlastica Rusima iz srednje klase da ih ušutka i marginalizirajući demokratsku opoziciju putem kontrole srednjostrujaških medija. No, s naglom provalom prosvjeda na ulici i internetu, stara formula možda više ne funkcionira. To ostavlja dvije mogućnosti: energični pokušaj reforme ili drastičniji potezi kojima bi se osigurao ishod izbora.

'Duboko pogođeni' Medvedev

Kremaljski vođe zasigurno shvaćaju da moraju prosvjednicima pokloniti bar malo povjerenja. To možda objašnjava zašto je vodeći demokratski oporbenjak Boris Nemcov sredinom siječnja prvi put u pet godina intevjuiran na televizijskom kanalu pod kontrolom Kremlja. A samo nekoliko dana nakon Putinova sastanka s medijima, vječito pristojni predsjednik Medvedev pozvao je skupinu od 15 ruskih urednika vijesti, uključujući oklevetanog Venediktova, na privatnu večeru 21. siječnja u rusko odmaralište Soči na Crnom moru. Okupljanje je trebao biti tajno, ali Venediktov i drugi sudionici kasnije su pisali o sastanku na svojim blogovima. Rekli su da je Medvedev raspravljao o prosvjedima protiv izbora za Dumu u Moskvi i drugim gradovima i o pitanju proturaketne obrane koje je neugodno nategnulo odnose između SAD-a i Rusije. (Odluka novog američkog veleposlanika Michaela McFaula da se odmah nakon svog dolaska sastane s članovima oporbe nesumnjivo je doprinijela napetosti, potkrepljujući stav Kremlja da SAD podjaruje rusku unutarnju opoziciju.)

Prema jednom od gostiju, Medvedev se činio duboko pogođenim prosvjedima koje je vrlo ozbiljno shvatio. Uistinu, u svom godišnjem obraćanju Federalnoj skupštini 22. prosinca Medvedev je predložio značajne izborne reforme, uključujući ponovno uvođenje direktnih izbora za regionalne guvernere i pojednostavljenje procesa registracije političkih stranaka i kandidata. Ali prijedlog zakona o izbornoj reformi koji je Medvedev upravo predočio Dumi sadrži odredbe koje znatno ublažavaju njegov utjecaj; u svakom slučaju, njegovo izglasavanje zakazano je tek za svibanj pa predložene reforme neće imati utjecaja na predsjedničke izbore u ožujku.

Slijedi Putinova odmazda?

Čini se da su ta ograničenja odraz činjenice da je Medvedev svoju političku budućnost prepustio Putinu odrekavši se prošlog rujna mogućnosti drugog predsjedničkog mandata te je nevoljan ili nesposoban previše se izložiti riziku. Pretprošli tjedan je četvrti put odgodio sastanak sa svojim vijećem za ljudska prava, pravdajući se prezaposlenošću. Članovi vijeća, među kojima je i veteranka demokratskog aktivizma Ljudmila Aleksejeva, nadali su se da će s predsjednikom raspraviti svoj 400 stranica dug izvještaj koji zastupa stajalište o nezakonitosti zatvorske kazne za bivšeg naftnog tajkuna Mihaila Hodorkovskog. Prema Aleksejevoj, „predsjednik ima važnijeg posla nego štititi prava svojih građana".

Medvedevljeve pomirbene geste možda su tek paravan dok rusko vodstvo priprema drugu vrst reakcije na nesigurnu situaciju. Andrej Ilarionov, koji je od 2000. do 2005. bio Putinov glavni savjetnik za gospodarstvo, a sada je pristalica političke oporbe, predvidio je da će Putin, nastave li ljudi izlaziti na ulice, „izvršiti odmazdu" putem snažne represije, uključujući uvođenje izvanrednog stanja koje bi ušutkalo medije i spriječilo demonstracije.

