Prosvjednik u gradu Lagosu pobunio se protiv smanjenja državnih subvencija za gorivoPolitičko stanje u Nigeriji, najmnogoljudnijoj zemlji Afrike i kontinentalnom prvaku u proizvodnji nafte, nije dobro još od travnja prošle godine, kad je na izborima pobijedio današnji predsjednik Goodluck Jonathan. Osnovni problemi su sigurnost i ekonomsko stanje. Prije nešto više od godinu dana stišana je pobuna siromašnog stanovništva oko delte rijeke Niger zbog raspodjele naftnih prihoda, danas pažnju javnosti privlače sukobi siromašnog muslimanskog sjevera države s ostatkom zemlje, kršćanima i animistima. Napadi organizacije Boko Haram gotovo u tjednom ritmu stvaraju nove i velike žrtve. A i uz veliku proizvodnju nafte i velike prihode od nje Nigerija je vrlo siromašna zemlja s teškim ekonomskim problemima. Ne bi li se skupilo novaca za ozbiljan i dugoročni razvoj, vlasti u Abuji počele su smanjivati državne subvencije za gorivo - koje Nigeriji godišnje odnesu između 6 i 8 milijardi dolara. Opći štrajk koji je uslijedio doveo je do kompromisa oko cijene goriva i ujedno poprilično oslabio ionako slabu državnu vlast. Ipak, to je gospodarsko previranje barem načas skrenulo pažnju s religijskih i regionalnih sukoba, koji su posljednjih tjedana prijetili da prerastu u građanski i vjerski rat. POBUNA SIROMAŠNOG stanovništva delte Nigera zbog raspodjele prihoda od nafte, iako je zbog otmica stranaca prije koju godinu bila zapažena u inozemstvu, oduvijek je u Nigeriji bila tek sekundarni sigurnosni problem. Primarni sigurnosni problem ove države sa 155 milijuna stanovnika, više od 250 etničkih grupa i oko 500 govornih jezika tiče se etničke i religijske podjele na dva gotovo jednaka dijela. Muslimana u Nigeriji ima oko 50 posto, a većinsko su stanovništvo na siromašnijem sjeveru, nastanjenom velikim narodima Hausa-Fulani i Kanuri (zajedno oko 33 posto stanovništva države). Bogatiji južni dio Nigerije pretežito je kršćanski (oko 40 posto ukupnoga stanovništva) ili animistički (oko 10 posto ukupnoga stanovništva), a od velikih naroda nastanjuju ga Yoruba, Igbo i Iljaw, zajedno s oko 49 posto ukupnog stanovništva države. Između ta dva relativno jasno odvojena pola države nalazi se pojas etnički i vjerski miješanih područja, u kojem je i glavni grad Abuja. Budući da je jug Nigerije posljednjih godina u određenoj političkoj i ekonomskoj ekspanziji u toj nekoć poprilično izbalansiranoj državi, muslimani sa sjevera tu osjećaju i širu nelagodu – vidljivo ilustriranu i jačanjem radikalne organizacije Boko Haram. NAKON NIZA SUKOBA, koji su posljednjih mjeseci gotovo svakodnevni, ta je organizacija u žarište zanimanja javnosti iskočila na Božić, kad je u bombaškom napadu na katoličku crkvu nedaleko od Abuje ubijeno 37 kršćana. Vlasti su zbog toga uvele izvanredno stanje na sjeveru Nigerije, što je nakratko smirilo stanje – ali u tih mjesec dana Nigerija se našla u problemima sa subvencijama za gorivo i općim štrajkom koji je slomio vladine planirane mjere štednje. Sljedeći veliki napad Boko Harama uslijedio je u petak 20. siječnja navečer, kad je niz bombaša samoubojica i naoružanih boraca uzdrmao vladine vojne, policijske i upravne položaje u gradu Kanou, muslimanskom središtu sjeverne Nigerije i drugom po veličini gradu države. Više od 180 mrtvih tom je prilikom postalo tek uvodom u novi niz napada - u utorak 24. siječnja napadnuta je policijska postaja u Kanou, gdje je u četvrtak 26. siječnja detonirana i improvizirana eksplozivna naprava na autobusnom kolodvoru – u gužvi kršćana koji navodno bježe iz tog pretežito muslimanskoga grada. JAVNOST I MEDIJI u Nigeriji dali su ime Boko Haram organizaciji nastaloj 2003. na valu sukoba i nesuglasica koje su dospjele i do zapadne javnosti, kad je krajem 2002. bio odgođen, a potom i u Britaniju premješten izbor za Miss svijeta – prvotno zakazan u Abuji. Puno ime organizacije koju je na krajnjem sjeveroistoku Nigerije, u gradu Maiduguri, osnovao karizmatični propovjednik i vođa muslimanske sekte Mohammed Yusuf, jest Jama'atu Ahlis Sunna Lidda'awati wal-Jihad ili Ljudi posvećeni širenju Prorokovih učenja i džihadu. Pri osnutku nije se razlikovala od niza drugih islamističkih pokreta - zasnovana