Objavljeno u Nacionalu br. 846, 2012-01-31

Autor: Tanja Simić

Domagoj Vučić

Liječit ćemo 50 posto svih tumora

Hrvatski znanstvenik, vođa tima u američkoj biotehnološkoj tvrtki, pred otkrićem je lijekova za najteže oblike karcinoma poput melanoma i raka gušterače

'U biotehnologiji od deset projekata jedan uspije i na tom lijeku kompanija zaradi milijarde''U biotehnologiji od deset projekata jedan uspije i na tom lijeku kompanija zaradi milijarde'Hrvat koji je otkrio lijek protiv raka pluća, dojke i gušterače - tako su ga prije nekoliko mjeseci predstavljali hrvatski mediji, nakon što je njegov znanstveni tim - dio jedne od najjačih biotehnoloških kompanija na svijetu Genentech - objavio potencijalno senzacionalno otkriće u vezi s liječenjem nekoliko vrsta tumora. Domagoj Vučić, 43-godišnji Zagrepčanin koji 20 godina živi u SAD-u, bio je jedan od najzaslužnijih za to otkriće. Prošlog tjedna boravio je u Zagrebu, svrativši na dva dana na putu na znanstveni skup o tumorima na koji je bio pozvan u Amsterdamu, gdje je održao predavanje o otkriću svog tima.

No i u Zagrebu je, zbog davno danog obećanja ravnateljici Instituta Ruđer Bošković Danici Ramljak, održao predavanje, a o svom otkriću u Zagrebu je govorio i neuobičajenoj publici - srednjoškolcima zagrebačke V. gimnazije koju je i sam pohađao. U njoj je prošlog tjedna održano jedno od niza predavanja zagrebačkog ginekologa Dubravka Lepušića pod nazivom "Znanje je užitak", u okviru kojeg on na pristupačan način, gostujući po srednjim školama u Hrvatskoj, učenicima govori o spolno prenosivim bolestima - kombinirajući svoja predavanja s rock koncertima ili poznatim gostima. Njegov gost ovaj je put bio Domagoj Vučić, koji je zagrebačkim srednjoškolcima govorio o svom otkriću.


ZNANSTVENA PRIČA Domagoja Vučića počela je 1992., diplomom iz molekularne biologije. "Bio je rat i ni jedna kuna se nije izdvajala za znanstvena istraživanja", vratio se 20 godina unatrag Vučić. "Jedan od profesora mi je rekao: 'Ako se misliš baviti znanošću, idi van.' Otišao sam u američku i kanadsku ambasadu, prijavio se na nekoliko stipendija i završio na američkom Sveučilištu Georgia." Ondje je doktorirao na istraživanju tzv. baculovirusa koji napadaju insekte, što se kasnije pokazalo presudnim za nedavno objavljeno otkriće njegova tima. Radeći na doktoratu, otkrio je da su određeni proteini koje kodiraju insektni virusi važni za njihovu replikaciju, odnosno njihov nedostatak uzrokuje smrt stanice virusa. Nešto kasnije istraživanja su pokazala da ti proteini postoje i kod ljudi - što je omogućilo puno šire primjene njegovih spoznaja. Tada, doduše, nije razmišljao o eventualnoj široj primjeni svog otkrića, osim u poljoprivredi i šumarstvu, jer su krucijalne spoznaje o ljudskom genomu uslijedile tek nekoliko godina kasnije. U Genentech je došao kao postdoktorand, dobivši dopuštenje od direktora da se spoznajama iz svog doktorata nastavi baviti. Tri godine kasnije postao je šef jednog od kompanijinih laboratorija, u kojem je sa svojim timom i došao do revolucionarnog otkrića – potvrdili su da ti tzv. IAP proteini omogućavaju stanici da preživi te su napravili kemijske spojeve koji se vežu na te proteine i time potiču smrt stanica tumora te usporavaju njegov rast. Ti spojevi, nazvani IAP antagonisti ili SMAC mimetici, prošli su stotine ispitivanja, dokazana je njihova sigurnost na psima i majmunima i učinkovitost na miševima - rast nekih tumora se zaustavio, nekih usporio. Prije nekoliko godina počela su i klinička istraživanja na ljudima.

“Zasad smo na miševima i majmunima dokazali da ti spojevi ne uzrokuju neželjene nuspojave, ali to još moramo potvrditi i na pacijentima. Ta su ispitivanja još u prvoj fazi, odnosno spoj se ispituje na pacijentima s raznim vrstama tumora, tako da je još rano govoriti o konkretnim rezultatima. No ipak se može reći da se veća efikasnost spoja pokazala u slučajevima tumora dojke, pluća, gušterače i melanoma. Stoga će druga i treća faza ispitivanja biti upravo na pacijentima s tim vrstama tumora, što u prosjeku traje oko pet godina, i tek ćemo tada moći reći jesmo li zaista otkrili lijek protiv određenih vrsta tumora.”