Bombaški napadi kao povod

Ilarionov zloslutno tvrdi da bi teroristički napad ili atentat opravdao takve postupke od strane Kremlja. Koliko god se to možda činilo nategnutim, korisno je prisjetiti se da je Putinov uspon na vlast uvelike bio rezultat gore spomenutih bombaških napada u rujnu 1999. (koje mnogi pripisuju Putinovoj tajnoj službi FSB), koji su također poslužili kao opravdanje za drugi rat u Čečeniji. A tragični teroristički napad na školu u Beslanu u Sjevernoj Osetiji u rujnu 2004. (također se sumnjalo da je u nj upleten FSB) doveo je do izrazitog jačanja Putinove moći jer je on iskoristio taj napad kako bi stao na kraj izborima za regionalne guvernere i direktnim izborima za dio Dume.

Kakve god bile Putinove namjere, njegov nedavni grubi govor mogao bi ohrabriti elemente unutar FSB-a da sami preuzmu inicijativu. (Kako je jedan promatrač primijetio o Putinovim komentarima na medijskom sastanku, „ako mu se takav jezik zna omaknuti na polujavnom okupljanju, možemo samo zamisliti kakvi se razgovori vode unutar premijerove svite".) Iako Putin i njegovi pristaše u Kremlju imaju formalni autoritet nad FSB-om, njihov nadzor nad tom zloglasno korumpiranom agencijom nipošto nije apsolutan, kao što su dokazali problemi s kojima se Putin susreo sprečavajući da istina o sukobima unutar FSB-a procuri u javnost. A FSB-u je održavanje Putina na vlasti u osobitom političkom i financijskom interesu.

Korupcija, manipulacija, ugnjetavanje

Nadajmo se da će takve ekstremne mjere biti izbjegnute i da političku budućnost Rusije neće odrediti nasilje i krvoproliće. Ali čini se izvjesnim da će Kremlj učiniti sve što može kako bi manipulirao ishodom izbora. Dapače, već je poduzeo korake u tom smjeru. Pretprošli je tjedan ruska Središnja izborna komisija presudila da Grigorij Javlinski, suosnivač demokratske stranke Jabloko, ima previše nevaljanih potpisa da bi mu se dopustila kandidatura. Golos, nezavisna skupina koja nadgleda izbore, izvijestio je da su vlasnici zgrade u Moskvi u kojoj se nalaze unajmljeni uredi stranke izdali nalog o njezinu preseljenju, očigledno zbog pritiska ruskih vlasti. A ruski sudovi, na zlu glasu zbog pokoravanja naredbama Kremlja, odbacili su brojne pritužbe o izbornoj prijevari koje su podnesene protiv Putinove Ujedinjene Rusije nakon parlamentarnih izbora u prosincu. Drugo je pitanje hoće li ruske vlasti ići toliko daleko da uhićuju vođe oporbenih prosvjeda u tijeku sljedećih nekoliko tjedana.

Ostanak na vlasti - bijeg od zatvora

Kako je nedavno primijetio Michael Bohn iz Moscow Timesa, Putin si ne može priuštiti da se odrekne moći jer bi on i njegovi drugovi završili u zatvoru zbog korupcije: „Najbolje i možda jedino jamstvo osiguranja imuniteta za Putina - i desetke njegovih prijatelja i kolega koji su u posljednjih deset godina postali milijunaši i milijarderi preko svojih poslova povezanih s Kremljom - suočenog s mogućim optužnicama za korupciju i druge zločine jest ostanak na vlasti." Kakve god strategije Kremlj usvojio i kakav god bio odgovor dijela ruskog naroda, nije vjerojatno da će Putin, u mladosti prvak u judu, mirno otići s političke scene.

Autor: Amy Knight

Preneseno sa stranica New York Review of Books

Prevela: Diana Robaš

Vezane vijesti

Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište

Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište

Iako je od početka devedesetih Hrvatska s Rusijom potpisala 30-ak međudržavnih ugovora o raznim oblicima suradnje – od gospodarske do obrazovanja i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika