Nicholas Carr (Wikipedia)Čini li nas Google glupima? - pitanje je koje si je 2007. postavio američki novinar Nicholas Carr, uočivši kod sebe sve slabiju sposobnost koncentracije kad je čitanje u pitanju - počela ga je zabrinjavati nesposobnost da zadrži pažnju na jednoj stvari dulje od nekoliko minuta. Prvo je posumnjao da mu opadaju mentalne sposobnosti jer ulazi u srednje godine, no uskoro je shvatio da je nešto drugo posrijedi - internet. Budući da mu je, kao novinaru koji je se bavi internetskom tehnologijom ta tematika bila bliska, počeo je istraživati utjecaj interneta na mozak - nešto o čemu se tada još nije pisalo, niti su postojala konkretna znanstvena istraživanja na tu temu.

Proučavajući povijest neuroznanosti, stajališta brojnih znanstvenika, psihologa i filozofa koji su se bavili mozgom te najnovijih spoznaja u vezi s istraživanjem mozga, došao je do zanimljivih zaključaka - da se već nakon samo nekoliko sati provedenih na internetu mijenjaju neuronske veze u mozgu. One se prilagođavaju novom načinu na koji se mozak upotrebljava, onom internetskom, karakterističnom po kratkom zadržavanju pažnje na određenom sadržaju, neprekidnom skakanju sa stranice na stranicu, s teksta na tekst, s društvene mreže na društvenu mrežu. Svoje je zaključke 2008. Carr objavio u članku "Čini li nas Google glupima?", objavljenom u američkom časopisu The Atlantic, i pokrenuo njime burne rasprave. Naišao je na mnoge kritike i neistomišljenike, ali i na one koji su iste promjene primijetili kod sebe te znanstvenike koji su se tim problemom počeli baviti. Tema se pokazala toliko intrigantnom da je uskoro o tome napisao i knjigu, koja je ubrzo postala svjetski bestseler i ušla u prošlogodišnji finale Pulitzerove nagrade, a upravo je prevedena na hrvatski.

"Plitko - Što internet čini našem mozgu" prozvana je poslije najboljom knjigom napisanom o toj tematici, a njegove zaključke potvrdili su nakon njega i mnogi drugi autori. U njoj govori o negativnim učincima interneta na sposobnost zadržavanja pažnje, na pamćenje, zaključivanje i kontemplaciju, ali i o stvaranju ovisnosti o internetskom pretraživanju. "Moj je mozak bio gladan", piše Carr o svojim zaključcima. "Zahtijevao je da ga hranim onako kako to čini internet - a što je više dobivao, bio je gladniji. I kad nisam bio za kompjuterom, osjećao sam potrebu da provjerim e-mail, klikam po linkovima, nešto izguglam. Htio sam povezanost. Počeo mi je nedostajati moj stari mozak." Kako bi bez ometanja napisao knjigu "Plitko", Carr se odlučio izolirati od interneta. To mu, kaže, nije bilo lako: "Raspad mog života na internetu bio je daleko od bezbolnog. Otkazao sam članstvo na Twitteru, zamrznuo Facebook i zakukuljio blog. Ugasio sam RSS-čitač, srezao upotrebu Skypea i instant poruka. I najvažnije, usporio sam svoju aplikaciju za e-mail. Mjesecima su mi sinapse urlale za svojom dozom Mreže. Znao sam se uloviti kako kradomice klikam na gumb za provjeru e-maila. No, ti su porivi s svremenom splasnuli i ponovno sam se našao u situaciji da mogu sjesti za kompjuter i tipkati satima ili čitati gusto posani znanstveni članak bez da mi mozak pritom luta."

U kojem ste se trenutku o tome odlučili napisati članak, što je bilo presudno?

Nije to bio jedan, određeni trenutak. Bio je to rezultat postepenog osviještavanja da se moj način razmišljanja i moj um mijenjaju pod utjecajem svog tog vremena provedenog na internetu. Izgubio sam mogućnost koncentracije. Nekad mi je bilo lako uroniti u knjigu ili dug članak. No počelo mi se dešavati da mi koncentracija počne vrludati već nakon dvije-tri stranice, da postajem nemiran, gubim nit.

Jesu li vas iznenadile reakcije na vaš članak?

Prijevod bestselera Nicholasa Carra u Hrvatskoj je objavljen u izdanju nakladničke kuće Jesenski i TurkKada sam ga počeo pisati, smatrao sam ga isključivo osobnim esejom. Bio je to pokušaj da istražim i objasnim svoje iskustvo korištenja interneta, pogotovo načina na koji on uništava moju sposobnost da se koncentriram, da čitam i mislim duboko. Zaista nisam bio siguran hoće li moje iskustvo biti imalo relevantno za druge ljude. Međutim, njihove reakcije su pokazale da ogroman broj ljudi ima slična iskustva i dileme te si postavlja to isto pitanje o utjecaju interneta. Naravno, nisu se svi složili s mojom tezom - bilo je nekih vrlo agresivnih negativnih reakcija na moj esej. No što je važnije, barem što se mene tiče, on je otvorio izuzetno važnu i nužnu raspravu o intelektualnim i kulturološkim posljedicama interneta. Nadam se da će ju knjiga "Plitko" još više produbiti.

