Cohen je na dugoj svjetskoj turneji, koju je pokrenuo zbog bankrota, napisao i uvježbao nove pjesme za album 'Old Ideas'Velikane s pedesetogodišnjim aktivnim stažom na rock sceni možete podijeliti u dvije upadljivo različite ekipe. Na jednu stranu idu hiperaktivni poput Dylana, Younga i Coodera, koji stalno snimaju i izbacuju nove albume u ritmu mladih autora. Kad im se dogodi višegodišnji zastoj, fanovi su već ozbiljno zabrinuti za njihovo zdravlje. S druge strane ostaju osobenjaci poput J. J. Calea, Johna Fogertyja i Robbiea Robertsona kojih nigdje nema i po desetak godina, ali to uopće ne mora značiti da su ispali iz forme. Najsvježiji primjer je Robertsonov prošlogodišnji come back s "How To Become Clairvoyant". Leonard Cohen uvijek je bio bliži ovoj drugoj ekipi pa je dugo najavljivani "Old Ideas" tek 12. studijski album u njegovoj diskografiji.

No za razliku od Robertsona koji se u mladosti proslavio s The Bandom ili Fogertyja koji je kao lider Credence Clearwater Revivala bio među najbolje plaćenim izvođačima na Woodstocku, Cohen je od samog početka kantautorske karijere išao svojim putom i nije se uklapao u uvriježene predodžbe o rock zvijezdama šezdesetih. Već renomirani kanadski pjesnik i romanopisac potpisao je prvi ugovor s Columbia Recordsom u 32. godini, a možda bi zauvijek ostao zadubljen u knjige da Judy Collins te godine nije uglazbila njegovu pjesmu "Suzanne". Pet godina kasnije, nakon albuma "Songs Of Love And Hate", bio je prezasićen novom ulogom i najavljivao je trajno povlačenje sa scene.

BRZO SE PREDOMISLIO, ali su se njegova izdanja jako prorijedila i za posljednjih 20 godina objavio je svega tri studijska albuma. "Future" se 1992. sretno poklopio s dirljivim posvetama koje su za kompilaciju "I'm Your Fan: The Songs Of Leonard Cohen" sastavili R.E.M, Nick Cave, Pixies i John Cale. Poslije najdulje pauze u karijeri album "Ten Songs" (2001.) dočekan je s još većim oduševljenjem, ali kolaboracija Leonarda Cohena i Sharon Robinson natopljena sintetičkim zvukom pokazala se jednako problematičnom kao njegova suradnja s Philom Spectorom u sedamdesetima. Snimljen s jazz-folk pjevačicom Anjani Thomas sljedeći album "Dear Heather" malo je popravio umjetnički dojam, ali Cohen je 2005. bio uvučen u sudski spor s beskrupuloznom bivšom menadžericom Kelley Lynch koja ga je dovela do bankrota. Pritisnut financijskim problemima nakon 15-godišnjeg izbivanja s velikih pozornica ponovo je krenuo na svjetsku turneju.

Doživio je ovacije na svakom solističkom koncertu, ali i na open air festivalima s vrlo heterogenom publikom poput Glastonburyja i Big Chilla. Izvanredne koncertne snimke objavljene na CD-u i DVDu "Live In London" privukle su još veći auditorij pa se maratonska turneja protegnula na tri godine i obuhvatila trijumfalno gostovanje u krcatoj zagrebačkoj Areni. U takvim ambijentima Cohen je testirao nove pjesme "Lullaby" i "Darkness" koje su odmah naišle na fenomenalan odjek i otvorile vrata puno ambicioznijem studijskom projektu od albuma "Ten Songs" i "Dear Heather".

UZ COHENA JE naravno ostala njegova životna suputnica Anjani Thomas, u tim se s reduciranom ulogom vratila Sharon Robinson, a kao vokalno pojačanje angažirana je i pomalo zaboravljena zvijezda osamdesetih Jennifer Warnes. Najdalekosežniji zaokret ipak je napravljen s novim producentskim tandemom koji čine Ed Sanders i Patrick Leonard. Na prvi pogled njih dvojica nemaju baš ništa zajedničko, ali su se iznenađujuće dobro uklopili u album "Old Ideas". Patrick Leonard proslavio se kao producent Madonninih megahitova "La Isla Bonita" i "Like A Prayer", a kasnije je surađivao s Rogerom Watersom i australskom pop pjevačicom Natalie Imbruglia. Pjesnik Ed Sanders, samo pet godina mlađi od Cohena, bio je nezaobilazna faca kontrakulture 60-ih, pokretač avangardnog književnog časopisa Fuck You i jedan od osnivača legendarnog njujorškog underground rock sastava The Fugs, a svjetsku slavu stekao je knjigom "The Family" o zločinima Charlesa Mansona. Osim sporadičnih okupljanja The Fugsa, već dugo se nije bavio glazbom pa se ovdje pojavio kao svojevrstan spiritus movens, dok je radove u studiju uglavnom nadzirao Patrick Leonard. Prekaljenom hitmakeru može se pripisati pedantna rekonstrukcija klasičnog Cohenova asketskog zvuka u svih deset novih pjesama, kao i perfektna snimka njegova baritona napokon usklađena s recentnim studijskim standardima.

U PRVOM JE PLANU ipak cijelo vrijeme zapanjujuće vitalan 78-godišnji kantautor koji je upravo objavio najbolji album u posljednjih 20 godina, a u veličanstvenoj završnici s "Different Sides" dobacio je čak i do svojih besmrtnih pjesama iz 60-ih. Nakon svega što je pokazao na posljednjoj turneji takav se učinak možda mogao očekivati, ali reakcije tržišta na novi album nitko nije mogao predvidjeti. Više ne vrijedi ni Cohenova često citirana konstatacija – "samo u Kanadi može pobijediti netko s ovakvim glasom". Sudeći prema prednarudžbama na američkom, britanskom i njemačkom Amazonu, "Old Ideas" osvojit će vrhove svih važnijih svjetskih top-lista. Senzacionalno, pogotovo za SAD, gdje je Cohenov najbolji plasman na Billboardovu chartu bilo 63. mjesto i to prije više od četiri desetljeća.