Objavljeno u Nacionalu br. 449, 2004-06-22

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI

Čučavac za Barbaru Kolar

Sportski program halapljive HRT traje osam do milijun sati dnevno, pa je u studio postavljena i prava kuhinja da se može jesti, nedostaje još samo kemijski WC, a može i jeftinije tehnološko rješenje, sa šupljim srcem na vratima

Ivan StarčevićIvan StarčevićDALMATINA
Srijeda, HRT 1, 20.12
Četiri kaktusa

Kao Jura Orlovac nekada, slava radniku, kliče novinar i reporter Đurica Drobac koji je buduću auto cestu Split-Zagreb danas prošao u krivom smjeru, od Zagreba prema dolje, ali to je druga priča i tu smo gdje smo, u tranziciji.Pedeset godina prelazili smo iz socijalizma u komunizam, pa je sada teško ne baljezgati o radniku u emisiji koja nam okrutno kapitalistički ima reći kuda, kamo i kako ćemo putovati, ter kolika će biti cestarina. To da je neki šljaker odvojen od obitelji ne zanima čak ni njega samoga, jer kad ga suznooki Đurica Drobilica, misleći da razgovara s radnikom iz pjesme Silvija Strahimira Kranjčevića, ganuto podbode šlagvortom «pada li teško odvojenost od obitelji, a», naš se milenijski trudbenik vragolasto nasmjehne i otpovrne Đurici da svakih deset dana svi oni odlaze obiteljima itd. itd.
Jedina dobra stvar bio je onaj tip koji je sačuvao plakat iz 1971. godine, na kojem se vidi da je komunjara Savka htjela cestu kroz Bosnu, a plodotvornu korisnost te trase za Liku i ostale zaobiđene krajeve mogla bi biti tema neke druge emisije, recimo one o šupljoglavcima HNS-a, što nije kratica za nogometni savez, vengo za hrvatsku političku stranku koja se zalaže za beatifikaciju drugarice Savke i druga Mike.
Zašto se ta nedovršena emisija o nedovršenoj cesti, koja obje svoje nedovršenosti uspješno finalizira u patetičnu bljuvotinu, e, zašto se zove Dalmatina. Navodno je to ime te kretenske zemljačke ceste prije koje je Rijeku trebalo povezati sa Zagrebom, jer kako anticipativno reče autor Drobilica, više onako nonšaltano: «Dalmatina, kako je ljudi već zovu». A-ha, to je ono: Jozefina, Karolina, ceste prema plemenitim gospođama carskoga roda. Dalmatina je, znači, Račanova žena, a možda Sanaderova, mada bi najpravednije bilo da to bude stanovita gđa Drobac.

MERIDIJAN 16
Srijeda, HRT 1, 22.20
Kaktus

Nađvinski, čiji je ukrasni pridjev (epiteton ornans) kandirani, u srijedu navečer opet govori razočarenje, što ne čine više čak ni sportski novinari ni nogometaši. Istina, komentator RTL TV prof. dr. Sci Zvone Boban svečano zbori «kvalitet», kao da je rekao posljednju mudrost, umjesto da hrvatski glupo i priprosto kaže «kvaliteta», ali vratimo se mi našemen kandiranom Nađvinskom, koji dragocjene minute «Meridijana 16» troši na «premijeru» stupidnog spota dvojice mladih ljudi koji za život zarađuju pjevanjem i nisu krivi što se tekst sastoji od nabrajanja imena «poznatih», a režija od mrtvih detalja spravice za igranje stolnog nogometa koji igraju Dino i Boris, oba pjevači.

SANJA: JE LI GAY OK?
Četvrtak, RTL TV, 17.30
Vijenac

Nastupit će grupa Eni, koja podržava homoseksualizam, reče Sanja koja se ovom najavom izvadila za sve zločinački agresivno nastrojene popove i propovjednike kojekakvih sekti koje je dovela u emisiju i to dva dana uoči ZG-parade homoseksualaca. Pozvati Enice, umjesto sveprisutno odvratnih Divasica, ipak je neki rezultat za Zagreb, čak i u showu čija voditeljica jednu od svojih rečenica počinje s «ja kao vjernica». Ono u čemu, do sada u svemu uspješnoj Sanji, nitko ne može pomoći jest njena nerazumna odluka da pokuša obrazovanoj osobi koja se zove Andrea Feldman pokazati kako neznanje ne boli. Hrvatska nije vjerska država, reče Andrea koja je prije toga pokopala nazočnog popa i profesora Dugalića, a na to će Sanja legendarno: «Većinom jest». Sanjica kojoj se u glavici miješaju zakoni i popularne ankete javnog mnijenja koje laže na pitanje jeste li katolik, e ta RTL arijevka neka se od sada pa zauvijek suzdržava komentiranja tuđih izjava.

