Nakon Škegre potop; Kad su vidjeli poslovnu dokumentaciju Quaestusa, menadžeri Erste Investa odbili su preuzeti upravljanje nekretninskim fondom"Dečki su se zaigrali i koristili su naš novac kao svoje samoposluživanje." Ta izjava visokopozicionirane osobe iz Quaestus Nekretnina sukus je kaznene prijave što je proslijeđena Državnom odvjetništvu protiv Borislava Škegre, Tomislava Matica i Željka Lukača, osnivača Quaestus Investa i prvog nekretninskog fonda u Hrvatskoj.

DOKUMENTI KOJE je Nacional pribavio i na osnovu kojih je napravljena prijava pokazuju da je u više od tri godine u upravljanju nekretninskim fondom kraljevao sukob interesa jer je novac ulagaca korišten za Quaestusove projekte, financiranje obitelji Perković, te kao kasica iz koje se novac uzimao prema potrebi i želji. Škegro se poigrao i s našim budućim mirovinama. Škegri, Maticu i Lukacu povjerovala su sva četiri mirovinska fonda i uložila 70-ak milijuna kuna, a dionica na burzi sada vrijedi tek jednu četvrtinu cijene. Regulatorna agencija Hanfa im je zbog svih nepravilnosti oduzela licenciju, a koliko su Škegro i partneri zabrazdili u svom ulaganju svjedoči i to što je Erste Invest, ugledno društvo za upravljanje fondovima, odustao od preuzimanja Quaestus Nekretnina kada su dobili uvid u poslovanje.

Prijava se temelji na osnovi zapisnika i internih izvješća Hanfe. Dokumenti otkrivaju kako je Quaestus Nekretnine, pompozno najavljen kao Škegrin fond u koji su investitori uložili 225 milijuna kuna, postao fijasko. Ne treba ga miješati s ostalim Quaestusovim ulaganjima i tvrtkama jer su oni odvojeni. Svi ostali fondovi i tvrtke s Quaestusom u nazivu su u sferi privatnog rizika i nisu podložni kontroli javnosti kao nekretninski fond čije su dionice izlistane na Zagrebačkoj burzi. Druga je razlika što su Škegro i njegovi partneri iz Quaestusa preko tvrtke Quaestus Invest samo upravljali novcem iz nekretninskog fonda, ali u njemu nisu bili važni partneri. Najveća četiri suvlasnika su upravo mirovinski fondovi, dakle, uvijek treba imati na umu da je Škegro upravljao tuđim novcem. Ulagači su mu ga povjerili da bi pronašao nekretnine koje će u budućnosti donijeti profit.

"Nikad nisu shvatili da novac koji je prikupljen javnom ponudom nije njihov", tvrdi naš drugi Željko Lukač, Škegrin partner u Quaestusuizvor. Već prve akvizicije od 2008. pokazivale su da Quaestus odstupa od onoga što su obećali. Tada su najavljivali da ni jedno ulaganje neće biti manje od 100 milijuna kuna te da će do 2014. imati milijardu kuna na raspolaganju. Najavljivala su se ulaganja u dubrovačku luku Gruž, vodeni park i golfresort na Jadranskoj obali, vjetroelektrane i poslovnu zonu u istočnom dijelu Zagreba. Stvarnost je brzo demantirala najave velikih ulaganja, a Hanfa je otkrila što se krilo iza službenih stavova Škegre i Matića o tome da neće detaljno objavljivati svoje planove i poslovne odluke zbog osjetljivosti. Nekretninski fond trebao je uložiti 60 posto imovine izravno u nekretnine, ali oni su, umjesto toga, ulagali u tvrtke, pa su zbog toga i izgubili licencije. Ni jedno od sedam ulaganja koje je izvršeno nije u skladu s proklamiranim ciljevima fonda niti je u skladu sa zakonima koji reguliraju njihovo poslovanje. Analiza koju smo dobili sadrži i nikad objavljen tijek ulaganja novca u pet "nekretninskih" tvrtki, koji dokazuje tezu o samoposluzi jer su tvrtke povezane izravno s članovima fonda ili s njima bliskim osobama. Pri ulaganju se moralo voditi računa o što većoj zaštiti ulagača, rizik rasporediti na razne nekretnine i savjesno i pošteno birati ulaganja. Ništa ili zanemarivo malo od toga je poštovano. Iako se Škegro i Matić brane da nema štete jer dionica vrijedi 115 kuna na osnovu cjelokupne imovine, a ne 23 kao na burzi, to bi se moglo usporediti s time kao da ste nekome dali 100 kuna da ih stavi u banku, a on je otišao u kasino.

