Objavljeno u Nacionalu br. 443, 2004-05-11

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

Jednokratna pomoć

Vedrana RudanVedrana RudanEj, dečki! Još do jučer lovili ste lasom Srbe?! Nosile ih Drave, nosile ih Save, a i neke druge rijeke, da znam zemljopis, sve bih ih nabrojila i javila se u neki kviz. Kad se ja Hrvatica sjetim?! Osijek! Tekla hladna Drava, tekli su i Srbi s narukvicama od bodljikave žice na mrtvim rukama. Zašto ih Šeks nije dočekao na obali rijeke i održao im govor? A u Jasenovcu jest? Što to stare srpske kosti imaju, a friški srpski leševi nisu imali? Sabor! Mesić! Ej, Srbi, odnesite na srpskim opancima zemlju! Tako nekako drao se tada naš budući predsjednik. A danas? Ima li većeg srboljupca? Tamno odijelo, ozbiljan pogled, ni jednog, ni najmanjeg vica iz usta našeg vicmahera kad o Srbima zbori?! Žao mu je djevojčice Zec, oči su mu pune suza, založio se i da lova kapne?! Zašto d a n a s, majstore? Ej, mala Zec trune trinaest godina?! Koji ti je kurac, predsjedniče? Ako su svi Srbi nosili opanke, onda je mala Zec nosila opančiće?! Maloj Zec oprostilo prljave opančiće?! Zato jer je bila mala? A Gospić?! Lovilo ih po kućama, odvodilo, ubijalo, bacalo na hrpu, zapalilo, kundakom razvaljivalo lubanje onima koji su se trzali ili hroptali iako su već imali metak u srpskoj tintari. A danas?! Danas su neki dobri dečki koji su se borili za Hrvatsku ubijajući Srbe po gospićkim kućama optuženi kao ratni zločinci?! A stožeri? Pred nekoliko godina znali su mahati zastavama, urlati iz kolica?! Što je stožerima ovih dana?! Ej, dečki, jeste li se za ovo borili?! Da li je ovo još Hrvatska? Gubimo naše najveće heroje?! A neprijatelji nam postadoše žrtve?! O, kako ću ovo preživjeti, ja Hrvatica? A Split?! Koliko je Jovana dobilo po pički i ostalo bez uha, oka, stana i života? Koliko je Jovanki gurnuto niz stepenice zgrade u kojoj su živjele otkako su se rodile? Koliko je malih Jovanića u školi dobivalo po srpskoj nosini?! Jesu li sva ta jebanja Jovana u srpsko dupe bila uzaludna? Besmislena? Nepotrebna? Okej, otišli su, nestali su, ali… Da su ostali, da su ostali?! Vratilo bi im stanove, kuće, dobili bi, kao braća male Zec, j e d n o k r a t n u p o m o ć?! Što se dogodilo, ma što se dogodilo s mojom zemljom Hrvatskom? A onaj Sisak! I tamo su mnogi Srbi posljednji put udahnuli, pa izdahnuli. Hoće li gospodin Đuro Brodarac sutra u Sisku održati nekoliko tužnih govora? A šta su radili u Paulinu Dvoru, selu u Slavoniji? Čekaj! Ipak bih ja trebala ići na neki kviz! Tamo ubilo dvadesetak Srba, pa zakopalo, nakon nekoliko godina otkopalo, kosti strpalo u bačve, odvezlo u Liku, zakopalo?! Ode Glavaš u Liku držati govor?! Sve bi bilo okej, ja bih bila za, kad bi dečki samo držali govore, kad ne bi iz hrvatskih lisnica izvlačili hrvatski novac i plaćali razvaljene srpske glave?! Da to dočekam?! Ja, Hrvatica?! A Sanader u Europskom parlamentu u Strasbouru govori kako osobno jamči povrat srpske imovine?! Tko to kaže, tko to laže da je Sanader Hrvat? Smije li, smije li p r a v i Hrvat i Tuđmanov učenik izgovarati ovakve pizdarije nakon samo d e s e t a k godina? Raspast će se na tri polovine srce moje hrvatsko!

A možda… Možda jadni dečki nisu krivi? Ti govori, te jednokratne isplate, to sigurno nije njihova ideja. Da jest, da tako vole Srbe, ostima bi ih bili, još tamo, devedeset i prve, lovili po Savama i Dravama, dovlačili do obale i davali im umjetno disanje, usta na usta, hrvatska usta na srpska usta. Udahni, izdahni, začepi srpski nos da ne izađe srpski dah… Ne, nemoguće! Naši se dečki nisu promijenili! Oni su dobri stari dečki! Vremena su druga. Konobari iz Europe uđoše u našu krčmu, isplatiti, molim! Jebi ga. Kako ćeš skockanom, europskom konobaru reći, odjebi, sinko! Nije konobar Srbin. S njim treba fino. Pa će nam dati staklene perlice i ogledalca, pa ćemo plesati oko logorske vatre… Ja, Hrvatica, i razumijem i ne razumijem. Razumijem da se mora platiti kad ti gospodar iz Strasbourga naredi. Ali dečki nisu klali samo Srbe. A Reihl Kir? A Paradžik? Zašto jednokratno plaćaju samo srpske glave? Koji im je srpski kurac? Nisu umlatili samo Kira i Paradžika. Moja tetka Hrvatica misli da su ga i njoj stavili. Moja prijateljica Mica Hrvatica, i njoj su krv isisali. Moj muž Hrvat govori da svim ovim dečkima koji drže govore na srpskim kostima i dijele lovu rodbini pobijenih Srba treba jebati lažljivu, pohlepnu, zločinačku, licemjernu, lopovsku mater. Kad čovjek malo sjedne, pa stavi glavu među ruke… Jesmo li mi Hrvati najebali samo da bismo rodbini mrtvih Srba isplaćivali jednokratnu pomoć? Da li nam se to i s p l a t i l o? Što su meni, mojoj staroj, mojoj djeci, mojim prijateljima, mojim susjedima, mojoj Mici, što su svima nama donijele mrtve srpske glave? Meni se umlaćeni Srbi nisu isplatili. Da jesu, odmah bih priznala, takva sam od malih nogu. Zato mi smeta ova i sve buduće isplate. Zašto dečki ne gledaju Dnevnik? Ameri i Englezi gase cigarete na tijelima iračkih zarobljenika, bacaju ih iz jurećih automobila i još se slikaju pokraj izmučenih leševa i još to gleda cijeli svijet?! Ni Ameri ni Englezi neće Iračanima jednokratno isplatiti tri kune. Otimaju im naftu, pale i žare, a mi nismo smjeli pobiti nekoliko tisuća Srba i otjerati nekoliko stotina tisuća Srba?! Zašto Ameri i Englezi svoje dečke koji uvaljuju elektrode u iračke kurčiće kažnjavaju p i s m e n i m strogim ukorima, a mi… Ima li tu logike? Za koji se kurac naši dečki toga ne uhvate? Alo! Kad već želite plaćati, platite onim što ste i od Srba i od Hrvata oteli u ovom ratu! Platite zlatnim zubima što ste ih iščupali iz srpskih i hrvatskih glava! Ej, dečki! Zašto mi opljačkani Hrvati moramo dizati kredite danas da bismo platili vaše zločine od jučer?!

Vezane vijesti

Otto, zec koji je umislio da je kokoš

Otto, zec koji je umislio da je kokoš

Sjedenje na jajima, kljucanje kukuruzne smjese i odmaranje na prečki u kokošinjcu svakodnevica je svake kokoši, ali su prilično neobične navike za… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika