Srećko JurdanaPasionirani proučavatelji Interneta u Hrvatskoj i šire – među koje autor ovoga teksta na nesreću ne pripada – masovno su se zadnjih dana koncentrirali na jedan neobičan site* koji svestranu i u dijelu nacije omiljenu gđu Severinu Vučković – pjevačicu ljigavo-bukoličkoga turbo-folka, bivšu escort-girl* hrvatske nogometne reprezentacije, maskotu Europapressa, popularizatoricu nacionalnoga kiča i predizbornu društveno-političku radnicu na angažmanu kod SDP-a – prikazuje u ultraemotivnoj situaciji kakva može ganuti i najtvrđa srca. Stvar o kojoj je riječ odmah je postala hit*. Škole je još nisu uvrstile u nastavne programe, ali zato se raskošno emitira po uredima i lokalima. Igrokaz je nesumnjivo poučan za mlade, a u njemu bi inspiraciju mogao pronaći i pjesnik sklon putenim motivima. Na dirljivome scenskome primjeru gospođe Vučković i njezinoga suradnika potvrđuje se da je ljubav borba, i da u težnji za realizacijom ponekad s lakoćom prelazi sve prepreke, granice i tabue.

Kama sutra in vivo

Pojedini promatrači koji su se iz komparativno-analitičkih razloga detaljnije udubili u stil i sadržaj spomenutog filma, tvrde da se radi o pedagoškome ostvarenju najviše kakvoće. Uvježbani protagonisti, kod kojih se uočava predanost zadatku i težnja za perfekcijom, uspijevaju gledaocima iscrpno i na djelu demonstrirati značenja složenih znanstvenih pojmova kao što su fellatio* ili cunnilingus*, zatim Priapus erectus permanens*, pa spasmus amorosus*, clitoromania*, coitus reservatus*, penetratio vaginalis*, penetratio analis*, nakon svega i ejaculatio facialis*.

Obrađena je uglavnom cjelokupna tematika vezana za heteroseksualno područje medicinske terapeutike. Severinin dramski proizvod pravi je leksikon kamasutranskih* pojmova i ideja in vivo*. Metodički obrađujući procese izgrađivanja povjerenja i uzajamnosti u odnosu voljenoga lika prema voljenome liku, autori projekta uspjeli su čak gledaocima demonstrirati i funkciju alkohola (neki promatrači na temelju registriranih simptoma zaključuju: možda i droge) u pojačanju atmosfere opće emotivne relaksacije i drugarskoga zbližavanja čovjeka s čovjekom.

Pojedini kritičari smatraju – ne bez primjese cinizma, doduše – da je riječ o Severininu najboljem umjetničkom ostvarenju do sada, uzmu li se u obzir njezino pjevačko, scensko i medijsko-političko djelovanje zajedno. Do izražaja su napokon došle njezine glavne kreativne vrijednosti. Događaj, međutim, ima i dodatnu skrivenu dimenziju. Pretpostavlja se da je edukativan prizor u kabini jahte zapravo bio jedan samozatajni menage-a-trois*, s obzirom na naknadno otkriveni podatak da je iza kamere koja je snimala uvaženu Severinu i njezinoga ko-voditelja tečaja, stajala anonimna ženska osoba – nesumnjivo redateljica drame – koja se u konverzaciju uzdasima ubacivala povremenim stvaralačkim sugestijama, kao intelektualno angažirani sudionik zbivanja. Tres faciunt collegium*. Radost druženja veća je ako nas je više.

Slijepi vitezovi

Netko bi mogao reći da Severinina snimka samo potvrđuje tezu da je estrada drugo ime za kupleraj, ali mnoge službene reakcije energično se suprotstavljaju toj liniji razmišljanja. U Severininu zaštitu – kao da dotičnu netko napada – ustali su prominentni javni radnici predvođeni ministrom kulture. Po gospodinu Boži Biškupiću, “žalosno je da se prostor Interneta koristi na način koji vrijeđa dostojanstvo čovjeka i temeljna ljudska prava”. Biškupić se “nada da će na slučaj reagirati i Vijeće za elektroničke medije”. Nakon njega možda i Vijeće sigurnosti UN-a.