je bila oko tamošnje džamije i njoj priključene medrese, a zalagala se za strogi islam i uvođenje šerijatskog prava u Nigeriji. Iako popularni naziv Boko Haram na tamošnjem jeziku hauza govori o izričitom suprotstavljanju zapadnom tipu obrazovanja – to nije bilo isključivo obilježje ovoga pokreta. U inzistiranju na čistoći islama i većoj razini lokalnih prava i samouprave, ta se organizacija protivila ukupnosti zapadnog modernizma koji je s juga Nigerije zapljuskivao te krajeve. Po tome Boko Haram nije bitno različit od idejne podloge radikalnih islamista okupljenih oko Al Qaede ili talibana u Afganistanu. DO 2009. BOKO HARAM je bio lokalni problem sjevera Nigerije. No kad se u ljeto 2009. središnja vlast Nigerije počela masovnije obračunavati s tom organizacijom - u pritvoru, tijekom navodnog bijega, stradao je i njen osnivač – pokazalo se da pravi problem nije sam Boko Haram, nego širina podrške u tim krajevima Nigerije. Ne samo da njeno iskorjenjivanje tada nije uspjelo, nego se godinu dana kasnije, sad pod vodstvom Abubakara Shekaua, Boko Haram vraća još opasniji - dotadašnje napade vatrenim oružjem, pojedinačna ubojstva i učestale pljačke banaka kojima se organizacija financira postupno zamjenjuju veći napadi, s više ljudi, težim naoružanjem i bombašima samoubojicama. Niz oružanih napada Boko Harama koji posljednjih tjedana tresu Nigeriju bio je sredinom siječnja privremeno prekinut drugim, za vladu jednako teškim sigurnosno-ekonomskim problemom: u Nigeriji je došlo do općeg štrajka, koji je zaprijetio zastojem svega, pa i nacionalne naftne industrije. Nigerija je najveći afrički proizvođač nafte, poznat po svojoj "slatkoj" sirovoj nafti koja sadrži relativno malo sumpornih spojeva, a koje se dnevno proizvede oko 2 milijuna barela, više od 200 milijuna USD prihoda dnevno. Od tog novca vrlo malo stigne do građana Nigerije, koji u većini žive ispod granice siromaštva s manje od dva USD dnevno. KAKO JE, barem u popularnom gledanju, jedini dio tog naftnoga novca do građanstva neposredno stizao kroz državno subvencioniranu cijenu goriva, ponovni pokušaj ukidanja ove mjere, izveden 1. siječnja, izazvao je burne reakcije. Problem sa subvencioniranjem cijene goriva u Nigeriji nije samo u izokretanju tržišta, jer je ukidanjem subvencija cijena litre goriva brzo skočila s negdašnjih 65 na oko 150 naira (gotovo 1 USD) – nego i u tome što Nigerija, iako velik proizvođač nafte, nema ni izbliza dovoljno vlastitih rafinerijskih kapaciteta pa uvozi oko 70 posto potrebnog goriva. Time subvencioniranje goriva izbija devize iz državne blagajne, navodno između 6 i 8 milijardi USD godišnje, bogati zasebnu klasu preprodavača i uvoznika goriva te itekako pridonosi ukupnoj korupciji i neredu u državi. Osam dana nakon ukidanja subvencija, 9. siječnja, najveći sindikati Nigerije organizirali su opći štrajk, koji je trebao trajati do ispunjenja zahtjeva - vraćanja subvencije za gorivo. Osim što je samim štrajkom globalna cijena nafte skočila za dodatnih 2 USD po barelu, situaciju u Nigeriji tijekom štrajka dodatno su zaoštrile nestašice većeg broja roba, jer je i praktično sav promet stao. U petak 13. siječnja, petog dana štrajka, proglašena je stanka za vikend, tijekom koje su nastavljeni i neuspješni pregovori, a vlada je u ponedjeljak 16. siječnja naglo popustila, suočena s obnovom općega štrajka - koji se sada prijetio proširiti i na blokadu djelovanja strateški bitne naftne industrije, izvora oko 90 posto inozemnih prihoda Nigerije. SUBVENCIJE ZA gorivo ponovo su uvedene, sad uz fiksnu cijenu od 97 naira po litri (oko 60 američkih centi). Kako ti novci nisu više bili predviđeni u državnom proračunu Nigerije za 2012. godinu, gdje je svota negdašnjih subvencija razdijeljena u prvom redu na unapređenje naftne i prometne infrastrukture te socijalnu pomoć (kojoj stanovništvo baš i ne vjeruje), jasno je da će i donošenje ionako zakašnjeloga proračuna biti dodatno odgođeno. Time se u posljednja dva tjedna vlada Nigerije i njen predsjednik, ujedno i predsjednik države, Goodluck Jonathan, našla oslabljenom politički i ekonomski, što je odmah iskoristio i Boko Haram – a to posljednjih dana praktično svakodnevno gledamo u medijima.