Suparnici Radimir Čačić i Zoran Milanović jedan drugome pokušavaju ograničiti moćMladen Pejnović, u široj javnosti nepoznati ravnatelj Agencija za upravljanje državnom imovinom (AUDIO) postao je glavni kadrovik i osoba od najvećeg povjerenja premijera Zorana Milanovića. Kako bi zaustavio skandale poput nedavnog pokušaja Radimira Čačića da u Nadzorni odbor Janafa ubaci Srećka Ferenčaka, koji je nepravomoćno osuđen zbog financijskih malverzacija, Milanović je upotrijebio autoritet predsjednika vlade i jednu od ključnih organizacijskih uloga u državi prepustio Mladenu Pejnoviću. Na taj način, Milanović se pokušava osigurati od novih potencijalnih pokušaja Hrvatske narodne stranke da proguraju osobe koje ne smiju raditi u državnim i javnim službama, a da pritom ne uđe u otvoreni sukob s glavnim koalicijskim partnerom.

Upravo je Milanović predložio Pejnovića za novog ravnatelja Agencije za upravljanje državnom imovinom na 3. sjednici Vlade koja je održana 12. siječnja. Na istoj sjednici na dužnost predsjednika Upravnog vijeća AUDIO imenovan je Radimir Čačić, a na dužnost zamjenika predsjednika Neven Mimica. Članovima su imenovani Zlatko Komadina, Tihomir Jakovina, Veljko Ostojić, Davor Majetić i Mladen Novosel.

O Mladenu Pejnoviću se malo toga zna. U ožujku 2011. imenovan je direktorom Plinare opskrba. Član je SDP-a, a u posljednjih 25 godina, radio je kao pomoćnik generalnog direktora Zagrebačkog Velesajma, generalni direktor Hospitalije, komercijalni direktor Astre international i direktor predstavništva istog poduzeća u Moskvi, gdje je zamijenio Franju Gregurića, premijera u ratnoj Vladi nacionalnog jedinstva. Od 1995. radio je kao menedžer u američkih kompanija u Rusiji i Ukrajini, a bio je i direktor telekoma u Vladivostoku, Kijevu i Moskvi. Prije dvije godine se vratio u Zagreb i reaktivirao unutar SDP-a, gdje je podržavao Davora Bernardića, mladog lidera zagrebačkih socijaldemokrata. U međuvremenu se zbližio i sa Zoranom Milanovićem, i sada je diskretno promoviran u premijerovog čovjeka za specijalne zadatke. Pojednostavljeno, Milanović je procijenio da mora neutralizirati pokušaje HNS-a da na važne položaje ubace svoje ljude, a da prije toga nisu obavijestili snažnijeg partnera u vladajućoj koaliciji. Novo se pravilo počinje primjenjivati već ovog tjedna i ubuduće će Mladen Pejnović provjeravati „who is who", i pomno pregledavati popise osoba koje će iduće četiri godine voditi državu - od pomoćnika ministara do članova nadzornih odbora i uprava svih javnih poduzeća. A sve to kako se ne bi ponovio neki novi Srećko Ferenčak, jer ovako će Milanović imati 48 sati da u sličnim slučajevima stavi veto.

Prema Nacionalovu izvoru iz Vlade, Milanović je prošlog tjedna u posljednji trenutak saznao i da će u Upravu Janafa ući HNS-ovci Dragan Kovačević i Jakša Marasović. Nije pitanje bi li ih potvrdio ili ne, ali Janaf spada među glavna javna poduzeća u Hrvatskoj i ako predsjednik Vlade u posljednji trenutak doznaje tko će ga voditi, to se može okarakterizirati kao lagana provokacija.

Da se slične situacije ne bi ponavljale, Milanović je odlučio da svi važniji kadrovi od sada trebaju proći kroz AUDIO, a tek potom će o imenovanjima raspravljati Vlada. Opreza u Kukuriku koaliciji očito nikada dosta, a posebno će ga trebati u idućih mjesec-dva kada slijede imenovanja na vodeće položaje u Hrvatskoj elektroprivredi, Ini, Croatia osiguranju, Hrvatskim šumama, HAC-u, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, bolnicama i u stotinjak različitih javnih tvrtki, Vladinih ureda i agencija. Pomalo paradoksalno, ali upravo je Srećko Ferenčak u ime Kukuriku koalicije sredinom 2010. izračunao da će sadašnja vlast za popunjavanje ovih položaja trebati oko 700 ljudi od povjerenja. A upravo je on prvi ispao iz tog kadrovskog popisa, ali svoju priliku čeka još nekoliko stotina kandidata koji će od sada prolaziti dodatne provjere i trebati odobrenje cjelokupnog vrha nove vlade.

