Energetska održivost igra veliku ulogu u životu EUU planu 2050. Europska komisija predstavlja kako Europske unije može smanjiti emisiju ugljičnog dioksida, ali i da održi sigurnu opskrbu i njenu konkurentnost. Ipak, koncept nije uvjerio baš sve - ni sve vlade ni sve gospodarstvenike. Zato sada Komisija i dansko predsjedništvo EU pokušavaju zajedno pridobiti skeptike na svoju stranu.

Danski ministar za klimu i energiju Martin Lidegard smatra da pitanje energije igra centralnu ulogu i u rješavanju drugih problema: „Na putu smo ka trećoj industrijskoj revoluciji, opskrbi energijom s manjom emisijom ugljičnog dioksida. Imamo financijsku krizu, klimatsku krizu, krizu sirovina, sve one su povezane i ne možemo riješiti jednu, a da ne riješimo drugu."

Ministar Lidegard to je pojasnio na jednom brojčanom primjeru: „Europa uvozi polovinu njene energije. Između 2010. i 2011. nafta je poskupjela za više od 40 posto. To nas košta dodatnih 100 milijardi eura, koje smo mogli investirati u energetsku efikasnost, radna mjesta i rast u Europi."

Zaštita klime nije de-industrijalizacija

Dankinja Koni Hedegard je u Komisiji nadležna za zaštitu klime. Ona uvijek iznova nailazi na ljude koji kritiziraju ulaganja u zaštitu klime nauštrb radnih mesta. Ali suprotno je točno, tvrdi Hedegard: „Ako slijedimo ambiciozne ciljeve za klimu, i ako to pametno radimo, samo ćemo pomoći u dostizanju naših energetskih ciljeva i ciljeva rasta. Nikako ih time nećemo ugroziti. Zaštita klime ne znači de-industrijalizaciju, već re-industrijalizaciju."

Još jedan argument: obnovljive izvore energije bi trebalo financirati javnim sredstvima, što znači da su oni skupi. Ali i to važi samo djelomično, kaže Hedegard: „Širom svijeta državna pomoć za energiju iz fosilnih izvora je oko sedam puta veća od državne pomoći za obnovljivu energiju."

Njemačko gledište

Njemački ministar za energiju Günter Etinger relativizira argument svoje kolegice, da su obnovljivi izvori energije generalno motor rasta: „To ovisi od njihove cijene, a ona, naprema drugih dijelova svijeta, ne bi trebala biti previsoka. Čak pretpostavljam sljedeće: Prije 20 godina troškovi rada su bili razlog za izmještanje proizvodnje u zemlje sa niskim nadnicama. Idućih godina taj razlog će biti cijena struje", očekuje Etinger.

Njemački ministar u principu smatra ispravnim subvencioniranje obnovljivih izvora energije, ali, kaže, gjde god je to moguće, treba odlučiti tržište. Prije svega, smatra da mnoga čisto nacionalna rješenja u Europi inzistiraju na pogrešnim stvarima:

„U svakom slučaju, težimo koordinaciji, harmonizaciji i europeizaciji sistema za financiranje alternativnih izvora energije, ali moramo u prvi plan istaknuti najbolja mjesta za to u Europi: energiju vjetra tamo gdje vjetra ima najviše, energiju sunca tamo gdje sunce i sja. Europa može sve ponuditi, ali nisam za to da se 27 puta isto zahtjeva od svih."

Time je Etinger indirektno kritizirao to što se u njemačkoj subvencioniše proizvodnja solarne, u zemlji koja ima malo sunčanih sati. S druge strane, njemački ministar zamjera svojoj vladi što snažnije ne subvencionira energetsko saniranje prostorija.

Uzaludno čekanje podrške

Zelena revolucija gospodarstva je trenutno jedan od omiljenih projekata Komisije. Zaštita klime, energetska sigurnost, radna mjesta, konkurentnost... Europska komisija se nada da će sve te ciljeve postići zelenom revolucijom. I to sve ne usprkos krizi, već kao izlaz iz krize. Zemlje članice generalno prihvaćaju plan. Ali kada je riječ o konkretnoj primjeni, Komisija često uzaludno čeka na podršku.

Autori: Kristof Haselbah, Brisel / Ivana Ivanović