Čak iako je dobio, to nije bila namjena novca i nije u skladu s ugovorom koji ste potpisali. Ulaganja u tvrtke P. B. Žitnjak i P. B. inženjering to zorno pokazuju, a onda se obrazac nastavio. Udjeli u objema tvrtkama kupljeni su od Branka Perkovića, tajanstvenog povratnika iz Australije koji ne nastupa u javnosti. Perkovića veže prijateljstvo i navodno kumstvo s Božom Prkom, direktorom Privredne banke i bivšim HDZ-ovim ministrom. PBZ kreditira sve Perkovićeve projekte, on im je napravio i zgradu u kojoj im je sjedište, a sada pored nje na Radničkoj cesti u Zagrebu završava i megakompleks nazvan Green Gold. Privredna banka Zagreb je, s druge strane, uložila prije devet godina novac u jedan od Škegrinih fondova - Quaestus Private Equity. Ukupno je u P. B. Inženjering i P. B. Žitnjak uloženo oko 45,5 milijuna kuna nekretninskog fonda i to na osnovi nekretnina koje su tvrtke imale. Međutim, nekretnine obaju društava su prema modelu "prodaj i unajmi" bile prodane i premda su se knjigovodstveno vodile kao njihovo vlasništvo, svako neplaćanje leasing kući značilo bi i da će ih izgubiti.

Na ovaj rizik, kao i na izrazito negativno poslovanje P. B. Žitnjaka upozoravaju odvjetničke kuće i tvrtka koja je radila dubinsko snimanje, ali Quaestus ipak odlučuje njima dati novac nekretninskog fonda. Obje su tvrtke bile i vlasnički i dužnički povezane s nekom tvrtkom iz Perkovićeva koncerna i kad bi bilo koja od njih zbog bilo čega prestala ispunjavati svoje obveze, nekretninski bi fond izgubio uloženi novac. Zaključak Hanfe je da su se zato novcem nekretninskog fonda financirale druge tvrtke iz Perkovićeva koncerna i njihovo poslovanje, a to se dokazuje i putom novca koji se prelijevao u ostatak koncerna nakon kupnji dviju tvrtki. Osim toga, jedna od tvrtki je dokapitalizirana s 1,55 milijuna kuna, a da nije povećan udio u društvu, što se trebalo dogoditi. Na kraju, ključni dokaz o povezanosti poslovanja jest i činjenica da su na sam dan kad je Quaestus Investu oduzeta licencija i kad više nisu smjeli upravljati nekretninskim fondom, Škegro i Matić ipak obje tvrtke prodali nazad Perkoviću. P. B. Inženjering prodan je za 5,5 milijuna kuna, po nižoj cijeni nego što se tvrtka vodila u knjigama, a P. B. Žitnjak je prodan po višoj cijeni nego što je kupljen. Dok su se prethodne dvije tvrtke makar bavile nekretninama, tvrtke Majerovo i G-Klasa nemaju ni to opravdanje za ulaganje nekretninskog fonda.

Tomislav Matić i Borislav ŠkegroU kupnju polovice tvrtke G-Klasa Quaestus je uložio 27 milijuna kuna iako su ponovna revizija i dubinsko snimanje tvrtke ukazali na to da postoji niz nedostataka i slabosti. Nekretnina zbog koje se kupila tvrtka, odnosno zemljište u Klinča Selima, već je bila opterećena s 4,9 milijuna eura kredita. Osim toga, revizija poslovanja tvrtke provedena je nakon što je odluka o kupnji udjela već bila donesena. Odgovor na te nelogičnosti krije se u vlasnicima tvrtke. Osnivač je bio Željko Lukač, Škegrin i Matićev partner u Quaestusu. Iako je formalno izašao iz tvrtke, njemu je ona ostala dužna 1,8 milijuna kuna, za što revizija tvrdi da je sumnjivo. Novcem nekretninskog fonda taj se dio isplaćuje nakon kupnje udjela. Druga dva suvlasnika tvrtke su Davor Maras i Oliver Vidić, od kojih se za 27 milijuna kuna kupio udio u tvrtki.