KAŽE DA JE VRLO teško predvidjeti hoće li neki kemijski spoj biti registriran kao lijek čak i kadS ginekologom Dubravkom Lepušićem
Vucic je zagrebackim
srednjoškolcima održao predavanje 'Znanje je užitak'S ginekologom Dubravkom Lepušićem Vucic je zagrebackim srednjoškolcima održao predavanje 'Znanje je užitak' njegovo ispitivanje dođe u kasniju fazu. Tek nakon treće faze ispitivanja, u kojoj se on testira na nekoliko stotina pacijenata, te nakon odobrenja Državne agencije za hranu i lijekove može se reći da je otkriven novi lijek. Do toga bi, u njihovu slučaju, moglo proći još sedam godina, koliko na istraživanjima već i rade. Petnaestak-dvadeset godina prosječno traju ispitivanja novih lijekova i u njih se u tom razdoblju ulože stotine milijuna dolara. “Prva faza ispitivanja stoji, recimo, 30-40 milijuna dolara, druga 100-200 milijuna, a u trećoj se zaista potroše stotine milijuna. I to si vrlo malo kompanija, pa čak i država može priuštiti”, govori.

ZBOG TOGA ISTRAŽIVANJA takvog tipa u početku uglavnom financiraju privatni investitori, najčešće kompanije iz financijskog sektora, koji ulažu paralelno u nekoliko projekata iz različitih područja. “Koliko god su male šanse da baš ti projekti koje financira neki ulagač rezultiraju novim lijekom, profiti su toliki da se investitorima to isplati. Na deset projekata će novac izgubiti, ali je dovoljno da jedan uspije i zaradili su milijarde. Takav i jest prosjek; na jedan lijek koji uspije, pet do deset ne uspiju", objašnjava Vučić. Problem je što je u takvom sustavu financiranja isplativo ulagati samo u tzv. profitabilne bolesti, one od kojih obolijeva velik broj ljudi. Vučić za to kaže da se, kad su tumori u pitanju, tijekom otkrivanja lijeka za neki češći oblik tumora vrlo često pronađe kemijski spoj koji bi mogao biti efikasan za rjeđe tipove, ali i da se država trudi ulagati u to.

“Biotehnologija je jedna od trenutačno najbrže rastućih i najdinamičnijih industrija u SAD-u. Kompanije nastaju i propadaju non-stop; dovoljno je da se skupi nekoliko ljudi, naprave projekt i nađu investitora. S 30-50 milijuna dolara i grupom od 100 ljudi mogu nešto napraviti i, ako uspiju, obično ih kupi neka veća farmaceutska tvrtka. Ta veća kompanija, doduše, obično otpusti sve i zadrži prava na proizvod, ali oni koji su projekt inicirali se obogate. Utrka je nemilosrdna, postoji po 10-12 kompanija koje ispituju iste spojeve i koja prva dođe u Agenciju za hranu i lijekove s dokazanom efikasnošću, zarađuje. No utrka ni tada nije gotova, nije rijetkost da neka druga kompanija dođe s boljim rezultatima i tada se njezin kemijski spoj plasira na tržište, a ne onaj koji je prvi prijavljen”, govori Vučić.

NJEGOVA KOMPANIJA Genentech, danas dio švicarskog farmaceutskog diva Rochea, prva je klonirala inzulin, odnosno postigla da se on proizvede izvan tijela, u bakterijama – što prije 30 godina zaista nije bilo lako, priča Vučić. Isto je bilo i s faktorom rasta. No tada se poznavalo samo par postotaka ljudskog genoma i ta su istraživanja bila vrlo ograničena. Od 2000. godine, kada je zahvaljujući privatnom sektoru biolog Craig Venter razvio novu, puno bržu tehnologiju sekvencioniranja gena, sve se ubrzalo. Očitan je genetski kod i počela je revolucija u genetici te otkrivanje čitavog novog spektra načina na koji se mogu liječiti razne bolesti. U budućnosti, i to ne tako dalekoj, predviđa se da će se to otkriti te da će se moći pronaći gen koji uzrokuje svaku bolest, kako bi se taj gen određenim kemijskim spojem ili popravio ili inaktivirao. Siguran je i da će se moći izliječiti više od 50 posto tumora.

“Već sad je napravljen prototip, prema kojem bi prošlo samo mjesec dana od dolaska pacijenta s tumorom k liječniku do naznaka koje mutacije ima i propisivanja individualne terapije - jer svaka mutacija iziskuje tretman drukčijim kemijskim spojem”, priča. Time bi se znatno smanjila smrtnost od karcinoma jer bi bili efikasniji i dijagnostika i liječenje. No neki tipovi tumora, poput tumora gušterače, objašnjava, još uvijek se vrlo teško liječe jer simptoma praktički nema dok nije već kasno. No veliku ulogu će, veli, odigrati prevencija: “Svatko će znati svoj genetski kod pa time i sve predispozicije na određene bolesti i ljudi će živjeti u skladu s tim. Znat će koje faktore rizika trebaju izbjegavati, što trebaju često kontrolirati i time će spriječiti razvoj mnogih bolesti ili ih barem na vrijeme otkriti.”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika