Objavljeno u Nacionalu br. 448, 2004-06-15

Autor: Damir Radić

FILM

Neukrotivi seksualni nagon protagonista 'Harryja Pottera'

Chris Columbus je, angažirajući Alfonsa Cuarona, imao na umu ono što 'Harryju Potteru' on može donijeti kao tvorac filma 'I tvoju mamu također', u kojem dvojica hedonističkih tinejdžera realiziraju svoju najsmioniju maštariju - seks utroje s ženom deset godina starijom od njih

Damir RadićDamir RadićU aferi oko hardcore videa Severine Vučković, možda najzanimljivije pitanje postavila je Sanja Doležal u svom showu na RTL televiziji. Kako će djevojčice kojima je Severina role model doživjeti njen eksplicitni seksualni performans? Studentica kojoj je upućeno pitanje odgovorila je da djevojčice sporni video zasigurno nisu ni vidjele, u što Sanja Doležal nije povjerovala, ali nije inzistirala na drugim mogućnostima. Doista, valja se nadati da djevojčice ako se pod tim misli na djecu ženskog spola pretpubertetskog uzrasta, nisu vidjele Severininu izvedbu, jer hardcore seks nije materijal za djecu. Slutim, međutim, da je Sanja Doležal pod terminom djevojčice zapravo prije mislila na tinejdžerice mlađe dobi, od 14, 15 ili 16 godina, koje ni formalnopravno, ni u vlastitoj percepciji, a uglavnom ni stvarno više nisu djeca. U vrijeme moje mladosti velika većina tinejdžerica te dobi bila je na transparentnoj razini, ponajprije zahvaljujući patrijarhalnom društveno-kulturnom ustrojstvu, zgrožena pornografskom seksualnom prezentacijom, dok su istovremeno njihovi vršnjaci takvim sadržajima uglavnom bili poprilično skloni. Kako mi se čini da ni danas situacija nije mnogo drugačija, unatoč neusporedivo većoj prisutnosti pornografske seksualne prezentacije, možda bi Severinin video mogao imati svojevrsnu emancipacijsku ulogu. Možda bi patrijarhalnom kulturom i podjednako konzervativnim feminističkim uplivom sputane djevojke, na ovaj ili onaj način sklone Severini, ali i Britney Spears ili Christini Aguileri, koje pak prakticiraju javne erotske izvedbe u softcore ključu, za kojima je uostalom posezala i Severina, mogle odbaciti ono što im je “po defaultu” bilo nametnuto, a to je apriorni prezir prema tzv. pornofilskoj, tobože neerotičnoj seksualnosti. Naposljetku, takvo što je već zamijećeno u nešto starijoj, studentskoj ženskoj populaciji, gdje se stupanj vlastite emancipiranosti sve češće demonstrira isticanjem sklonosti prema porno produkciji.

Ova razmišljanja nametnula su se rasprama o tome prerastaju li glavni glumci serijala o Harryju Potteru svoje likove ulaskom u tinejdžersku dob. Pita se tako hoće li 15-godišnji Daniel Radcliffe (Harry), 14-godišnja Emma Watson (Hermione) i 16-godišnji Rupert Grint (Ron) moći snimiti cijeli serijal prema sedam knjiga Joanne K. Rowling, ili će se za njih morati potražiti zamjene jer mladi glumci odrastaju brže od likova koje tumače. Osobno, smatram da je odgovor vrlo jednostavan – Radcliffe, Watson i Grint odlično funkcioniraju u svojim ulogama i scenarije daljnjih filmova treba prilagoditi njima, a ne se držati predložaka kao nedodirljivih kanona. Uostalom, s obzirom na to da je prepletanje romana i njihovih filmskih adaptacija postalo nepovratno, Joanna Rowling mogla bi pokazati više fleksibilnosti i pristati na neka bitna odstupanja filmova od romanesknih predložaka u smislu dobi i sklonosti protagonista, ako u tom smjeru već i sama nije krenula u navodno dva posljednja, još neobjavljena romana ciklusa.

Dakle, rješenje je jednostavno: sukladno visokoerotiziranom i visokoestetiziranom svijetu popularne kulture, čiji su glavni konzumenti tinejdžeri, a na koje svakako utječu i afere poput one s Pamelom Anderson, na našim prostorima replicirane slučajem Severine Vučković, serijal “Harry Potter” treba premjestiti iz dominantno dječjih u dominantno tinejdžerske vode i pritom tinejdžerima ponuditi i ono što ih najviše zanima – erotiku. Na prvi pogled taj zahtjev može zvučati neprikladno za “nevin” svijet koji je kreirala spisateljica Rowling, no nije ni ona tako bezazlena autorica. Naime, u tradiciji engleske dječje književnosti jaka je struja koja se odlikuje vrlo ozbiljnim podtekstom i čija su djela izvorno intrigantnija odraslim čitateljima nego djeci. Među najpoznatijima su “Alica u zemlji čudesa” Lewisa Carrolla, roman koji je i pokrenuo spomenutu tradiciju “otklona”, “Petar Pan” Jamesa Barreija, čiji su nelagodniji slojevi, više nego što je bio slučaj s “Alicom”, neutralizirani Disneyjevim intervencijama, te opus Frances Hodgson Burnett, Amerikanke engleskog podrijetla, čije je romane (“Mali lord Fauntleroy”, “Mala princeza”, “Tajni vrt”) Hollywood također rado ekranizirao. Joanna K. Rowling nastavlja se na taj niz – opori opisi Harryjeva “uzništva” u domu dementnih rođaka jasno se oslanjaju na “dječji” segment Dickensova opusa koji, uostalom, ima i morbidan pustolovni sloj, a kalamburi i neologizmi izdanak su Carrollovih jezičnih igara i eksperimenata. Kako Joanna K. Rowling piše danas, u vrijeme kad je seksualna emancipacija, generalno govoreći, veća nego ikad prije, bilo bi logično očekivati da će protagonisti njezina romana s ulaskom u tinejdžersku dob biti inicirani u erotsko-seksualni svijet. Neovisno o stavovima same spisateljice, filmski adaptatori njezinih romana, čini se, svjesni su takve potrebe. O tome svjedoči i to što je režiser prvih dvaju dijelova serijala, Chris Columbus, u trećem filmu “Harry Potter i zatočenik Azkabana” zadržao samo funkciju izvršnog producenta, prepustivši režiju Alfonsu Cuarónu.