Da se opet radi o sukobu interesa i financiranju svojih partnera, a ne o nezavisnu ulaganju, svjedoči i činjenica da su Vidić i Maras sudužnici za Quaestusov kredit u iznosu od dva milijuna eura. Dioničari nekretninskog fonda mogli bi izgubiti još 8,4 milijuna eura jer su nakon smjene Škegre i Matića, Vidić i Maras kao partneri na zemljištu u Klinča Selima tužili nekretninski fond. Uz kupnju dodatnog zemljišta u Klinča Selima veže se još jedna manipulacija javnosti. Quaestus je lani izvijestio burzu da je kupio zemljište, a da to nisu proveli do kraja. Tek nekoliko mjeseci kasnije zemljište se zaista i kupilo, ali po različitim uvjetima od onih koji su prvi put objavljeni. Nejasno je i ulaganje u tvrtku Majerovo koja se također nije bavila nekretninama, ali njen je vlasnik Željko Penavić. On je bio direktor i tvrtke Dinarik koja je do odlaska Ive Sanadera rasla na poslovima u cestogradnji. Kao i već poznata Skladgradnja, nikad nisu pobjeđivali na natječaju za Hrvatske autoceste, ali su bili redovni podizvođač. Vlasnik te tvrtke je Ferdinand Mikulić, brat Milivoja Mikulića, člana uprave HAC-a, zatim pomoćnik ministra Božidara Kalmete i državnoga tajnika. Penavić je u izvrsnim odnosima i s moćnim IGH-om koji je također jedan od ulagača u Quaestus.

Nakon što je Majerovo kupljeno, novac je iskorišten da bi se dalje kupovale nekretnine od Penavića, a u dokumentima se navodi da je tvrtka bila u gubitku i da su joj jedini prihod bile kamate. Posebna knjigovodstvena inspiracija korištena je pri ulaganju u tvrtku Hlad poljoprivreda. Tu je tvrtku osnovala tvrtka Hlad, također u suvlasništvu Škegre i partnera. Nakon osnivanja, slavonskobrodski Hlad na tvrtku-kćer Hlad poljoprivreda prebacuje voćnjak koji je pod hipotekom. Zatim Škegro i partneri novcem iz nekretninskog fonda kupuju Hlad poljoprivredu i voćnjak iznajmljuju samima sebi - fondu Quaestus Nekretnine. Nakon toga fond daje isti voćnjak, ovog puta za nižu cijenu tvrtki Hlad. Sve te operacije smislili su i proveli da bi fiktivno povećali vrijednost tvrtke. Uz ove akrobacije, dioničari nekretninskog fonda izravno su oštećeni za minimalno 100 tisuća kuna u razlici naplate najamnine. Osim toga, od novca nekretninskog fonda Škegro i Matić daju više od dva milijuna kuna pozajmice tvrtki Hlad kojoj su preko Quaestusa suvlasnici. Prema odlukama Škegre i Matića, nekretninski fond daje pozajmice i ostalim tvrtkama gdje su oni također suvlasnici. Ukupno su takvim tvrtkama posudili više od 21 milijun kuna, od čega još nije vraćen cjelokupan iznos. Dakle, i na taj su se način novcem ulagača financirali njihovi privatni projekti.

Vodeći se takvim principima ulaganja, ne treba se čuditi što su se u portfelju nekretninskog fonda našle obveznice i komercijalni zapisi tvrtki Metronet i Hospitalije, također Quaestusovih problematičnih ulaganja. I njima se kapitalom iz naših mirovina osiguravao novac za poslovanje. Već je poznato i to da je i zbog tih ulaganja Hanfa oduzela licenciju Quaestus Investu koji je upravljao nekretninskim fondom. Dokumenti koje posjedujemo otkrivaju i nove detalje o tome kako je napravljena šteta dioničarima od 1,3 milijuna kuna. U svemu je pomogla Štedbanka u vlasništvu bivšeg rukometaša Željka Udovičića. U kompliciranoj igri s depozitima, kupnjom i prodajom, o čemu sve nije znala ni Raiffeisen banka koja je kao njihova depozitna banka morala biti obaviještena o transakcijama i posljedicama, šteta je nastala prividnom prodajom. Kada je Hanfa lani naložila prodaju papira Hospitalije i Metroneta jer to nema veze s ulaganjem u nekretnine, oni su u ožujku prebačeni na Štedbanku. No oni su se u studenome ponovno vratili u portfelj nekretninskog fonda.

