Ilko ČulićDino Merlin – ‘Burek’ (Dallas)

Negdje u sumrak samoupravnog socijalizma UB40 gostovali su u zagrebačkom Domu sportova. Skupilo se mnogo više publike nego na prošlotjednom propalom koncertu Lennyja Kravitza i sve se odvijalo prema razrađenom scenariju dok nisu načeli top-40 hit “Where Did I Go Wrong?”. Na prvom refrenu dvoranom se prolomilo “mjesečina kao dukat žut, ti dovoljno mlada, ja dovoljno lud”, i prekaljeni “world-wide” gažeri brzo su shvatili da je neki lokalni junak preradio njihovu pjesmu, ali su ipak ostali zaprepašteni otkrićem da je nepotpisani prepjev prodan u skoro pola milijuna primjeraka. Nastavak priče možda bi preciznije mogao rekonstruirati UB40 bubnjar Jim Brown, koji ovih dana u Zadru otvara diskoteku Garden, no izvjesno je da osumnjičeni plagijator nije pretrpio nikakve posljedice. Desetak godina poslije ovoga pothvata Dino Merlin poradio je na uvezivanju rascjepkanog ex-YU tržišta, a potencijalno kritičnu točku, povratak na hrvatsku estradu, savladao je snimanjem dueta s Ivanom Banfić. Dopadljiva pjesma “Godinama” nagrađena je Porinom za hit godine. Dino je deklasirao Huljića i pobrao astronomske autorske honorare koji su prema bilo kojem zakonu trebali pripasti Youssou N’Douru. Original naslovljen “My Daughter” nalazi se na njegovoj ploči “The Lion” iz 1989.

Merlinov album “Sredinom” nametnuo se kao post-jugoslavenski bestseller, pa nije bilo teško pretpostaviti da će prefrigani šaner u sljedećoj akciji prirediti još veći kantautorski spektakl. Međutim, naslovna pjesma s novog albuma “Burek” ipak nosi prvorazredno iznenađenje. Za najvjernije Manu Chao fanove šokantno poput prizora dekapitacije prikazanih na Al-Jazeeri. Ma nije valjda to? Jest, jebi ga, baš to. Dino Merlin prepjevao je “Me Gustas Tu”! Problem više nije o u tome što je opet posegnuo za tuđom pjesmom. Manu Chao je dobar čovjek koji bi sigurno imao razumijevanja za ratom napaćenog bosanskog kolegu s viškom ambicija i manjkom talenta. Nažalost, Dino je uspio dvostruko unakaziti neslužbenu himnu antiglobalista, najprije svojom tragikomičnom interpretacijom, a onda i nekontroliranim izljevom primitivnog patriotizma kakav na Cro-pop sceni aktivno zagovaraju samo marginalci iz Soma dolara. Ostatak albuma nije toliko uzbudljiv jer se u ovih 60-ak minuta uglavnom izmjenjuju standardna Merlinova pro-narodnjačka patetika i nespretni pokušaji uskakanja u europski trend orijentalnog dance-pop zvuka, s elementima pokupljenima iz tradicionalnih stilova kao što su turski arabesk i egipatski shaabi ili pak iz modernije alžirske electro-Rai fuzije (Ali Slimani, album “Espoir”). Nakon što je Dino uzaludno zvao Edu Maajku, u pokrivanju prvog sektora asistirali su mu Nina Badrić i Željko Joksimović i njemački pjevač hrvatskog porijekla Edo Zanki, dok su za drugi unajmljeni skupina turskih muzičara i šaroliki producentsko-programerski tim u kojem se nakratko pojavio i Zvonimir Dusper. Potpuno nepotrebna blamaža, makar je Dus potpisan ispod najsuvislije pjesme ”Želja”. Ako gonjeni znatiželjom ipak uđete u CD shop i zatražite “Burek” pridružit ćete se masi od preko 100.000 kupaca koji su ga okusili prije hrvatske premijere. No nitko od njih nije najeo bureka. Uvalili su im pitu s luftom!

Saša Tin Kedžo – ‘Instant’ (Croatia Records)

Super nova antitalent, part 2. Saša, Tin i Kedžo nisu se baš iskazali u početničkim solo akcijama, pa su ih supervizori preventivno zapakirali kao boy band. Zamisao nije potpuno besmislena jer dečki pokazuju određene preferencije za razigrani kindergarten R&B, samo bi ih onda trebalo što prije opremiti prikladnim pjesmama. Kombinacija u kojoj stihove za njih proizvodi Thompsonov samozatajni partner Fahrudin Buljubašić-Fayo, a skoro sve ostalo je prepušteno Borisu Đurđeviću od Colonije, opasno je nezdrava za mladi organizam. Kad na kutiju cigareta obavezno ide upozorenje o štetnosti pušenja, na ovitak ovog albuma mogli su staviti makar napomenu “kad porastem bit ću velik kao genetski modificiran kukuruz”.

Nera – ‘Nera’ (Aquarius)

Super nova antitalent, part 3. Ako se sjećate, Nera je bila moralna pobjednica ovog besmislenog natjecanja i pravedno je da upravo ona prva dođe do samostalnog albuma. Možda nije pravedno da to bude jedan od najgorih domaćih albuma u 21. stoljeću, ali sad je već prekasno da se bilo što promijeni. Kreatori fascinantnog 36-minutnog nedjela su braća Adi i Edo Mulahalilović kojima je krajni domet u karijeri to što su neko vrijeme svirali u pratnji Hajrudina Varešanovića. Poslije su otišli u Švedsku i nije najjasnije kako su se upleli u ovaj projekt. No Nera katkad podsjeća na Severinu iz debitantskih dana, a vidjeli ste dokle je ona dogurala.

Putokazi – ‘Androida’ (Aquarius)

Plan i program: new age, levitacija, držanje za ruke, upijanje kozmičke energije i trenutno rješavanje svih globalnih problema. Obilježavajući 20. godišnjicu Putokaza voditeljica zbora Miranda Đaković tražila je posebno nadahnutog tekstopisca i našla ga je u Robertu Pilepiću. Za njega je šteta da se troši na estradi jer stihovi “Androide” zaslužuju pregršt književnih priznanja. Dobit će ih čim netko uspije odgonetnuti što je pjesnik želio reći. U međuvremenu, Putokazi će se morati osloniti na svoju pouzdanu interpretaciju i mjestimično funkcionalnu elektronsku glazbu u kojoj se brzo razaznaju utjecaji Williama Orbita i Allison Goldfrapp, ali nikako ne izlazi na vidjelo što se na ovom albumu radilo pune dvije godine.

Zvjezdice:
Dino Merlin – 1
Nera – 1
Putokazi – 2
Saša Tin Kedžo – 1

Top lista:
1.Edo Maaajka – ‘No Sikiriki’
2.Beastie Boys – ‘5 To The Boroughs’
3.!!! – ‘Louden Up Now’
4.Yammat – ‘Plan B’
5.John Cale – ‘Hobo Sapiens’