Meksikanac Cuarón, rođen 1961. u Ciudad de Méxicu, započeo je redateljsku karijeru u Hollywoodu 1995. iznimno hvaljenom adaptacijom spomenutog romana “Mala princeza” Frances Hodgson Burnett. Navodno ga je Columbus angažirao upravo zbog rada na tom filmu, no preporuka mu je bila i sljedeći hollywoodski ostvaraj “Velika očekivanja”, osuvremenjena verzija istoimena Dickensova klasika. Jednadžba je bila jasna: dječji klasik Hodgson Burnett plus Dickens jednako je Joanna K. Rowling, to prije što je Cuarón u oba filma pokazao fascinantan dar za vizualni stil, što je uvijek na visokoj cijeni u skupim produkcijama fantazijskog modusa kakva je “Harry Potter”. No da bi jednadžba bila potpuna, mora se dodati i Cuarónov meksički uradak “I tvoju mamu također”, svjetski art-hit koji je snimio između “Velikih očekivanja” i aktualnog “Harryja Pottera”. Koliko god se, naime, isticalo da je Columbus angažirao Cuaróna na temelju dječjeg filma “Mala princeza”, vjerojatno je da je on kao tvorac prvih dvaju dijelova trilogije “Sam u kući”, dominantno nesentimentalnih i, dapače, mjestimice ultraviolentnih pogleda na dječji svijet, imao na umu ono što “Harryju Potteru” Cuarón može donijeti i kao tvorac kontroverznog “I tvoja mama također”, u kojem dvojica hedonističkih tinejdžera realiziraju svoju najsmioniju erotsku maštariju – nesputan seks utroje s atraktivnom mladom ženom desetak godina starijom od sebe, a uz to otkriju i biseksualni užitak. Columbusu je taj film zasigurno poznat i logično je pretpostaviti da je u Cuarónu vidio osobu koja će protagonistima što su zašli u pubertet, razdoblje najintenzivnije seksualnosti u životu čovjeka, znati dati finu naznaku probuđene spolnosti, kako stoga što se neukrotivim seksualnim nagonom nešto starijih tinejdžera već eksplicitno bavio, tako i stoga što je u ranijim filmovima pokazao visoku stilsku rafiniranost kojom će erotsko zadržati u granicama dopustivim filmu iz serijala “Harry Potter”.

Nedvojbeno, Cuarón je opravdao Columbusova očekivanja. Harryja, Rona i Hermione odlično je preveo iz dječje u ranotinejdžersku dob, suptilno podcrtavajući erotičnost mladih protagonista, napose dražesne Hermione – od odjeće koju nose, preko situacija u koje ih smješta, do kadriranja. U tom smislu ključna scena filma je ona kad, nakon potresne egzekucije nedužnog hipogrifa (bića koje je spoj ptice i konja), Hermione zagrli Rona, a Harry Hermione, čime se stvara jasan erotski trokut koji ne samo da se referira na “I tvoju mamu također”, nego je posve logičan slijed razvoja tih likova. Već u prethodnom filmu, “Harry Potter i odaja tajni”, znakovito je naznačena erotska napetost između troje prijatelja nakon što je Hermione depetrificirana: Harry je radosno zagrli, Hermione mu uzvraća zagrljaj, ali ga uskraćuje Ronu, pružajući mu tek ruku na pozdrav. To se moglo tumačiti time da je njezin ljubavni interes Harry te da tako Ronu jasno pokazuje distancu zadržavajući svoj odnos s njim samo na prijateljskoj razini, ali moglo je značiti i sasvim suprotno: da distanca koju pokazuje prema Ronu svjedoči kako ga doživljava erotski “opasnijim”, pa mu se prema tome ne može prostodušno baciti u zagrljaj kao “benignom” Harryju. “Zatočenik Azkabana” razvija taj slojevit odnos jasno ga odvodeći u smjeru potencijalnog ljubavnog trokuta, i to je ona linija radnje koju bih osobno najradije pratio u sljedećim nastavcima. Na žalost, neće ih režirati Alfonso Cuarón, koji nije pristao da mu u budućim filmovima bude uskraćena potpuna kreativna kontrola. Šteta, jer njegova vizija “Harryja Pottera” obećavala je mnogo.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika