Veljko BarbieriNadnevka 10. prosinca 1699., u nazočnosti notara, u Splitu je potpisan predbračni ugovor kojim se obitelj Katarine Nadalis-Božičević obvezuje u mladenkino ime isplatiti kapetanu gradske policije Francescu-Francescinu Barbieriju, sinu Giovan-Francesca, venecijanskog vojnog inženjera u Splitu, 1000 dukata te razne nekretnine, kuću u Starom Gradu na Hvaru i nekoliko pašnjaka i polja, kao i zemljišta na Braču. Francesco-Francescin, nazvan po svom djedu, onom dugovječnom rodonačelniku obitelji u Dalmaciji i po svom ocu Giovan-Francescu, i Katarina, vjenčali su se nakon nekoliko dana u trogirskoj katedrali. Uz Nadalis-Božičevićeve, tom su činu nazočili i Francescinova braća Alessandro, onaj marljivi mjernik trogirskih i splitskih polja, Carlo glazbenik i hornist koji je pušući u rog završio svoju karijeru i život 1709. u Veneciji, te njihova jedina sestra, časna Caterina, klarisa, koja će već sljedeće godine umrijeti u dobi od 40 godina. Na svečanosti nije bilo Francescinova oca, Giovan-Francesca budući da je umro godinu dana ranije 1693. u 51. godini života, za razliku od svog dugovječnog roditelja, također vojnog inženjera, koji je ono dograbio 105. Na njihovu nesreću Katarina i Francescin nisu imali djece, jer je i mladoženja nakon nekoliko godina preminuo, a ona ga je izbjegavši nove bračne ponude i samotnost samostanskih zidina, oplakivala dok se 1730. nije ugasio i njen život, proveden naizmjence u Splitu i na Braču. Tako, eto, pripovijedaju dokumenti i zapisi o ovim mojim precima. No današnje priče ne bi ni bilo da nije bilo boba. Kasnog velikog boba, onog koji se početkom ljeta još nalazi po tržnicama i kuhinjama u svojoj već čvrstoj opni, izvađen iz mahune, odvojen od svoje braće i sestara, kao rano preminuli kapetan policije Francescin od svoje mlade, vjerne i ucviljene supruge Katarine. Jer bob, onaj bob koji je po predaji Francescinovom djedu pomogao da doživi 104 godine, preživi okršaje s Turcima, sve životne, bračne zamke, njemu na žalost nije bio od velike koristi što se tiče upisane satnice života. Ipak, odan obiteljskoj ali i dalmatinskoj i venecijanskoj gastronomskoj tradiciji i kapetan je u njemu uživao, posebno za svog kratkog i strastvenog bračnog zanosa prema nekoć putenoj Katarini. Potvrdu takvih pretpostavki nije teško pronaći u naslijeđenoj naklonosti svih Mediteranaca, prema ovoj mahunarki, od antike do danas, o čemu je već bilo riječi u ovom Kanconijeru, ali podjednako tako i na Braču, iz doba kad je Francescin dobio Katarininu ruku, a zajedno s njom i polja na ovom otoku prastarih kultura, među kojima se svakako izdvaja upravo bob. Kao izravna pomoć ovakvim nagađanjima, priskače jedan drugi ljubitelj ove slavne biljke. Sugrađanin i suvremenik Francescina i Katarine, također vlastelin talijanskog podrijetla, i on sudionik teških bitaka s Turcima za Kandijskog i Morejskog rata kod Sinja i Herceg Novog, a nadasve pjesnik i samotnjak, koji se razočaran životom, baš kao i naša mlada udovica povukao na Brač i u Sutivanu sagradio ljetnikovac. U njemu je desetljećima pisao svoj neobični ep “Povijest vandjelska bogatoga s nesrećna Epuluna i ubogoga i čestita Lazara” ili kako je sam skratio “Bogatstvo i uboštvo”. U toj dugoj ali nezgrapnoj sagi u kojoj je želio sažeti zbivanja i mudrost od početka svijeta do njegovih dana, Kavanjin upravo u bobu i jednostavnoj bračkoj i dalmatinskoj hrani otkriva i snagu koju će suprotstaviti strašnom i grješnom Gavanu, koji na svom rasipničkom stolu ždere sve što hoda, gmiže, pliva i raste na Zemlji. I premda su mnogi moji preci bili često naklonjeniji Gavanu nego moralizatoru i pustinjaku iz ljetnikovca u Sutivanu, važno je spomenuti da kao uzor pristalog života, kakvog se vjerojatno trudila voditi i Francescinova udovica Katarina, Kavanjin, pritajeni ali dobar znalac tadašnje gastronomije, uzdiže upravo tradicionalnu ruralnu dalmatinsku hranu ? “Rodakve, repe, spužve/ ... Pogač podpepljeni/ Paržen bob i vir vodeni.” On sam, a vjerojatno i Katarina uživao je i sanjao, tu i tamo zaboravljajući na svoju obvezujuću “Povijest vandjelsku” “Piplje meso, / iz kokošinjc i iz stada, / vino voće, grožđe, / žito i sočva svakojaka”, uz proljetni i mladoljetni bob kao siguran prilog i gastronomsku popudbinu od glave do praznog želuca, koji je s podjednakim užitkom klizio niz nepca i grla, njegova tri suvremenika, djeda, oca i sina Francesca. Ne zaostajući za strašnim, grješnim i proždrljivim Gavanom, u tim obredima okusa i mirisa dalmatinskog baroknog i prosvjetiteljskog stola, čiji se jelovnik nije mijenjao ni kroz cijelo XVII., XVIII. i XIX. stoljeće, s vremenom sustavno upotpunjavan američkim i azijskim povrćem kao pratnjom bobu, na njihov stol su iznošeni i “Jazici i kuljeni, / Stegni prašći usušeni…, Artičoci i sparioge,/ Koromači i maslene / Višnje, triešnje varsti mnoge / I sirove i varene, / Broskocvijeti, metoljuške, / Kiselice, dunje, kruške.” Istovremeno, slično i sasvim poročno odjekivali su napjevi za mletačkim stolovima uz cornetti in padella con aglio e alici ili uz tavicu mahuna mladog boba s bijelim lukom i slanim inćunima, ili poznatu juhu od boba s dagnjama, crema di fave con pidocchi, ili pak obične fave in umido ili fave stufate, obareni ili pirjani bob, u pravilu sa ili na maslinovom ulju, s trakama pršuta ili sa suhim mesom. Kao što vidimo, nimalo isposnički pripremljen bob, posijan još u pradavna vremena kišom zrna po cijelom Sredozemlju, a čije su mahune po splitskim poljima i Braču, brali samotnjak Kavanjin i kapetanova udovica Katarina. On pritisnut opakom sudbinom svijeta, a ona trajno ožalošćena zbog prerane smrti njenog tek kušanog supruga, mletačkog policijota kojemu su tako, uz bračnu sreću iznenada bila uskraćena i jela od boba. Osim ako ih ne služe možda u raju, kamo ga je zahvaljujući osobnoj preporuci, možda uspio smjestiti strogi pustinjak Kavanjin.