U međuvremenu su dospjele kamate za vrijednosne papire od 1,3 milijuna kuna koje su Marijan Hanžeković, odvjetnik koji je vjerovao Škegrizavršile u Štedbanci, a ne na računu nekretninskog fonda. Utvrđujući sve nepravilnosti, Hanfa je došla do određene granice, a nastavak bi trebali utvrditi Državno odvjetništvo, Porezna uprava i Ured za sprečavanje pranja novca. "Za mene je taj slučaj sada prošlost, ali to ne smije biti za ostale institucije koje trebaju slijediti trag novca", kratko nam je rekao Ante Samodol, bivši šef Hanfe koji se sukobio sa Škegrom. Iako je Borislav Škegro tvrdio da ga Samodol progoni jer je čovjek bivšeg HDZ-ova ministra Ivana Šukera koji mu ne može oprostiti što je postao savjetnikom premijerke Jadranke Kosor, dokumenti dokazuju da se ne radi o osobnom napadu, nego o otkrivanju malverzacija. Ante Samodol nam je potvrdio da su informacije kojima raspolažemo autentične. U dokumentu koji posjedujemo i na osnovi svega navedenoga, pobrojen je čitav niz kršenja zakonskih i statutarnih odredbi ulagačkom politikom koju su provodili Borislav Škegro i Tomislav Matić. Sve ih je već trebalo goniti prema službenoj dužnosti, piše u izvješćima.

Zašto se to nije dogodilo iako je i Hanfa već predala slučaj Poreznoj upravi, jedan naš sugovornik pripisuje Škegrinim dobrim vezama u politici. Ravnatelj Porezne uprave Josip Lozančić bio je ranije mentor sad već bivšoj ministrici Martini Dalić koja je došla na tu poziciju iz Partner banke kojoj je Škegro u Nadzornom odboru. Čvrste veze s HDZ-om, bankarskim sektorom i pozicija premijerkina savjetnika i čovjeka od povjerenja za ekonomiju sigurno nisu odmogle. Odvjetnik Marijan Hanžeković i sam je vjerovao Škegri i uložio dva milijuna eura u nekretninski fond kojim je upravljao Quaestus, te je i sad u Nadzornom odboru Quaestus Nekretnina. Nadzorni odbor naručio je novu reviziju poslovanja. I on je upoznat s dokumentima koje posjedujemo, a kada ih je vidjela i uprava Erste Investa, društva koje je trebalo upravljati nekretninskim fondom umjesto Škegrina Quaestusa, odmah su odustali. "Kao i ulagači i nadzornici bili smo šokirani načinom upravljanja i ulaganja. Sva ulaganja su pojedinačno bila manja od 15 posto imovine fonda i zbog toga nismo imali uvid u njih. Radimo završne račune, a javnost će biti obaviještena o tome što ćemo dalje poduzeti", kaže Hanžeković.

Nakon ovakvog seciranja načina upravljanja nekretninskim fondom jasnije se vidi i zašto je Škegro zastupao, a vlada Jadranke Kosor podržala ideju o fondovima za gospodarsku suradnju. U njima Vlada osigurava pola novca, a pola privatni ulagači. Cilj je ulagati u tvrtke koje imaju perspektivu, ali su trenutačno u problemima. Prošle godine u devet mjeseci nisu uspjeli naći ni jednu takvu tvrtku i nisu uložili ni kunu, ali su društva za upravljanje uzela svoju naknadu za upravljanje tim novcem. Quaestusu je tako isplaćeno više od šest milijuna kuna. Škegro samo ide za onim po čemu je njegov fond i dobio naziv - profitom. U slučaju nekretninskog fonda, on i njegovi partneri su očito pretjerali, a završetak DORH-ove istrage mogao bi donijeti i njegov kraj kao uglednog ekonomskog stručnjaka i sposobnog poslovnog čovjeka.