Budući da za negativne posljedice jednim dijelom prvenstveno krivite Google, ističući da ta kompanija na sve moguće načine potiče korisnika da posjećuje što više internetskih stranica u što kraćem vremenu, je li bilo kakvih reakcija iz te tvrtke?

Eric Schmidt, tadašnji predjsednik Uprave, napao je moj članak na jednoj konferenciji, ali nisam čuo da je kompanija nešto direktno i službeno objavila. Međutim, ne mislim da je moje pisanje imalo ikakvog utjecaja na profite takvih kompanija, pa nisam ni očekivao nekavu reakciju.

Jedan ste od prvih koji su o tome pisali, međutim posljednjih godina se može pronaći sve više tekstova o negativnim utjecajima interneta. Jesu li vaše teze danas opće prihvaćene?

Internet, kako sam objasnio u knjizi, potiče mozak na određeni način funkcioniranja. Potiče nas da ocjenjujemo vrlo male dijelove informacija u vrlo kratkom vremenu, često žonglirajući s vrlo mnogo prekida i odvlačenja pažnje. I takav način mišljenja je koristan i vrijedan. Ali, kada koristimo internet toliko intenzivno, počinjemo žrtvovati neke druge načine mišljenja, pogotovo one za koje su potrebne pažnja i koncentracija te uključuju kontemplaciju i introspekciju. Kao i drugi mediji u prošlosti, i internet našem umu nameće svoju vlastitu "intelektualnu etiku". Mijenja ravnotežu naših misli. U svojoj knjizi iznosim mnoge dokaze, poput psiholoških i neuroznanstvenih studija, da internet oslabljuje sposobnost koncentracije i dubokog razmišljanja, no kao što je to slučaj sa svim istraživanjima ljudske vrste, nema definitivnog odgovora. I dalje postoje oni s drukčijim mišljenjem. Ipak, rekao bih da se ljudsko ponašanje radikalno promijenilo u posljednjih deset godina. Stoga je važno ne zanemarivati znanstvene dokaze, ali i pratiti što se događa s nama samima, kako se naši umovi mijenjaju.

Krenuli ste od primijećenog poremećaja koncentracije, a završili na urušavanju čitavih kultura zbog interneta.

Takve promjena u funkcioniranju ljudskog uma, kakve uzrokuje internet, imaju mnogo posljedica - za edukaciju, inovaciju, literaturu i umjetnost, pa i za mentalno zdravlje. Kontemplacija potiče kreativnost, empatiju i razvoj ljudske osobnosti, utječe na djelotvornost i produktivnost. Bez tih osobina ljudi postaju plitki, manje zainteresirani i manje intelektualno različiti, manje skloni izazovima. Sužava im se pogled na svijet, gube ideje i bogatstvo duboke, osebujne misli. Dugoročno gledano, takve bi promjene utjecale na sferu edukacije, biznisa, umjetnosti, prekrojile bi kulturu u nešto puno manje maštovito. Osim toga, upotreba weba ne samo da preusmjerava resurse s naših sposobnosti višeg mišljenja, nego i fizički priječi konsolidaciju dugoročnih sjećanja i razvoj memorijskih shema u mozgu. Zbog toga nam je sve teže pohranjivati informacije u svom biološkom pamćenju i prisiljeni smo ga sve više prepuštati umjetnoj, a prostranoj memoriji Mreže, zbog čega kao mislioci postajemo sve plići. Prebacivanje sjećanja u izvanjske banke podataka ne prijeti samo dubini i vlastitosti našega ja. Njime se prijeti i dubini i vlastitosti kulture koju zajedno dijelimo.

Kako se upotreba interneta odražava na djecu i mlade, generacije koje odrastaju uz internet?

Smatram da internetska tehnologija na svih utječe jednako, bilo da su odrasli ili djeca. Istina je da djecu nešto više ometa korištenje interneta i teže kontroliraju svoju pažnju, ali ne puno više od svojih roditelja.

Kako vidite budućnost u tom kontekstu?

Mislim da već jesmo u budućnosti, već se dešava sve što sam u knjizi naveo. No pretpostavljam da će biti još gore.

Mislite li da će se zakonska regulacija interneta i borba protiv piratstva s vremenom zaživjeti? Hoće li "zaštita intelektualnog vlasništva" nadjačati "slobodan pristup informacijama"?

Pretpostavljam da će biti uvedene ozbiljnije restrikcije za piratstvo. Tehnologija napreduje puno brže nego zakoni, međutim zakoni ju s vremenom najčešće ipak stignu. No ne mislim da će zakoni poput SOPA-e i ACTA-e promijeniti način na koji ljudi koriste internet, skidanje piratskog materijala predstavlja vrlo mali dio cjelokupnog korištenja interneta.