HRVATSKA – FRANCUSKA
Četvrtak, HRT 2, 20.35
Kaktus

Igrajte, pederi – čulo se gromoglasno jasno skandiranje krajem prvog poluvremena i «pederi» su stvarno počeli igrati i prestali trčkarati, čak je i «naš reporter» profesionalno komentirao, a ne po starom običaju iz Tukijeve ere, prešutio reakciju tv pretplatnika i navijača. Ono što nije prešutio jesu savjeti igračima, a njih je bilo toliko da naš Božo nije mogao samo ravnodušno nabrajati što naši nogometaši moraju, nego je povremeno bio degutiran, recimo kad je izustio «ne ostavlja se skakač sam na pet metara», što nije bio šahovski komentar, nego laž. Naš je bek skočio zajedno s francuskim igračem-skakačem, ali to našeg Sušeca nije zadovoljilo. Ne sviđaju mu se ni imena naših igrača, što je tradicija i oznaka pravog nogometnog znalca, koja do izražaja dolazi svaki put kad Rvacka igra protiv svjetski poznatih imena. Tada su Sušecu i društvu usta sočno puna, kao Severini u 12. minuti, i Zidanea i svih tih slavnih punoglavaca. Naš igrač ukliže u tuđe skupe noge, uzme loptu, ustane, trči, doda za gol, ali sve to nije dovoljno da mu Sušec, oprostite na izrazu, popuši ime. Sušec, Ozmec, Velec ili kako se već ne zovu te HRT-ove ocvale radodajke, nikad ne će prešutjeti nešto toli lijepo i misteriozno kao što je Francuz koji se zove pitajbogakako, što je moguće samo na našoj toli svjetskoj Rvackoj televiziji.
Prijenosi utakmica na HRT-u gledaju se u velikom studiju punom publike, u svakom pogledu nakaznog Željka Vele i uvijek svečano odjevene voditeljice Barbare Kolar. Sva ta množina dnevno u studiju provede na desetke sati, pa je zato tu i kuhinja u kojoj se kuha. Da bi domaći štih bio potpun nedostaje samo čučavac za Barbaru i Velu u kutu studija, prevedeno: kemijski WC. Takav WC, a postoji na jahticama, aviončekima, rock koncertima, a kod nas već i na svakom većem gradilištu, bio bi preskup za siroti Sportski program, pa preporučujemo daščaru sa šupljim srcem u vratima i narezanim novinama na čavlu, koje bi Barbara u štiklama čitala, dok bi šahovski komentator Vela stiskao nogice i čekao na red.

DNEVNIK
Petak, HRT 1, 19.30
Vijenac

Jasna Paro iz Glasgowa javlja o kroatomaniji. Junge Škoten oblače kockaste majice kad idu u kafiće na naše utakmice i navijaju za nas Hrvate iz Republike Hrvatske, a jedan čak i vrlo suvislo i više nego logično objašnjava svoju opijenost: djevojka mi je iz Slatine. Nije rekao nešto općenito i glupo, kao npr. Kroejša i slične gluposti. Kad bi svi Hrvati znali ovako točno definirati uzroke svojeg ponašanja i životnih uspjeha uopće, bili bismo daleko zdravija nacija, mada ni bolest nije neki grijeh. Braćo Škoti, pomozite.

ZLATNI VRČ
Petak, HRT 1, 20.05
Četiri kaktusa

Trinaesta od ukupno osamnaest emisija! Da li bi netko s Rvacke televizije bio ljubazan da preostalih pet nastavaka komisijski uništi? Iznajmi se valjak, od MUP-a se uzme još koja tisuća zaplijenjenih piratskih kazeta i vozi braco, lomi, gnječi. To smo već vidjeli u Dnevnicima i zapamtili, jer bijasmo potreseni prizorom koji slavi destrukciju. Usput bi se moglo svih dvjesto ljudi stalno zaposlenih u Dramskom programu HRT-a poslati na neki stvaran posao, nešto gdje bi ti ljudi radili, npr. u zatvor, kamenolom, butik, kafić, jer fizički rad, dokazano je, je jedino za što su ti intelektualni djelatnici sposobni. Ako nisu morali bi biti, jer nije vrag da Dubravko Jelačić Tobožnji Bužimski i njegov dramski tim očekuju da će zauvijek živjeti od vlastite nesposobnosti. Je, vrag je, jer pogledajte vi Željka Velu, Božu Sušeca, Miću Dušanovića i društvo. Tim «sportašima» ide krasno, pa zašto ne bi i svima ostalima na HRT-u.

GLAZBENA TV- TOP 10
Subota, HRT 1, 11.15
vijenac

Gledajući to samo dva put po minutu, iz straha da se ne pojavi Žak Bljak, obogaćen sam još jednim nastupom Ede Maaajke, ali to je sitnica. Iako se dvoje mladih voditelja tradicionalno nešto šale, ovaj put je uspjelo: pogledavajući se u monitor i lagano si popravljajući kosu djevojka reče da se za fudbalerku sad kaže nogometašica. Oni koji ne znaju da je «fudbalerka» frizura, neka preskoče ove retke, a ako to učine nekoliko puta na dan, ne će više biti debeli.

PODNEVNI DNEVNIK
Subota, HRT 1, 12.00
Kaktus

Sa sprovoda Raya Charlesa morali smo se zadovoljiti slikom Willieja Nelsona i nabrajanjem imena svih ostalih koji su govorili. Čini se da je u posljednjem redu stajao Clint Eastwood, ali tko ga šljivi kad nije dao gol Francuzima, u svakom slučaju hvala HRT-u, jer Ray Charles je ipak stranac.
Hvala Rvackoj televiziji i na najavi današnje manifestacije homoseksualaca Zagreb Pride 2004, kojoj su organizatori (udruga Kontra) dali vrlo inteligentan naslov «živjela različitos»t, čak su na Zrinjevcu, vidi se na ekranu, istakli i francusku varijantu «vive la difference». U povorci se očekuje oko dvjesto sudionika, pa samo za njih dvjesto ističemo da bi različitost bila posljednja stvar na popisu želja kojoj bi istospolci trebali klicati. Udruga Kontra možda ne zna da je njeno duhovito ovogodišnje geslo strogo heteroseksualan, ali vrlo veseo, stari francuski odgovor na primjedbu o maloj anatomskoj razlici između muškaraca i žena. Homoseksualci koji kliču razlici, takvoga licemjerja ima samo u Zagrebu, točnije: na Kaptolu.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika