Ilko ČulićYammat – ‘Plan B’ (Ater Studio)

S distance od četiri godine već se prilično jasno vidi da je Yammatov debitantski singl “Putujem” omogućio jedan od najboljih startova na domaćoj pop sceni nakon nedostižnog Haustorovog prvijenca “Moja prva ljubav”. Odlična pjesma umotana u još bolju produkciju koja je samo izdaleka podsjećala na zvuk Morcheebe s tada aktualnog albuma “Fragments Of Freedom” gotovo preko noći osvojila je slušatelje nekoliko urbanih radiostanica. Poslije drugog singla “Nada” Yammat je dobio “Crni mačak” za najveću nadu u 2001., ali do konca te godine uspio je zaokružiti svega još jednu novu pjesmu. Premijera prvog albuma odgođena je na neodređeno vrijeme, band je barem jedanput bio na samom rubu potpunog rasula, napustio ga je iznimno talentirani autor ranih singlova Saša Ljiljak, a ambiciozno postavljeni projekt mogli su spasiti tek fanatična upornost ili bezgranično strpljenje. Yammatov producent Alen Balen očito je imao oboje, pa je četverogodišnji studijski maraton ipak uspješno okončan kao “Plan B”. Osim ploče beogradske art-rock grupe Kozmetika pripremane od 1978. do 1983., u cijeloj ex-YU diskografiji ne postoji debitantski album na koji je utrošeno više vremena i Yammat bi teško sačuvao takvu privilegiju da ga Balen nije štitio kišobranom vlastite naklade “Ater Studio”.

Dugoročno ulaganje možda će se uskoro višestruko isplatiti jer se na našem tržištu poslije raspuštanja Jinxa nije pojavio album koji bi odgovarao prohtjevima downtempo auditorija naviknutog na visoke standarde Morcheebe ili Thievery Corporation. Zbog aktivnijeg praćenja svjetskih trendova Yammat bi za takvu publiku mogao biti još atraktivniji od Jinxa, no iz istog bi se razloga aktualni radijski singlovi “U bojama” i “Tvoje lice se promijenilo” mogli pokazati kao pretvrdi zalogaji za prosječne konzumente koji jedva naslućuju da kod nas postoji i pop glazba potpuno drugačija od one kakvu prodaju Nina Badrić i Tony Cetinski. Razlike ne proizlaze samo iz neusporedivo boljih pjesama, inzistiranja na najsitnijim detaljima u obradi zvuka ili vješto izvedenih kombinacija živih instrumenata i elektronike. Yammat ima i drugačiji raspored uloga unutar banda, gdje je svakom članu ostavljeno dovoljno mjesta za uključivanja u autorski rad bez narušavanja grupnog identiteta. Za pedesetak minuta jako dobrog materijala otprilike podjednako su zaslužni pjevačica Ivana Babić, Nenad Bordugan, Dario Iričanin i Hrvoje Niković, a zajednička im je i krivnja za jedini promašaj na albumu napravljen u slabašnoj odjavnoj pjesmi “Da li je stvarno?”. No, toliko im se jednostavno mora oprostiti jer “Plan B” spada u endemski rijetke domaće albume koje možete poslati prijateljima u Berlin, London ili San Francisco, a da pritom ne morate smišljati nikakva dodatna objašnjenja. U slučaju Yammata nejasno je samo to kako će band funkcionirati kad studio zamijeni koncertnim pozornicama.

Đorđe Balašević – ‘Rani mraz’ (Hard Rock Shop)
Ako pušite travu, malo je vjerojatno da ćete zbog toga završiti na heroinu, no ukoliko se potpuno prepustite novom Balaševićevom albumu naglo se povećavaju izgledi da će vas uskoro oboriti i Miroslav Škoro. Slavonski falschspieler nekoć je bio samo blijeda kopija, ali sada je gotovo poravnat s Đoletom koji je nakon dosta godina priredio pravo iznenađenje i snimio neke od najgorih pjesama u karijeri. U super jakoj konkurenciji ipak pobjeđuje “Maliganska” jer ona bi se s minimalnim preinakama mogla zapakirati kao najcrnja huljićevština. Dodatni mamac za naivnu publiku je remake “Priče o Vasi Ladačkom” poslije kojeg bi producent Aleksandar Dujin trebao napisati knjigu “Kako se kalio kič”.

Zdravko Čolić – ‘Čarolija’ (RTV BK Telecom)
Na povratničkom albumu “Kad bi moja bila” Zdravko Čolić imao je kompletnu logistiku Gorana Bregovića što se ubrzo pokazalo prevelikim izazovom za konkurenciju, ali koju godinu kasnije i za njega samog. Zvučna imena u autorskom timu (Bajaga, Bora Đorđević, Balašević, Kemal Monteno) i producentskom štabu (Kornelije Kovač, Saša Habić, Bratoš) ne rješavaju problem pomanjkanja dobrih pjesama. Čarolije ima samo u naslovu albuma. “Zaboravljaš zar ne”, Montenova “Bila si bolja” i uglazbljeni Jesenjin “Pjevaj, pjevaj na kletoj gitari” mogu izmamiti kratkotrajni pljesak, ali između njih su skrivene i četiri minute čistog užasa u pjesmi “Mnogo hvala”. Muzika: Čolić, tekst Bora Đorđević i Bajaga s karakterističnim stihovima “Ljubavni me nosi zanos, zato pijem navrat nanos”.

Ivana Kindl – ‘Moj svijet’ (Menart)
U prvih 20-ak minuta nema značajnijih pomaka u odnosu na Ivanin prethodni album “Trenutak istine”, ali ako zbog toga odustanete, propustit ćete spektakularnu diskografsku premijeru splitskog repera Gorana Pavlova – Caspera koji se pojavljuje u pjesmi “Ako želiš biti moj” i odmah ulazi u sve antologije s rimom: “Hajde mala trk, na moj vatrogasni šmrk”. Nastavak je posve nebitan jer Ivana više nema takvih aduta kao što je Casper. Ipak, treba istaknuti neviđenu blamažu violončelistice Ane Rucner koja je odgovorila na nemoralnu ponudu i zasvirala u katastrofalnoj obradi Čolićevog evergreena. “Ti si mi u krvi”.
Zvjezdice:
Yammat – 4
Balašević – 1
Čolić – 2
Kindl – 1
Top lista:
1.Edo Maajka – ‘No Sikiriki’
2.Yammat – ‘Plan B’
3.The Strange – ‘Nighs Of Forgotten Films’
4.John Cale – ‘Hobo Sapiens’
5.Transglobal Underground – ‘Impossible Broadcasting’