NA MLETAČKIM STOLOVIMA odjekivali su napjevi uz tavicu mahuna mladog boba s bijelim lukom i slanim inćunima, ili poznatu juhu od boba s dagnjama, ili pak obični pirjani bob, u pravilu sa ili na maslinovu uljuJuha od pomidora i boba
Šalši od pomidora dodajte skuhani bob i režnje češnjaka pa zalijte povrtnim temeljcem u koji ste ulili malo vode u kojoj se kuhao bob. Pustite da zajedno provri pa začinite nasjeckanim petrusimulom, posolite i popaprite, a na kraju dobro pokapajte maslinovim uljem.

Tava od boba i puretine
Na maslinovom ulju zažutite sjeckanu kapulu, režnje češnjaka i deblje trake pancete, pa kad zazlate, ubacite na trake rezano pureće bijelo meso, i sve pirjajte podlijevajući temeljcem od peradi ili vodom. Kad se sve prožme, ubacite već skuhani bob i koktel pomidoriće, pa još malo tušite podlijevajući bijelim vinom. Prije služenja posolite, popaprite i začinite mladim koromačem.

Bob s tikvicama i slanim inćunima
Odvojeno skuhajte bob i tikvice. Procijedite i začinite povrće krupno sjeckanim bijelim lukom i filetima slanih inćuna, popaprite, dobro zalijte maslinovim uljem i na kraju sve promiješajte. I ovako pripremljenom bobu odgovara mladi koromač.