Portugalci su na ulicamaNajveći portugalski sindikat CGTP nikad nije potpisao da pristaje na najavljene mjere štednje vlade liberalno-konzervativnog premijera Pedra Passosa Coelha, nego je svojih 800 tisuća članova pozvao ove subote na goleme prosvjede. Kako se procjenjuje, više od 300 tisuća Portugalaca se odazvalo pozivu i time su to bile najveće demonstracije u Portugalu u posljednjih 30 godina.

Popisi socijalnog užasa

Razloga za prosvjede ima i više nego dovoljno. Lisabon se obavezao smanjiti deficit državnog proračuna i mnoge mjere su usmjerene protiv onih koji najmanje posjeduju. Tako se predviđa smanjivanje pomoći za nezaposlene, naknade za prekovremene sate i otpremnine nakon otkaza, a predviđaju se i reforme zakona o radu, tako da će se zaposlenima moći mnogo lakše dijeliti i otkazi. Oni koji će imati sreću zadržati radno mjesto, morat će raditi više za praktično istu plaću. Jer, predviđa se ukidanje tri praznika, smanjivanje godišnjih odmora sa 25 na 22 dana u godini... Popis je veoma dug pa tako i portugalski sindikat kritizira te mjere štednje kao "povratak u feudalizam". Na plakatima prosvjednika se u pravilu mogu čitati i mnogo oštrije kritike, osobito protiv Europske unije koja se, po mišljenju tamošnjih građana, "okomila" na građane siromašnijih zemalja i "siše im krv".

Popis mjera štednje kakve parlament Grčke praktično nema izbora nego prihvatiti, još je duži i oštriji. Opet su na udaru i umirovljenici čije se dodatne mirovine trebaju smanjiti za 15% - iako je i "trojka" koju čine predstavnici Europske središnje banke, Europske komisije i Međunarodnog monetarnog fonda svojedobno priznala kako se od grčkih umirovljenika "više nema što uzeti". Jer već 2010. je provedena mirovinska reforma i obračun mirovina - što je praktično značilo smanjivanje, prošle jeseni su također mirovine koje su iznosile više od 1.000 eura smanjene za 20% , a otvoren je i lov na zlouporabu mirovina pa je tako grčki mirovinski fond obustavio isplatu 63.500 mirovina koje su bile isplaćivane na temelju netočnih navoda - ponekad čak i mrtvim osobama.

Opet su na udaru i zaposleni u državnom sektoru i državnim tvrtkama gdje se do 2015. planira ukinuti čak 150 tisuća radnih mjesta. Svim zaposlenima i u privatnim tvrtkama će u buduće biti zajamčen i mnogo niži minimalni dohodak neog do sad, a za još manje novce moraju raditi zaposlenici mlađi od 25 godina. Smanjuje se i potpora za nezaposlene koja će se ubuduće uopće isplaćivati samo 12 mjeseci.

Pa gdje je taj novac?

Mnogi građani Grčke, Portugala i ostalih zemalja u kojima se najavljuju mjere štednje, izlaze na prosvjede i zato jer im nije jasno, zašto su sve te države mogle godinama funkcionirati i usprkos toj "raskošnosti" za koju se sada optužuju. Uistinu, volumen državnih dugova je u mnogim zemljama "eksplodirao" tek unazad nekoliko godina i to se teško može objasniti samo članstvom u Europskoj uniji i činjenicom da su na primjer carine - dakle zaštitni mehanizmi domaćoj proizvodnji i nekad jedan od glavnih izvora prihoda država, nizom međunarodnih sporazuma postale praktično beznačajan izvor novca za državne blagajne.

S druge strane, Europska unija i njena komisija jest i dalje zagovornik neoliberalnog modela ekonomije "mršave" države i što manjih nameta gospodarstvu. Uz to dolazi i konkurencija među članicama Unije gdje se svaka država trudila privući investitore niskim porezima i stvarno se čini da je sa svim tim olakšicama poduzećima koja djeluju u Grčkoj lakše nego tamošnjim građanima. No volumen državnih prihoda je i u Grčkoj i u gotovo svim zemljama Europske unije praktično neprestance u porastu tako da se teško može reći i da je to pravi odgovor na pitanje, zašto odjednom više nema novca za škole i bolnice, nezaposlene i socijalne slučajeve?

Iluzija blagostanja

Iako je ova kriza svakako kombinacija čitavog niza, pa i ovih čimbenika, ipak je jedan od glavnih razloga ove sile na štednju temeljna logika, zašto države u pravilu troše više nego što imaju. Sve one računaju s gospodarskim rastom koji će biti još i veći, ako se i više troši. No onda su se zaredale krize, novac je počeo "bježati" u sigurnije investicije i nakon kiše novca u kojima su uživale kao zemlje zone eura, odjednom su ostale same sa svojim starim problemima - koji su sad postali još veći nego što su bili.

Jer i u Grčkoj i u Portugalu i svim zemljama zone eura, građani su povjerovali da zaslužuju više novca nego što su prije zarađivali, makar se baš ništa nije promijenilo u produktivnosti. Zapravo je Njemačka gotovo na dnu ljestvice među zemljama zone eura po povišicama u posljednjih nekoliko godina i taj "mjehur od sapunice" je u svim tim kriznim zemljama "pukao" tek kad se uvidjelo da se troši mnogo više nego što se zarađuje.

Dodatni problem jest što se građane teško može kriviti jer su tražili - i dobivali povišice, jer su i troškovi života vrtoglavo rasli. Ako se uzmu u obzir tek troškovi proizvodnje, doista je teško objasniti zašto je račun za mobitel podjednako visok i u izuzetno bogatom Luksemburgu i u siromašnoj Ateni. Utoliko je nevoljama svakako pridonijela i želja tvrtki koje djeluju u čitavoj Europskoj uniji da "uravnoteže" prihode iz svih zemalja - bez obzira na realan dohodak tamošnjeg stanovništva.

"Drahma se vraća" ?!?

Naravno da je sad golem problem činjenica da povišice - plaća, mirovina i svih primanja, uvijek "glatko" sjedaju u džepove, ali da veoma boli kad se čuje kako će ubuduće manje novca dolaziti u novčanike. U Grčkoj se zato već uvelike šire glasine da je, bez obzira što se čuje iz Europe i čak od njemačke kancelarke Angele Merkel, samo pitanje vremena kad će Grčka napustiti zonu eura i opet uvesti svoju drahmu. Nju pak uvijek može tiskati i onda će inflacija smanjiti ukupnu vrijednost svega što se proizvede i potroši u Grčkoj, a u Grčkoj se po kavanama čuju i "stručnjaci" koji misle da se već radi na povratku drahme i da će se ona vratiti vrlo brzo, možda već slijedećeg mjeseca.

Glasine je uvijek teško pobijati, tim više što se Grci pozivaju i na jednu povijesnu činjenicu: uvjereni su da je njihova drahma "preživjela i Rimsko carstvo" pa će onda "preživjeti i Europsku uniju".