Ogorčenje je na dojmljivo angažiran način izrazio i Dragutin Lučić Luce u ime Hrvatskoga novinarskoga društva: “Radi se o najtežem kršenju zakona, profesionalnih načela i etike. Tražim da nadležni procesuiraju objavljivanje Severininih fotografija.” U nedostatku drugoga posla oglasio se u sličnome stilu i Žarko Puhovski u ime Hrvatskoga helsinškoga odbora. O fenomenu se izjasnio i Mesić. Sanader, Bozanić, Matica hrvatska, HAZU i misija OESS-a o događaju još uvijek šute, no već i ogorčeni istupi gore navedenih zaštitnika Severinine intime (koju sama Severina ne želi pretjerano zaštićivati), dovoljna su potvrda da gospođa Vučković – gola ili obučena – kod foruma i struktura uživa neuništive simpatije i pijetet. Neki dužnosnici i javni djelatnici izigravaju vitezove koji su spremni tijelima braniti njezinu čednost, odbijajući – po dramskoj šabloni – prihvatiti činjenicu koju vide svi osim njih: da je princeza zapravo radodajka* i egzibicionistkinja.

Imbecilnost hrvatske javne scene

Slučaj je, kako vidimo, iznimno zanimljiv kao dokaz infantilnosti hrvatske javne scene, koja pasioniranu istražiteljicu modaliteta postizanja sladostrašća – spremnu da svoja otkrića podijeli s publikom – tretira kao nekakvu žrtvu socijalne zavjere. Otkrilo se da je izvođačica novokomponovane* muzike snimala svoje orgije kako bi ih kasnije mogla promatrati u društvu, i da u egzibicionističkoj ekstazi nije uspjela primijetiti kako je jednu od kazeta zadržao netko iz njezinoga opuštenoga bumsen*-kolektiva, koji je na njoj odlučio profitirati. Ovdje je počela nacionalna melodrama. Severinin fook-na-kvadrat* pretvorio se gotovo u čin građanske hrabrosti. Nacionalnu junakinju izdali su neprijatelji.

Ministri, čuvari kodeksa i tragači za izgubljenim vremenom započeli su prosvjede protiv Interneta, kao da taj Internet nije po definiciji arhiva raznih seksualnih skandaloznosti vezanih za poznata imena i kao da je gospođa Vučković vlastito koitiranje snimila protiv svoje volje.
Novinari je sažalijevaju i opravdavaju kao da je nasilno odvedena u seksualno roblje, komentatori je tješe da “objavljivanje kazete neće naškoditi njezinoj karijeri”, televizija joj daje termin za “iznošenje istine”, otvara se javni prostor u kojem se gospođa o kojoj je riječ – uvijek dosljedna vlastitome stilu – prenemaže do beskraja, patetično tuleći kako joj “u ovim teškim trenucima najviše znači podrška obitelji”. Situacije u kojima kurve* glume djevice nisu ponekad lišene dramskoga šarma, ali on prestaje u trenutku kad imbecilizacija scene preraste u agresiju protiv elementarnoga ukusa.

STUPAC TJEDNA: SANADER I POPUŠTANJA; Dr. RADMAN

Problem Ive Sanadera i njegovoga političkoga kluba ne proizlazi iz činjenice što vuku poteze koje im diktiraju međunarodna zajednica i hrvatska unutarnja situacija. Suspenzija primjene gospodarsko-ribolovnoga pojasa, na primjer, jedan je od uvjeta za razgovor o ulasku u EU, a odgoda smanjenja PDV-a proizvod je hrvatske ekonomske krize. Vlada je ovdje bez izbora i građani će shvatiti njezinu poziciju. Sanaderov problem je što je u predizbornoj kampanji nastupao krajnje nepošteno prema tadašnjoj vlasti, i militantno je napadao zbog poteza za koje je znao da su neizbježni. Sve mu se to danas vraća u glavu. Danas on vodi politiku gotovo mekšu od Račanove. U serijama izručuje optuženike u Haag, kao što je Mesić i predviđao. Odustaje od svih svojih neostvarivih socijalnih obećanja. Klanja se Europi u svakom detalju, jer zna da za Hrvatsku drugog izbora nema. Jadranka Kosor počela je čak najavljivati obračun s lažnim braniteljima, iako je Pančića napadala da “vrijeđa” veteransku populaciju kad u njoj traži blefere i folirante. Sanaderu, Sanaderu. . . U kampanji ste nastupali kao teški pragmatist i prodavali laži samo zato da dođete na vlast, ne razmišljajući što će s vama biti kad vas sljedbenici uhvate za riječ.

• * *
  Potemkinovo selo dr. Miroslava Radmana, nazvano Institutom za proučavanje života, suočilo se s malim teškoćama: država polako shvaća da za njega nema love. Dr. Radman uvrijeđeno najavljuje kako će se vratiti u Francusku, jer tamo love navodno ima. Ideja nije za odbacivanje.