Pritom ni Zoran Milanović nije potpuno nevin. On je zagovornik partitokracije u kojoj na većinu vodećih položaja u državi trebaju doći predstavnici pobjedničkih stranaka. Ovo načelo uvedeno je prije više od godinu dana u Skupštini Zagrebačkog holdinga koja je popunjena isključivo članovima pobjedničkih stranaka, a tada se nitko nije bunio jer su se svi željeli riješiti Milana Bandića. Sada je isti princip operacionaliziran i na razini države, a to se ne bi moglo bez premijerove podrške. Kolika je razlika ako javna poduzeća umjesto HDZ-ovaca vode i nadziru članovi SDP-a, HNS-a i IDS-a moći će se rezimirati za četiri godine, ali nema vidljiva razloga za optimizam.

No Ferenčakovo odstranjivanje s položaja člana Nadzornog odbora Janafa ima i dodatnu dimenziju i moglo bi uvjetovati kraj političke karijere Radimira Čačića. Naime, postavlja se pitanje ako je Ferenčak zbog prvostupanjske presude nepodoban za javne službe, što će biti ako mađarski sud presudi da je Čačić kriv za prometnu nesreću u kojoj su poginule dvije osobe. Kad smo o tome u nedjelju navečer razgovarali s jednim od najbližih Milanovićevih suradnika, dobili smo eksplicitan odgovor: "U tom slučaju, pritisak na Zorana će biti neizdrživ i morat će se riješiti Ratka. A, iskreno, ne vidim nikakvu šansu da sud Čačića proglasi nevinim", smatra ovaj utjecajni član SDP-a. Razumije se da nitko iz vladajuće koalicije neće javno izgovoriti sličnu konstataciju. Milanović ima vrlo dobro mišljenje o Čačićevim organizacijskim sposobnostima, a u posljednje dvije godine njih su dvojica održali niz sastanaka, i figurativno govoreći, oni su mozak i kičma sadašnje vlade. Međutim, temelj Kukuriku koalicije jest poštenje i nekompromitiranost, a bude li Čačić osuđen i to za djelo sa smrtnom posljedicom, definitivno će se otvoriti pitanje njegova daljnjeg angažmana u operativnoj politici. Toga su svjesni u HNS-u i zato su u svakoj prilici iznosili tezu o nepravomoćnoj presudi, čime se htjelo sugerirati da se radi o nečemu što je u suštini beznačajno. Pravno gledano, nepravomoćna presuda nije konačna i teze koje HNS plasira imaju određenu osnovu, ali u političkom smislu - nitko tko je na sudu proglašen krivim, više nema kredibilitet za obavljanje javnih funkcija. Kada bi u sličnoj situaciji pokušao sačuvati Čačića, Milanović bi se našao pod kritikama javnosti, medija, opozicije, ali i svoje vlastite stranke, kao i predsjednika Ive Josipovića koji za sada nije javno komentirao ovaj slučaj. Uostalom, i bez Radimira Čačića, koalicija SDP-HNS ostala bi stabilna i osigurala bi dovoljnu podršku Vladi.

U HNS-u već duže vrijeme računaju s mogućnošću da Čačić napusti politiku, a u tom će ga slučaju zamijeniti Ivan Vrdoljak. Između ostalog, inzistiranje na Vrdoljakovu imenovanju za ministra graditeljstva bilo je uvjetovano negativnim raspletom suđenja u Mađarskoj. Dakle, iako o tome javno ne govore, apsolutno svi kalkuliraju s varijantom ako prvi potpredsjednik Vlade bude nepravomoćno osuđen. Prije nego što se to dogodi, Zoran Milanović odlučio je čvršće kontrolirati svog glavnog partnera Radimira Čačića. Kako ne bi ispalo da o svemu odlučuju samo njih dvojica, u igru je ubačen Mladen Pejnović, čovjek iz sjene.